ĐURIĆI - Mještani Đurića, malog sela u sastavu općine Drenovci, na tromeđi Hrvatske, Srbije i BiH, ostaju bez jedine prodavaonice mješovite robe. Po mlijeko i osnovne prehrambene namirnice morat će ubuduće odlaziti u Račinovce ili Drenovce, što će najteže pasti starim ljudima. A takvih je u Đurićima najviše jer mladi napuštaju selo i odlaze trbuhom za kruhom.

- U ovo predizborno vrijeme svi nešto dobivaju, grade se ceste, staze, otvaraju objekti, a samo se kod nas zatvara jedina trgovina koju smo imali. Sada ćemo za svaku sitnicu morati prevaljivati oko pet kilometara do susjednog sela. Mi mlađi još i nekako, ali što je sa starijima, po zimi, kiši snijegu…? Zatvorili su nam i poštanski ured, svi dižu ruke od nas i očito nikomu više nismo bitni - ogorčeni su Đurićani.

Vlasnik jedinog dućana koji ih je dosadašnjih godina opskrbljivao, Marijan Živković Patričar, odlučio je počekom travnja staviti ključ u bravu jer, kako nam je rekao, dalje jednostavno ne ide. Nagomilani gubici su preveliki da bi trgovina u Đurićima nastavila raditi.

- Kada sam prije 11-12 godina otvorio dućan, Đurići su imali više od 300 stanovnika, a danas ih je oko 180. Zbog mog ljudskog osjećaja i zato što sam iz ovih krajeva, odlučio sam tada ljudima izići u susret jer su se žalili da im nitko u selu ne želi otvoriti trgovinu. Već unatrag sedam godina taj mi dućan stvara veliki gubitak i više se ne mogu s tim nositi. Kao čovjeku mi je jako žao zbog ovih ljudi, teško mi je jer svjestan sam situacije, ali vjerujte mi da u Đurićima više ne mogu ostati - kaže Živković.

Otegotna okolnost koja je i kumovala zatvaranju dućana je blizina Brčko Distrikta. Više od polovine mještana, napominje, opskrbljuje se preko granice. Živković dodaje da u svim naseljima u Vukovarsko-srijemskoj županiji ima svoje trgovine, pa i u onim najmanjima, a Đurići su, teška srca priznaje, prvo selo u kojem Patričar zatvara dućan.

- Trebao sam ga već dva puta zatvoriti, bilo je to i nakon poplava. Dovezao sam kamion i ljude da isele robu, ali su se mještani okupili, molili me i na kraju me i rasplakali - prisjetio se. U poplavama je, kaže, u Đurićima imao velike štete, a država mu nije htjela ništa priznati.

- Da sam bar bio na nuli, pa i pet tisuća kuna mjesečno u minusu, ostao bih u Đurićima, to bih nekako i mogao podnijeti, ali više ne mogu i morao sam stoga donijeti ovu tešku odluku - ustvrdio je. Napominje da je dućan bio u općinskom prostoru i sama činjenica da ni unatoč tome nije mogao opstati, dovoljno govori o situaciji u tome selu.

- Sela nam na žalost umiru, a obećanja o tome da će netko pomoći u njihovu oživljavanju, to su priče za malu djecu. Sela u Vukovarsko-srijemskoj županiji se raspadaju, raseljavaju se, ostaje samo staračka populacija, a oni koji ostaju jako teško žive. Borim se i za sada uspijevam opstati i zadržati trgovine i u onim najugroženijim selima, primjerice Podgrađu, Lipovcu i biti bar na nekoj nuli - zaključuje Živković.