Ukrajinska reprezentacija nikada nije spadala u sam vrh europskog nogometa, ali često je bila tu negdje, a svijetu je dala puno sjajnih nogometaša. Naravno, u novijoj povijesti to je današnji njihov izbornik Andrej Ševčenko.

Hrvatskoj javnosti poznat je i jedan od najvećih talenata ukrajinskog nogometa Artem Milevskij, zvani Mile Whiskey, koji je kratko vrijeme boravio u Hajduku. Njegova se karijera nakon zvjezdanog uzleta strmoglavila zbog vrlo prozaičnih razloga, koje je moguće iščitati iz njegova nadimka, koji su mu dali navijači Hajduka.

Hrvatski nogometaši i ukrajinski najjači klubovi vole se javno. Kada su kijevski Dynamo i Šahtar počeli izrastati u europske veličine, hrvatski su nogometaši dali velik doprinos tome. U Kijevu je bila cijela kolonija: Goran Sablić, Ognjen Vukojević, Denis Glavina, Jerko Leko Tomislav Bušić i Niko Kranjčar, a danas je tamo jedan od cijenjenih igrača Domagoj Vida. U Šahtaru je Darijo Srna već ušao u legendu. I danas je kapetan, a društvo su mu pravili Stipe Pletikosa i Eduardo u dva navrata. Nikola Kalinić, Ivan Strinić i Mladen Bartulović igrali su u Dnjipru, da ne nabrajamo dalje. Dubok su trag ostavili naši igrači u ukrajinskom nogometu. Sami Ukrajinci su, pak, imali dvije dobre generacije od raspada SSSR-a. Prva je bila ona Ševčenkova, s Rebrovom, Timoščukom, Lužnjim, Husinom, Šokovskim i drugima. Oni su bili posljednja generacija koja je igrala na SP-u, bilo je to u Njemačkoj 2006. Na europskim prvenstvima nisu sudjelovali sve dok ga nisu organizirali zajedno s Poljskom, 2012., a plasirali su se i na posljednji Euro, u Francuskoj, ali nisu prošli skupinu. Sada vjeruju kako su skupili dovoljno iskustva te da su baš ove kvalifikacije njihova prilika da se plasiraju na SP, nakon 12 godina. Iako, već su se javile neke glasine kako Ukrajina, ako i izbori plasman, neće zaigrati na World Cupu jer se on igra u njezinu susjedstvu - u Rusiji. Rusija je anektirala Krim, upetljana je i u sukobe u istočnom dijelu Ukrajine. Te su dvije zemlje zapravo u ratu, ali nitko to neće javno priznati. Zato neki ostavljaju upitnik iznad nastupa Ukrajinaca. Ipak, teško je povjerovati da će se odlučiti na takvo što.

Ševčenkova Ukrajina doslovce leti na svojim krilima. Krilni napadači Andrej Jarmolenko i Jevgenij Konopljanka daleko su najbolji igrači te reprezentacije. Konopljanka je u Schalkeu, ali daleko od forme u kojoj je bio prije dvije godine, kada je žario i palio europskim terenima u dresu Dnjipra, s kojim je dogurao do finala Europske lige. Te je godine briljirao i u hramu nogometa Wembleyu, ali nakon dolaska na Zapad njegova se zvijezda nekako počela gasiti. No ne treba nas to zavarati. Ako je “vruć”, Konopljanka je sposoban uništiti svaku obranu. Druga nevolja za našu obranu je Andrej Jarmolenko na drugom krilu. Njega smo imali prilike gledati zimus na pripremama u utakmici protiv Osijeka. Baš je napadno bilo vidljivo kako taj dečko ne spada u taj nogometni svijet. Toliko je lakoće, toliko snage, brzine, ideje, rješenja i mirnoće u njegovoj igri. Ne znamo zašto je još u Dynamu iz Kijeva jer on je kalibar igrača za puno veće stvari. Iako, i tada nam je, u Marbelli, ostao dojam kako Jarmolenko nije najživlji čovjek na svijetu. Djelovao je nekako lijeno, ali to je bila prijateljska utakmica. Strašan je igrač i u paru s Konopljankom sigurno će biti latentna opasnost za naša vrata. Posebno jer će se igra ukrajinske reprezentacije bazirati na protunapadima. Naši braniči morat će biti oprezni. Ostalo je kod Ukrajinaca solidno. U biti, najtanje su im bekovske pozicije, a prilika je i veznjak Ruslan Rotan. Nosi 35 na leđima i neće mu biti lako protiv Modrića i društva. No, već sama činjenica što su nam prvi pratitelji u skupini dovoljno govori. Imaju dva boda manje od nas i zato će u Zagrebu vrebati svoju priliku. Slično kao i u kvalifikacijama za SP 2010. kada su bili plasirani ispred nas i zaustavili nas na putu za Južnu Afriku.