Iako je natjecateljske cipele “objesio o klin”, Nicolas Quesnoit i dalje živi ples. Hrvatski zet, koji je 2002. godine kao sportski plesač došao u Zagreb, ostao je u Hrvatskoj gdje je pronašao ljubav svog života, prvo kao plesnu partnericu, a potom i suprugu, Kseniju Pluščec. Simpatični Nicolas široj se javnosti predstavio u popularnim show-programima “Ples sa zvijezdama” i “Maestro”, a da je još uvijek poznat svjedoči buran pljesak gledateljstva na nedavno održanom državnom prvenstvu u latinskoameričkim plesovima u dvorani Jug u Osijeku, gdje je bio sudac.

Nekoliko gospođa koje su bile u publici, glasno su komentirale kako ste isti Jean Paul Belmondo.

- Kako ovo nije prvi put da me uspoređuju sa slavnim sunarodnjakom, uvijek se dobro nasmijem. Pitao sam mamu nekoliko puta je li imala možda nešto s Belmondom i svaki puta mi je kategorički rekla da nije. Godi takva usporedba, čak štoviše, to je kompliment!

Vratimo se mi plesu. Plešete li još u profesionalnim vodama?

- Aktivna plesna karijera, kako u amaterskoj, tako i profesionalnoj kategoriji, završena je. Iako se više ne natječem, sa suprugom plešem za svoj gušt i to društvene i latinoplesove. Mi uistinu uživamo podučavati osnovama plesa mlade generacije, a nakon toga i studiozno raditi sa sportskim plesačima i pripremati ih za natjecanja. Ponajprije smo orijentirani na Zagreb i okolicu, no s pedagoškim radom odlazimo i u druge gradove u Hrvatskoj.

U kojem klubu djelujete?

- Sa suprugom vodim Sportski plesni klub Zagreb gdje pripremamo plesače svih dobnih kategorija za natjecanja, a naša plesna škola je Plesna škola Zagreb by Nicolas. U njoj polaznike podučavamo osnovama plesa.

Kakva je budućnost sportskog plesa u Hrvatskoj? Kvalitete, prema predočenom na državnom prvenstvu, ima.

- Što se tiče kvalitete, ovogodišnje prvenstvo u latinskoameričkim plesovima bilo je definitivno najbolje do sada. Kvaliteta se najbolje vidjela u kategorijama starija mladež i odrasli. Finale je bilo prekrasno za gledati, jer imamo parove koji se mogu natjecati ravnopravno s najboljim europskim i svjetskim plesnim parovima. No, brine me što imamo jako malo plesača u najmlađim kategorijama, kategorije mlađi osnovci i osnovci. Stanje je zabrinjavajuće, jer ako brojnost djece ne povećamo, za nekoliko godina plesna kvaliteta će pasti.

Što treba napraviti da se ovaj problem riješi?

- Voditelji klubova trebaju prije svega promijeniti mentalitet i ispraviti sliku da je ples nije samo za curice, nego da je i za dječake. Pa dečki koji znaju plesati u konačnici ispadaju najveći frajeri, bilo u razredu, bilo u klubu u koji izlaze!

Dvorana u Osijeku, kao i prije dvije godine, bila je puna, više od 1000 posjetitelja. Na ostalim turnirima brojka je oko 200.

- Osječanima kapa dolje, kako publici, tako i organizatoru Športsko plesnoj udruzi Feniks. U Osijeku je definitivno najbolja atmosfera, jer publika stvara onaj poseban naboj koji u konačnici pomaže plesačima da izvuku ono najbolje od sebe. Kao sudac svakoga sam mjeseca na plesnom turniru u Hrvatskoj i inozemstvu. U Osijeku je atmosfera definitivno vatrena. Iskusio sam to već nekoliko puta, kao plesač i kao sudac. Moja poruka za kraj je - Osječani ostanite pozitivno ludi kao i do sada i vidimo se na idućem plesnom natjecanju.