Nogometaši Osijeka opet su na okupu, nakon što im je trener Zoran Zekić “prepisao” tri slobodna dana. Prije stanke odigrali su tri utakmice u šest dana, što je nagrizlo svježinu pa su predah i rekuperacija itekako dobro došli. Od jučer na meniju bijelo-plavih samo je susret s Dinamom u Maksimiru. Zanimljivo, Osječani su na isto gostovanje jesenas također išli nakon prvenstvene stanke i tada su uspjeli zabilježiti definitivno najzvučniju pobjedu ove sezone, a vjerojatno i u nekoliko posljednjih. Eh, kada bi se priča ponovila...

Bio bi to idealan trenutak, jer igrači u ovom trenutku doista mogu uživati u potpori koju im pružaju navijači. Običaj je postao domaće pobjede proslavljati “pod istokom”. I ne samo pobjede. Skandiralo se bijelo-plavima i nakon kraha u polufinalu Kupa protiv Rijeke. To je bio iznimno važan trenutak, jer su navijači poslali poruku da se bijelo-plave voli “u dobru i u zlu”. Danas u HNL-u rijetko se mogu pronaći takvi slučajevi. Navijači su uglavnom koncentrirani na vrijeđanje druge navijačke skupine, a podrška svom klubu često padne u zaborav. Osječki navijači, predvođeni Kohortom, odlučili su izabrati drukčiji put. Njihov je fokus podrška igračima na terenu, a ne verbalni obračun sa suparničkom navijačkom skupinom. Bude i toga, ali u zanemarivim količinama. Kod osječkih “drukera” prevladava podrška svojoj momčadi i to je najbolja vijest.

- Ovo što dobivamo od naših navijača doista se rijetko sreće u HNL-u. Podrška je odlična, hvala im na tome, iako ćemo im najbolje zahvaliti nastavkom serije dobrih rezultata i još kvalitetnijim igrama - rekao je Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

Ove sezone na tom planu bilo je svega. Uspona i padova. Jesenas se nakon kiksova protiv Istre 1961 i Intera navijačko tijelo počelo i osipati, ali proljeće je promijenilo trendove. Navijači se sad rado vraćaju u Gradski vrt jer pružiti podršku bijelo-plavima opet je “in”. Najvažnije je što se ta zaraza navijanja polako sve više širi po stadionu. Krenulo je iz jezgre Kohorte, u početku su to podržavali uglavnom prekaljeni navijači iz doba stvaranja Kohorte, a poslije se navijačko ludilo počelo širiti cijelom istočnom tribinom. Protiv Cibalije, istina, stidljivo, u jednom je trenutku prešlo i na “zapad”. No progres je tu. Kako se Zekić muči s procesima stvaranja napadačke igre, tako je i proces vraćanja navijačke groznice spor i težak, ali se isplati. Najviše zbog slika koje smo gledali “pod istokom” nakon utakmica s Rijekom i Cibalijom. Svi u čijim venama teče bijelo-plava krv te prizore ne mogu gledati bez emocija. Jednostavno, naježi se čovjek...D.Keler