Kišilo je neki dan u Tovarniku, selu u zapadnom Srijemu, nadomak državnoj granici, što svoju povijest ispisuje već stoljećima. Ulice gotovo opustjele, samo poneki prolaznik pod kišom koja dosadno rominja od ranog jutra, žuri do seoske pekarnice ili dućana. Na objektiv Glasovog fotorepotera ne obraćaju pozornost...

Nije to, međutim, usnulo selo. Dapače, marljivi su to Srijemci što mahom žive od poljoprivrede, jer u Tovarniku “ne nikne samo ako se ne posije” - slikovito će opisati seoska načelnica Ruža Veselčić Šijaković. Tovarnik je, eto, među rijetkim općinama na tom krajnjem istoku Hrvatske, kojih 30-ak kilometara jugoistočno od Vukovara, koju unatrag dvije i pol godine vodi žena, nezavisna, bez članske iskaznice u ijednoj stranci. “Živi naše selo poput svih drugih u ovom dijelu lijepe naše Hrvatske, iz kojeg nam, nažalost, odlazi mladost”, kaže.

Dok Tovarnik i nekih 2300 do 2400 duša u tom i susjednom selu Ilača, što su dijelom iste tovarničke općine, brine brige o budućnosti i razvoju svog kraja u kojem valja zaposliti ljude koji su se nakon rata 1991. godine i progonstva jedva dočekavši vratili na svoja ognjišta, dobio je Tovarnik vrijedan zapis o svojoj prošlosti. Od srednjega vijeka pa sve do Domovinskog rata i današnjih dana.

- Na ruševinama srušenih kuća podignute su nove, a oštećene kuće su obnovljene. No, ostale su unutarnje rane i ožiljci u ljudskim srcima, posebice onih koji su izgubili svoje najmilije, ili su i sami bili žrtve nasilja i progonstva. Rane su brojne i ne smijemo ih zanijekati niti umanjivati, jer bismo na taj način zatrli istinu. No, istodobno je potrebno “čistiti pamćenje” od zla, liječiti ga i iscjeljivati evanđeljem, praštanjem i milosrđem. Nije snažan i velik onaj koji čini nasilje i zlo, nego onaj tko je u stanju to podnijeti i pri tome ostati miran i pribran, koji ne vraća jednakom mjerom, koji je spreman oprostiti te graditi budućnost slobodan od diktata zla - zapisao je mons. Đuro Hranić, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki, u proslovu netom objavljene monografije “Župa Tovarnik”, vrijedne zbirke zapisa i fotografija što ih je godinama tražio, skupljao i proučavao vlč. Antun Dević.

Autor monografije, danas 76-godišnjak, u svećeničkom je domu u Đakovu. “Što sam imao, to sam zapisao”, kaže nam kratko i skromno. A zapisao je uistinu mnogo podataka o Tovarniku i tovarničkoj župi, ukoričenih na 450 stranica, koristeći se brojnim izvorima pa i arhivskom građom rimskog arhiva Kongregacije za evangelizaciju naroda. A zanimljivo je pritom da vlč. Dević, koji je autor 30-ak “spomenica” o hrvatskim župama, u Tovarniku nije vršio službu.

Reći će neki Tovarničani kako se, iz svojih školskih dana, o prošlosti sela sjećaju samo da se “u Tovarniku nešto pretovaralo”, pa valjda, dometnut će, otud i naziv sela. Međutim, ime današnjeg Tovarnika od 1330. godine pisalo se u različitim oblicima. Posjed Tarnok, pa Tarnuk, Tharnuk, selo Tarnak, 1566. spominje se selo Tovarnik, da bi potom 1634. zapisano bilo i Dowarnick, Fouarnik i Tobornik, ili nešto kasnije Tabornik, pa Tovarnack, Tovarnek, Tovarniek, a 1806. godine selo i trgovište Tovarnik.

Smjestilo se selo na križištu državne ceste Đakovo - Vinkovci - Tovarnik - država granica (Srbija), i uz prugu Zagreb - Vinkovci, do granice RH. Zanimljv je podatak da su u Tovarniku pod osmanskom vlašću od 1526. do 1688. “živjeli muslimani i pravoslavni Vlasi”, a nakon oslobođenja od Turaka doseljavaju se iz Bosne i katolici i 1697. dobivaju svog prvog župnika. U selu je i danas, uz katoličku crkvu sv. Mateja, što je 1804. godine sagrađena u kasnobaroknom klasicizmu, i ona pravoslavna. Jednako tako, pronalazi se i podatak da je Tovarnik u 18. stoljeću bio pod patronatom grofovske obitelji Eltz, vlasnika vukovarskog vlastelinstva.

- Nikada do sada nitko nije objavio ništa slično o Tovarniku, tu je sažeta cijela povijest našeg sela - kazuje Antun Ivanković, predsjednik tovarničke Udruge “Dr. Ante Starčević”, koja je nakladnik monografije o župi Tovarnik.

Antun veli da je ideja potekla 2008. godine, kada je od vlč. Devića, tada župnika u Jarmini pokraj Vinkovaca, saznao da godinama već piše o Tovarniku da bi tek 2015. godine došlo do realizacije. “Obilazio je mnoge arhive, istraživao stare spise, pisao. I u Vatikanu je nalazio podatke. Evo, ni sam nisam znao da je u Tovarniku još 1759. osnovana prva škola, kao ni mnogi Tovarnični”, kaže Ivanković, i dodaje da se o monografiji, iako je tek nedavno otisnuta i “ne može se kupiti, nego dobiti na dar”, čulo i do Rima.

Pokraj cjelokupne tovarničke povijesti, gdje je i primjerice poimenični popis župljana iz 1736. godine i naveden svaki tovarnički župnik, ali i niz (ne)zgoda iz svagdašnjeg života, poput velikog mraza 1866., ili velikog uroda na poljima 1890., ili kolere dvije godine kasnije, nezapamćene zime 1929. godine, priče o seoskim liječnicima..., zapisani su i drugi važni detalji, kao što je onaj koji govori kako je 1878. godine biskup Strossmayer prenoćio u Tovarniku. Ili onaj da je u tom selu 1873. rođen Antun Gustav Matoš.

Dio je, dakako, Domovinski rat. U to zlo ratno doba, u Tovarniku je ubijen župnik Ivan Burik, jedini katolički svećenik ubijen u Domovinskom ratu. Bio je punih 28 godina tovarnički župnik; 1991. nije htio napustiti svoje župljane. Rat je u Tovarniku odnio 72 života, selo i crkva bili su razoreni, 1998. otkopana je pokraj groblja masovna grobnica. Tovarničani kazuju kako za ubojstva njihovih sumještana do danas nitko nije odgovarao.

U svoje selo, zapisano je i to u monografiji “Župa Tovarnik”, riječju i slikom, Tovarnični su iz progonstva prvi put došli 21. rujna 1997. godine.

- Svi smo jedva čekali vratiti se na svoje. Jer, Tovarničani vole svoje selo. A danas nam iseljavaju mladi iz sela. Kuće su obnovljene, ali kad sada promišljamo unatrag možda bi bilo bolje da smo dobili radna mjesta, a kuće bismo sami obnavljali, jer svatko mora brinuti o egzistenciji svoje obitelji, a nezaposlenost je u našim selima veliki problem - kazuje načelnica Općine Tovarnik, čija je perspektiva u razvoju poljoprivrede, a želja da mladi ostanu u svome selu koje je unatrag 25 godina izgubilo gotovo polovinu življa!