Događaje oko Agrokora pomno prate i slavonski poljoprivrednici čija je proizvodnja u “tvornici na otvorenome” ugovarateljskim, kooperantskim i drugim odnosima, poput prerade, plasmana i prodaje proizvoda, vezana uz taj najveći poslovni sustav u Hrvatskoj. Jer Agrokor su i žitarice, i meso, voće i povrće, vina... Svi se slažu – tako velik sustav treba opstati jer bi se u suprotnom dogodio potres s neprocjenjivim posljedicama za proizvodnju, tržište se bez Agrokorove poljoprivredne proizvodnje, otkupa, prerade... ne bi moglo presložiti. No slažu se i u kritikama, primjedbama na dosadašnji Agrokorov način rada, uvjete ugovaranja, preduge rokove isplate, apetite za (državnom) zemljom i drugo.

Hrvatska poljoprivredna komora podržava sve napore da Agrokor opstane, da se stečaj svakako izbjegne.

- Zna se što znači stečaj u Hrvatskoj - krajnje rijetko završava preustrojem - kaže predsjednik HPK-a Matija Brlošić, inače ratar iz Piškorevaca.

– Najveći je to poljoprivredni subjekt u Hrvatskoj, na koji se direktno i indirektno naslanjaju deseci tisuća kooperanata, OPG-ova, obrta, zadruga, manjih, srednjih i velikih tvrtki - upozorava Brlošić.

U poljoprivrednoj komori zabrinuti su situacijom u Agrokoru jer se ona direktno tiče i poljoprivredne proizvodnje, velikih površina državne zemlje, te se, ističe Brlošić, “ni u najgorem scenariju ne smije dogoditi da firma ode u ruke strancu, a time i naše najplodnije njive”.

- Istina jest da Agrokor ima preduge rokove isplate, no u posljednjih 15 godina isplaćivali su obaveze u cijelosti. Budimo korektni i dalje pa recimo da je Agrokor često bio i svojevrsni dežurni stabilizator cijena na tržištu žitarica – znao je presjeći situaciju i ponuditi najvišu cijenu - kaže čelnik HPK-a.

Što bi propast Agrokora značila za poljoprivredu, ilustrira na primjeru propasti Đakovštine od prije sedam godina, a od koje se đakovački kraj dosad nije oporavio, mnogi poljoprivrednici ostali su bez predane robe, nisu ju naplatili, neki su propali i prestali se baviti svojom proizvodnjom.

– Đakovština je u odnosu prema Agrokoru bila kap u moru, no svejedno je izazvala potres, pa sada zamislite što bi za slavonsku poljoprivredu značio slom divovskog sustava kao što je Agrokor - upozorava Brlošić. Treba ga zadržati, dodaje, i zbog Konzuma, kao najvećeg domaćeg trgovačkog lanca, zbog plasmana domaćih proizvoda.

Važnosti Konzuma svjestan je i najveći mljekar u Požeško-slavonskoj županiji, Željko Strapač iz Vetova.

– Na našem području Agrokora uopće nema, osim što nam Todorić “uzme” novac kroz Konzum. I sam u njemu kupujem jer je naš lanac - kaže Strapač. Iako su njegovi veliki prigovori na duljinu rokova plaćanja i druge loše navike u isplati, za opstanak je Agrokora i zbog brojnih proizvođača koji su u kooperantskom odnosu s njim.

– Nikako ga se ne smije ugasiti, treba ga zadržati u njegovoj finalizaciji proizvoda, u čemu je dobar. Taj dio proizvodnje seljak ne može odraditi. Ne zaboravimo i da Agrokor ima veliku tehnologiju. Zbog svih subjekata naslonjenih na nj i tolike vojske zaposlenih u njemu treba opstati - ocjenjuje Strapač.

- Poljoprivrednicima trebaju veliki organizatori, veliki prerađivači, Agrokor treba opstati, no da taj sustav bude zdrav, a ne truo. Znam puno ljudi kojima Agrokor nije platio ili je platio vrlo malo - kaže veliki poljoprivrednik novogradiškog kraja Antun Vrakić iz Sića. Agrokoru na dušu stavlja i, kaže, prevelik uvoz nekvalitetne hrane, koju plasira na policama svog trgovačkog lanca.

– Da je Agrokor bolje prepoznao hrvatskog poljoprivrednika – on bi cvao, a ne se doveo u ovu situaciju - poručuje taj sićanski poljoprivrednik.