VINKOVCI - Nadzor je trajao 1. i 2. ožujka, i utvrđeno je da nema elemenata iz prijave o narušenosti dobrobiti životinja niti su utvrđeni znakovi borbe pasa u skloništu – kazao je Ilija Stević, vlasnik Skloništa za napuštene životinje u Vinkovcima, na Zalužju, u kojem je trenutačno 70-ak pasa. Stević je sazvao medijsku konferenciju kao odgovor na prijavu koja je 28. veljače predvečer stigla u PU u Vinkovcima s navodima da se u skloništu događaju “neobične stvari”, odnosno, kako Stević tvrdi, bili su navedeni “koljaža, nesnošljivi lavež, izmrcvareni psi u boksovima”.

– Prema toj prijavi, sljedećeg jutra, u 9 sati, u žurni, izvanredni nadzor dolazi veterinarski inspektor, u nazočnosti policije. Inspektor je obavio nadzor skloništa, a potom i pregledao svu dokumetaciju u našoj Veterinarskoj ambulanti Tip–Tip, a u zapisniku piše da nije pronađeno ništa od navoda, poput, na primjer, ozlijeđenih životinja ili krvi – kazao je Stević, demantiravši “neke navode” da su preko noći čistili sklonište, jer je “ionako bio zatečen uopće pozivom za inspekciju”. Ilija Stević novinarima je rekao i da ga je zateklo to što ga je “prijavio susjed, Ante Lovrić, predsjednik Konjičkog kluba Satir”. “Ja sam ovamo došao 2007., a taj klub četiri-pet godina poslije. Do tog dana kao susjedi nismo imali konflikta”, kazuje.

– Skrb o psima u skloništu mora se provoditi na temelju zakona i svih pozitivnih propisa RH. Dakle, svakog psa kojeg dovedemo s ulice moramo po protokolu obraditi, evidentirati, veterinarski pregledati, smjestiti i ako u deset dana ne pokaže zarazne bolesti, ide u skupno držanje s ostalim psima, i mi ga pokušavamo socijalizirati. Po zakonu, nakon proteka 60 dana imali bismo pravo eutanazirati pse, no to ne radimo. Ne hvalimo se da smo no kill sklonište, ali evo podatka – u prošloj smo, 2016., godini 85 posto pasa iz skloništa udomili, ili, brojkom, 225 pasa. To nije mali posao, niti je jednostavo naći udomitelje za toliko pasa – ustvrdio je Stević. Naveo je i da pse drži u skloništu i nakon isteka zakonskih 60 dana iako je to “na vlastiti trošak”, demantiravši da se za jednog psa dobije 2500 kuna, nego je prosječni iznos po psu 2150 kuna, s PDV-om.

– A u tih 60 dana moramo štititi, liječiti psa i pružiti mu svu drugu skrb – dodao je, a rad srodnih udruga Stević ne komentira, tvrdeći tek kako smatra da “svaka od njih ima dobre namjere i rade volonterski”.

Inače, Ilija Stević kaže i da je njegovo sklonište za životinje jedino u najistočnijoj županiji i peto registrirano u Hrvatskoj. Spomenut će i kako je “pogrdno i bezobrazno” što se skloništa naziva šinterajima, jer se vrijeđa obrazovane ljude koji tamo rade, a kod njega ih je troje zaposlenih, uz njega kao vlasnika obrta. Navest će i da je lani kroz sklonište prošlo 338 pasa s područja VSŽ-a, od toga 225 ih je udomljeno, a 20 pasa eutanazirano, “i to najčešće zbog medicinske indikacije”.

Inače, veli Stević, pse u sklonište dovozi isključivo po dojavi komunalnih redara jer ima ugovore s Gradom i pojedinim općinama, koji se, kaže, dobivaju na javnom natječaju, a ne “po stricu ili poznanstvima”. Kaže i da djelatnici dnevno, unatoč zakonskoj obvezi od četiri sata, u skloništu rade u dvije smjene, ujutro i poslijepodne, ukupno sedam-osam sati, kada hrane, čiste, liječe pse, vode adminstraciju...

– Od 2007. do sada nije bilo nikakvih pritužbi. Sada sam sve predao odvjetničkom uredu i slijedit će pravna postupanja, kaznena prijava zbog lažne prijave, kao i privatna tužba – kaže Stević i zaključuje kako sklonište ima i 24-satni videonadzor.

Sanja Butigan

foto: Gordan Panić