Kakvo je vaše mišljenje o aktualnoj odluci Ustavnog suda glede pobačaja, koja, umjesto da smiri tenzije, i dalje izaziva podjele u javnosti?
- Odlukom Ustavnog suda pravda za pacijentice je zadovoljena, bar po zakonu, iako njezina provedivost još uvijek vuče brojne dileme. U više navrata smo pisali Ustavnom sudu u vezi s problematikom zabrane, a u svrhu smanjivanja tzv. sive zone, jer zabranom se neće smanjiti broj napravljenih pobačaja, nego povećati broj izvođenja zahvata izvan zdravstvenih ustanova te samim time povećati broj komplikacija, i smrtnost žena. Naravno, odraz svega toga bila bi nemogućnost dobivanja statističkih podataka.
Predsjednica ste Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, kakva su iskustva oko tog važnog pitanja? Javljaju li vam se žene i na koje se sve probleme žale?
- Problem oko samog pobačaja uvijek je višestruk, počevši od moralne osude, osjećaja krivnje te samog načina pripreme i obavljanja zahvata, kao i, naravno, problemi života žene nakon pobačaja. Najveći je problem izvođenje samog zahvata, koji je među tužbama bio gotovo nemoguć, te su pacijentice morale putovati na stotine kilometara da bi napravile pobačaj, ili je postojao problem priziva savjesti, koji bi, međutim, u privatnoj ordinaciji iščeznuo.
Kakvi su rezultati ankete koju ste pokrenuli?
- S obzirom na osjetljivost pitanja, nismo očekivali velik odaziv, jer to iskustvo svaka pacijentica želi što prije zaboraviti. Međutim, imamo dovoljan broj iskaza da objektivno sagledamo problem pobačaja, koji treba sustavno rješavati.
Što je s prizivom savjesti? Neki liječnici (ginekolozi) odbijaju obaviti pobačaj, što tu onda može učiniti žena koja traži takav zahvat?
- Ne smije se dogoditi da žena nema izbor, o tome odgovornost pada na voditelja odjela i ravnatelja u svakoj od bolnica, jer organizacijski nisu ispunili uvjete koje moraju. Svaka bolnica mora imati tu mogućnost i na dostojanstven način se odnositi prema pacijentici. Zalažemo se upravo za to da isključivo bolnice obavljaju pobačaj, kako bi sustav njegove kontrole bio što bolji, a sigurnost pacijentica neupitna.
Pitanje kad počinje život - začećem ili rođenjem, odnosno je li fetus osoba, i dalje izaziva prijepore. Kako to komentirate?
- Na to pitanje nikad se neće moći dobiti odgovor, niti će se ikad složiti znanstvenici, liječnici ili pravnici. Dijete postaje dijete rođenjem i dobiva svoja prava kako pacijenta tako i osiguranika te svog izabranog liječnika pedijatra, naravno i sustav zaštite preko dječje pravobraniteljice.
Iz udruge “U ime obitelji” najavljuju daljnu borbu za zabranu pobačaja, čak i referendumom. Prijetili li RH, unatoč odluci Ustavnog suda, ipak u dogledno vrijeme zabrana pobačaja?
- Žao mi je čuti da se toliko vremena troši uzalud, uz djecu koja su na ovom svijetu željna ljubavi i pažnje koju ne mogu dobiti baš od takvih koji se najviše zalažu za njihova prava. Ni referendum, ni prosvjed, a ni išta drugo neće nas vratiti u poziciju srednjeg vijeka. Moramo gledati naprijed, a ne biti “ograničeni” u primitivnim uvjerenjima. Nije pobačaj način kontracepcije, i ne može zamijeniti dobru edukaciju spolno odgovornog ponašanja, ali mi smo tu da štitimo prava pacijentica onda kad nas trebaju.(D.J.)
Mr. Jasna Karačić specjalistica je psihoterapije i predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata.
DUBRAVKA HRABAR
Priziv savjesti glede obavljanja pobačaja ne smije se ukinuti
U svome radu “Pravo na pobačaj - pravne i nepravne dvojbe”, objavljenom u Zborniku Pravnog fakulteta u Zagrebu, autorica prof. dr. sc. Dubravka Hrabar, jedna od vodećih eksperata za obiteljsko pravo, naglašava kako je pobačaj “pogubna, nepoželjna i složena realnost koju nitko ne bi smio zagovarati uime bilo čega”. S tim u vezi, pitali smo prof. Hrabar i o prizivu savjesti, koji neki liječnici prakticiraju, ne želeći vršiti pobačaj:
- Htjela bih skrenuti pozornosti na pitanje o prizivu savjesti u odnosu na ginekologe. Tu se provlači jedna nelogičnost. Riječ je naime o tome da je priziv savjesti međunarodnopravno reguliran (o tome sam nešto napisala u svojem radu) i predstavlja civilizacijski doseg, ne samo za liječnike. Liječnici, pak, koji odabiru specijalizaciju iz ginekologije, poglavito oni koji se žele baviti porodništvom (opstetricijom, a ne tzv. "ženskim bolestima", što pripada ginekologiji kao dijelu struke "ginekologija i porodništvo"), izabiru tu specijalizaciju upravo kako bi pomogli ženama trudnicama i onima koje imaju problema sa začećem odnosno donošenjem djeteta na svijet. Kažu da je uvijek iznova predivan osjećaj nazočiti rađanju djeteta. Toliko o tome da valja ukinuti priziv savjesti glede obavljanja pobačaja.(D.J.)
Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar, dekanica je zagrebačkog Pravnog fakulteta
ANA KANDARE ŠOLJAGA
Upomoć: Trudnoća na vidiku!
- Dogodi se trudnoća kao rezultat prvih seksualnih iskustava tinejdžera. ODMAH potražite stručnu pomoć. Tinejdžerska trudnoća je u punom smislu ono što stručnjaci nazivaju “krizno stanje” koje zahtijeva kriznu intervenciju. U ovakvoj krizi nema prostora za držanje lekcija, kažnavanje, pa čak niti za podučavanje. Trudnoj tinejdžerki, kao i vama roditeljima, potrebna je hitna stručna pomoć kako bi u trenucima velike panike mogli donijeti razborite odluke. Roditelji mogu u toj krizi napraviti veliku pogrešku i odlučiti sami što očekuju da njihova trudna tinejdžerka treba napraviti. Reakcije poput: “Napravit ćeš abortus i točka!”, ili “Rodit ćeš to dijete pa što bilo da bilo!”, bez uključivanja tinejdžerke u proces odlučivanja, mogle bi zauvijek narušiti odnos roditelja i djeteta i nepovratno okrnjiti njezin život. Dakle, ako imate trudnu tinejdžerku, ne donosite nikakve odluke nego se zagrlite i hitno potražite stručnu pomoć.(D.J.)
Dr.sc. Ana Kandate Šoljaga, psihologinja iz Rijeka, vodeća je stručnjakinja za probleme tinejdžera i njihovih roditelja. Autorica je knjiga “Tinejdžeri - praktični vodič za roditelje” i “Nevjera - vodič za suočavanje i prevenciju”
ANĐELKO AKRAP
Skretanje pozornosti od demografije
Ova je tema poprimila ideološke konotacije i skreće pozornost od demografske problematike u Hrvatskoj, a to je jako loše. Osobno sam usmjeren na činitelje koji u mnogo slučajeva žene ostavljaju na "vjetrometini" i na taj način potiču, i kada one to ne žele, na prekid trudnoće. Strastvene i neučinkovite polemike oko prekida trudnoće treba usmjerit prema činiteljima koji su dominantni kod prekida trudnoće. Usuđujem se ustvrditi: u hrvatskim uvjetima na odluku o prekidu trudnoće u velikoj većini utječu činitelji koji su dominantni i za iseljavanje mladih iz Hrvatske. Ovo držim ne kao bijeg od teme nego suočavanjem sa širinom problema. Hrvatsko društvo treba dati jaku podršku onima koje se odlučuju na djecu, to je glavni problem. Samo sebi mogu postavit pitanje što sam učinio da bude što manje prekida trudnoće i suočit se s vlastitom savješću? Za komentiranje odluka sudova odluka sudova nisam kompetentan.(D.J.)
Prof. dr. sc. Anđelko Akrap, Ekonomski Fakultet Zagreb
MARIO VOJVODIĆ
Pravo na pobačaj ne postoji
Opunomoćeni zastupnik Hrvatskog pokreta za život i obitelj Mario Vojvodić, slaže se s tvrdnjama Ustavnog suda da je sadašnji zakon koji regulira pobačaj 'formalno neustavan', međutim, nezadovoljavajućom drži ocjenu Suda da je pravo na privatnost i osobni obiteljski život ispred prava na život, jer je to u suprotnosti sa svim međunarodnim konvencijama. Najavio je kako će ProLife prikupljati potpise kako bi u dvije godine, rok koji je odredio Ustavni sud, Vlada i Sabor donijeli zakon koji će poštovati temeljna ustavna prava i međunarodne konvencije koje se odnose na zaštitu života od začeča do naravne smrti. “Od danas pravna bitka prerasta u kampanju od 40 dana, u kojoj ćemo pokazati javnosti da je Ustavni sud ocijenio da je ovaj zakon neustavan, da je Ustavni sud dužan definirati početak života začećem. Ne znamo kako će Vlada i Sabor pokušati sasjeći gordijski čvor i nas uvjeriti da pravo na pobačaj postoji, a da je pravo na život u odnosu na pravo na privatnost niža kategorija”, naglasio je Vojvodić te dodao kako inicijativa nije ni protiv koga, ali je mišljenja “da pravo na pobačaj ne postoji a da su medicinski fakulteti u RH nedvojbeno dokazali da život počne u trenutku začeća muške i ženske spolne stanice”.(D.J.)