Tvrtka AgroFructus d.o.o. iz Donjeg Miholjca organizirala je druženje s novinarima nazvano “Seljački doručak” u sklopu kojeg je predstavljeno njezino poslovanje i novi projekti AgroFructus Grupe u ovom dijelu Hrvatske, ali i obilazak suvremene stakleničke proizvodnje, potpuno automatiziranog gljivarnika, otkupnog centra i proizvodnje pasteriziranog voća i povrća u Slatini.

Domaćin druženja bio je predsjednik Uprave AgroFructusa, Denis Matijević, koji je podrobnije govorio o AgroFructus Grupi - grupi tvrtki specijaliziranih za proizvodnju, otkup, skladištenje, pakiranje i prodaju svježeg i prerađenoga voća i povrća, koja postaje sve poznatija i izvan europskih granica. Grupu danas čini osam tvrtki iz Hrvatske i inozemstva, sjedište krovne tvrtke AgroFructus d.o.o. je u Donjem Miholjcu i jedna je od vodećih regionalnih kompanija u poslovanju s voćem i povrćem. Službeno je formirana krajem 2013. godine, no iako je relativno novijeg datuma, njezine su članice tvrtke s dugogodišnjom tradicijom u poslovanju s voćem i povrćem, naglašeno je ovom prigodom.

“Godišnje AgroFructus otkupi više od 120.000 tona voća i povrća, konsolidirano na razini Grupe ostvari više od 600 milijuna kuna prometa i zapošljava prosječno 550 zaposlenika. Tvrtke u sastavu AgroFructus Grupe su: AgroFructus d.o.o. Donji Miholjac kao krovna tvrtka, Marinada d.o.o. Slatina, Bios d.o.o. Varaždin, Višnja Panonia d.o.o. Donji Miholjac, te DM Centar d.o.o. Donji Miholjac. Tvrtke u Bosni i Hercegovini su AgroFructus d.o.o. (Čapljina) i AgroFructus d.o.o. (Laktaši), te u Makedoniji AgroFruktus dooel (Strumica)”, naglasio je u razgovoru s novinarima Matijević, dotaknuvši se i brojnih drugih aktualnih tema iz domena poljoprivredne proizvodnje, u kojoj prema njegovim riječima, ima mnogo prostora za poboljšanja i promjene koje bi mogle lančano rezultirati i drugim pozitivnim pomacima, koji su nam toliko potrebni, s obzirom na to da proizvodnja opada.

Matijević je, naime, stajališta da Hrvatska ne mora težiti k cilju da sama proizvodi sve voće i povrće koje joj je potrebno, već da bi se više trebala fokusirati na proizvodnju onih kultura u kojima je konkurentna i na kojima može ostvariti najbolje rezultate i prihode te poticati proizvodnju određenih kultura na onim mikrolokacijama na kojima te kulture daju najbolje rezultate. Pri tome posebno naglašava proizvodnju jabuka i krušaka od voća te “socijalnih artikala” kao što su luk, krumpir, salata i posebno kupusnjače od povrća koji su jeftini i koji teško podnose cijenu transporta.