Gotovo je cijela Baranja, na neki način, pravo bogato arheološko nalazište. Svaki zabodeni ašov u nekim dijelovima regije između Dunava, Drave i Mađarske znači arheološki nalaz.

Godinama su arheolozi kopali po cijeloj Baranji i svoje pronalaske baštinili diljem Europe, pa su bogati nalazi smješteni u najrenomiranijm europskim muzejima. Stoga, nažalost, desetljećima, pa i stoljećima, većina Baranjaca nije imala prigodu uvjeriti se u vlastitu bogatu baštinu koja svjedoči o raznim životnim fazama u ovoj regiji. Da tomu više ne bude tako, pobrinuli su se u zagrebačkom Arheološkom muzeju. Prije otprilike godinu dana došli su, naime, na krasnu ideju, i u suradnji s Centrom za kulturu i Gradom Belim Manastirom, u predvorju kinodvorane, organizirali izložbu na kojoj su predstavili dio rezultata arheoloških istraživanja na trasi buduće autoceste A5, na lokalitetu Jauhov salaš, prema kojem je izložba i dobila ime - JA(uhov)SA(laš).

Istraživanja su na tom položaju provođena tijekom 2014. i 2015. godine, a otkriven je i definiran velik broj arheoloških struktura koje pripadaju različitim razdobljima i kulturama, od pretpovijesti do kasnog srednjeg vijeka.

- Pronalasci datiraju od trećeg tisućljeća prije Krista pa sve do petog stoljeća. Upravo ovi 'najmlađi' središnji su dio izložbe jer riječ je o predmetima iz grobova i naselja iz vremena seobe naroda, prvi takvi nalazi pronađeni 'in situ' (u prvotnom položaju) na prostoru Republike Hrvatske, koji su ponukali istraživače i na proširenje istraživanog područja, kako bi se dobio što bolji uvid u život populacije Istočnih Germana koja je naseljavala položaj Jauhov salaš u 5. stoljeću - objasnila je tada dr. sc. Jacqueline Balen, savjetnica Arheološkog muzeja u Zagrebu, koordinatorica i suautorica izložbe, napominjući kako je izloženo 50-ak manjih predmeta iz grobova, većinom izrađenih od željeza i keramike.

Najzanimljiviji izložak zasigurno je lubanja žene iz groba broj 4, s pomoću koje je rekonstruiran izgled tadašnjih žena, odjeće i nakita. Dr. Balen na tome nije stala. Naprotiv. Uslijedile su nove izložbe, a o njezinoj zaljubljenosti u Baranju svjedoče i drugi potezi. Tako je Baranja zauzela značajnu ulogu u dugo planiranom projektu Baština različitih regija RH, i zaslužila biti prva predstavljena u zagrebačkom Arheološkom muzeju.

Riječ je o regiji na istoku zemlje koja je često zanemarena, iako vrvi ljepotom i zanimljivostima - istaknuto je prigodom otvorenja izložbe nazvane "Baština Baranje - kroz Baranju okom, dušom, lopatom i špahtlom”, koja je u povodu Dana grada Belog Manastira 'stigla' i u belomanastirski Etnološki centar baranjske baštine, a nedavno i u osječki Muzej Slavonije.

Izložbu u Osijeku (koja traje od 9. ožujka) čine dvije manje izložbe. Jedna se odnosi na tekuća arheološka istraživanja, a druga isključivo na rezultate zaštitnih istraživanja lokaliteta Novi Čeminac - Jauhov salaš. Tekuća arheološka istraživanja dugogodišnji su projekt Arheološkog muzeja u Zagrebu, a riječ je o putujućoj izložbi plakata koji prikazuju najnovija istraživanja diljem RH. Izložba se stalno mijenja i dopunjava novim saznanjima i istraživanjima, a aktualni su lokaliteti istraživani na trasi buduće autoceste Osijek - Beli Manastir i značajnije istraživani lokaliteti u ostatku Baranje.

- Ovom izložbom želimo dodatno naglasiti važnost i potencijal Baranje kao izuzetno bogate arheološke regije - kaže dr. Balen, ističući kako su autori tekstova, uz nju, još i Marko Dizdar, Ivan Drnić, Ana Đukić, Slavica Filipović, Tomislav Hršak, Hrvoje Kalafatić, Dženi Los, Daria Ložnjak Dizdar, Helena Nodilo, Ivan Radman-Livaja, Dragana Rajković, Marina Sečkar, Dinko Tresić Pavičić i Šime Vrkić.

