Nije sve u novcu, novac je u svemu - klišej je koji vrijedi uvijek i svugdje. Ni lutkari nisu izuzatak. A upravo su oni svoj svjetski dan obilježili jučer, na prvi dan proljeća. S obzirom na to da je nemali trošak odlaziti na radionice, predstave po svijetu, ovi su mladi kreativni primorani s radom kolega upoznavati se virtualno, na internetu.

Radno je i svečano bilo toga dana na Umjetničkoj akademiji, jedinom rasadniku budućih lutkara u Hrvatskoj. U sklopu prigodnog programa studenti su 1. i 3. godine glume i lutkarstva izveli pažljivo odabrane etide “Život” (bez lutaka, samo animacija tijela) i “Trenutak” (animacija prostora, zvuka i svjetla, hologrami...), i kako i priliči - pročitali hrvatsku i svjetsku poruku u povodu Svjetskog dana lutkarstva. Prostore Akademije dodatno je oživila izložba lutaka studenata Kazališnog oblikovanja, a organizirano je vođenje i upoznavanje s fundusom lutaka.

- Lutkari jesu povezani, no ovogodišnje ih poruke pozivaju da to još više osnaže, da objavljuju na internetu poveznice (linkove), fotografije. Dolaskom proljeća, budi se i lutkarstvo - rekao je Himzo Nuhanović u svojoj poruci koja se odnosi i na našu akademiju - ističe Igor Tretinjak, asistent na UAOS-u. Osječka akademija poručuje lutkarima i studentima da se igraju, lutkare, jer nema granica u lutkarstvu i ono nije isključivo za djecu, kao što ni lutkarstvo nije samo lutka, nego i animacija prostora, svuka, sjena...

Nije fama da se mnogi studenti na UAOS upisuju neplanski, gotovo slučajno, a uz to, najmanje im je na pameti lutkarstvo. Vrlo brzo sve se to drastično promijeni i zaljube se upravo u lutkarstvo, jer im ono nudi slobodu i prostor bez granica, prostor igre i kreacije. U startu nadareniji maštom, na akademiji im upravo to obogaćuju i potiču. Nakon što je napuste, za nadati se da im društvo ne će tu razigranu maštu previše obuzdati.

Među onima kojima lutkarstvo nikako nije bilo prvi izbor i brucošica je Ana Šantar, no već u 2. semestru priča je posve drukčija, priznaje. Bavljenje lutkom promijenilo joj je način razmišljanja i nerijetko predmete oko sebe gleda kao objekte animacije, čemu se nije ni u snu nadala.

- Ne znam još koliko sam dobra i vješta u tom, no meni je zanimljivo i sve bih oko sebe animirala - kroz smijeh kaže razigrana Ana. Iako možda nije glumački zahtjevna, etida “Život” od njih zahtijeva iznimnu gipkost tijela i koncentraciju u tijeku, brzinu. Naviknuti na javnost i nastupe od samog početka, nije im problem bio etidu prvotno planiranu za kolokvij izvesti i na ispitu, pa i na jučerašnjoj proslavi.

Entuzijastični su studenti i prve i treće godine, među kojima je i Marijan Josipović, bivši polaznik Dramskog studija Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića.

- Teatar je danas vrlo ograničen jer se bavi subverzivnim temama koje više nikoga ne zanimaju pa ljudi i ne idu često u kazališta, posebice ne institucionalna koja financira država. S druge je strane malo alternativnih scena kojima treba ne toliko novac, samo prostor i potpora, a ni to ne dobiju. U Osijeku nedostaje te potpore tzv. trećoj sceni, onoj za mlade i studente za koje nije ni program HNK ni Dječjeg kazališta - upozorava Marijan, kojega je ljubav prema lutkarstvu i dovela na Akademiju.