Poraz Cibalije u Osijeku bio je čak i očekivan, bar za one koji realno doživljavaju odnose snaga u hrvatskom nogometu. Suprotne su bile izjave iz vinkovačkog tabora, posebno trenera Petera Paculta, koji je rekao kako bi bio nezadovoljan ako njegova momčad osvoji samo bod. Očito je to bio optimizam bez pokrića. Danas bi i bod bio golem k'o kuća. Premda njegova momčad u Osijeku nije stvorila ni jednu izgledniju priliku za gol, a, s druge strane, Osječani su iskazali očekivanu agresiju i potvrdili svoju ulogu favorita.

Pacult je, čini se, poslušao svoga predsjednika Gagru, pa u Osijeku nije istrčao sastav kao protiv Istre 1961. Nije ni mogao, jer zbog crvenog kartona nije mogao konkurirati Glavica. U momčadi se našao Matija Mišić, a među 18 prvi se put kod Paculta našao i Luka Mijoković. No male promjene nisu donijele pomak. Sjećamo se priča o odlično odrađenim pripremama. No ni tada Cibalia nije djelovala baš uvjerljivo. Najavljivalo se kako će Cibalia bar fizički djelovati moćnije, no oni kao da iz kola u kolo padaju. U momčadi Cibalije ima igrača kojima nedostaje osnovni dio priprema. Trener Pacult uporno ih stavlja u sastav, a najdeblji kraj će u cijeloj priči na kraju izvući Cibalia. Sa svakim novim porazom Cibalia je korak dalje od prve lige, a korak bliže drugoligaškoj konkurenciji. Četvrti poraz zaredom zvoni na alarm, ali to se tako u klubu ne čini. Predsjednik Gagro se nakon novoga poraza nije očitovao. Pacult i nakon Osijeka ponavlja kako se “neće predati dok god i matematički imaju izgleda za ostanak”. Upravo mu je ova stanka možda dobrodošla kako bi podigao razinu forme svojih igrača, posebno onih koji su propustili dio priprema. Ono što im ne ide na ruku je i raspored. Primjerice, u sljedećih šest kola Pacultova momčad je samo dva puta domaćin, i to vodećoj Rijece te Slaven Belupu. U tom će razdoblju četiri puta u goste, kod Lokomotive, Hajduka, Intera i Dinama.