Što se Jase tiče, osim arheološkog materijala izloženog u četiri cjeline, izložba uključuje i 3D rekonstrukcije dviju kuća koje pripadaju razdoblju seobe naroda, a koje je na ovom lokalitetu zastupljeno u najvećoj mjeri. Istom razdoblju pripada i likovni prikaz istočnogermanske žene - rekonstrukcija njezine odjeće i nakita s kojim je pokopana u jednom od grobova na lokalitetu. Važno je istaknuti kako se srednjovjekovni materijal s Jauhova salaša može podijeliti u više faza. Najranija se smješta u 5. stoljeće, a njoj se pripisuju 22 kuće i 11 grobova s bogatim nalazima. Kuće su nepravilnog, četvrtastog oblika, veličine 10-ak četvornih metara. U jednoj od njih pronađena je alatka od roga kojom se žigosala keramika, što je prilično rijedak arheološki nalaz. Lokalitet se prvobitno protezao na približno 67.000 četvornih metara, ali je zbog zanimljivih pronalazaka proširen za približno 3000 četvornih metara. Na svakom dijelu trase pronađeni su dijelovi iz različitih razdoblja, pa će tek nakon detaljnije analize i obrade biti poznatije pojedinosti o svakom naselju. Organizatori izložbe posebno ističu činjenicu kako su predmeti javnosti pokazani vrlo brzo nakon njihovog pronalaženja. Izložbom su htjeli pokazati izuzetno bogatstvo i raznolikost arheološke baštine Baranje, koja je tijekom prošlosti bila zanimljiv prostor za trajniji boravak i naseljavanje. Do sada je, naime, zabilježeno 114 lokaliteta koji svjedoče o bogatstvu baranjske arheološke baštine. Najviše je zabilježeno pretpovijesnih nalazišta (81), zatim antičkih (51) te 50 srednjovjekovnih.

Još jedan važan arheološki nalaz 'svjetlo dana' ugledao je na lokalitetu Popova zemlja, također na trasi buduće autoceste, u blizini Belog Manastira, u smjeru prema Petlovcu. Arheološki radovi tamo su počeli u rujnu pretprošle godine, a obavljala ih je splitska tvrtka Kaducej, uz nadzor osječkog Konzervatorskog odjela.

- Nekoliko je važnih nalazaka s ovog lokaliteta, od kojih su najznačajnije dvije rimske peći za proizvodnju opeke koje datiraju s kraja drugog i početka trećeg stoljeća poslije Krista - rekla nam je arheologica Dženi Los, objašnjavajući kako su ovo prve rimske peći takvih dimenzija pronađene u Baranji.

Los je posebno istaknula onu veću od 50 četvornih metara, uz koju su pronađeni konstruktivni elementi koji sugeriraju bačvasti svod. Druga je manja, približno pet četvornih metara. “To znači da su proizvodili puno opeke koja im je bila potrebna za gradnju kuća”, kazala je, naglašavajući kako je to, ujedno, i dokaz da je u blizini bilo i veliko naselje. Dokaz tomu leži i 200-tinjak metara istočnije, gdje se nalazi rimsko groblje te ostatci rimske ceste, zapadno od lokaliteta Popova zemlja. I dok su se ostatci koji datiraju iz rimskog vremena nalazili na prvoj hodnoj površini, ispod humusa, nešto dublje arheolozi su pronašli nalaze iz neolitičkog razdoblja, starčevačka kultura s prijelazom na sopotsku, koja datira od približno 4000 godina prije Krista. Tamo je pronađeno 27 objekata koje su ljudi koristili za život. Sukladno tadašnjim običajima, u svakom od njih pronađeni su i grobovi s kosturima. Svi su bili u zgrčenom položaju, položeni na bok. Tadašnje naselje prostiralo se na 14.000 četvornih metara, što je, za ono vrijeme, bilo prilično veliko.

Ovo neolitičko nalazište, staro više od 6000 godina, među prvima je sličnim u Baranji. Pronađeno je i pregršt predmeta od keramike, ali i razni koštani predmeti, poput igle za šivanje, te dijelovi žrvnja i žrtvenika na malim nogicama. Riječ je samo o otkrićima novijeg datuma, kojima valja pridodati i 'Troju na Dunavu', pronađenu na brdu kod Batine...