Kako komentirate odluku Ustavnog suda u svezi pobačaja koja je izazvala podijeljenja mišljena u javnosti?

- Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske potvrdilo je da je pravo na pobačaj, kako ga regulira Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece bilo, jeste i bit će legalan medicinski zahvat u našoj državi. Ostaje onako kako je bilo od 1978. godine, kada je zakon kojeg su predlagatelji namjeravali osporiti i donesen. Žena ima pravo obaviti pobačaj do desetog tjedna trudnoće (12. tjedna od zadnje menstruacije), prema svojoj vlastitoj, autonomnoj odluci, bez uplitanja bilo koga sa strane. Jedini razlog za neizvršenje pobačaja jest mogućnost oštećenja zdravlja žene. Nakon 10. tjedna trudnoće prekid trudnoće može se obaviti uz odobrenje prvostupanjske, odnosno drugostupanjske komisije zbog nekoliko posebnih razloga: 1. ugroženost života ili zdravlja trudnice, 2. teška bolest ili anomalija ploda i 3. ako je trudnoća nastala kao posljedica kaznenog djela (silovanje, incest, zloupotreba ovlasti i sl.).

Za sve one koji koliko-toliko poznaju međunarodnu i europsku regulativu pitanja pobačaja, takvo rješenje Ustavnog suda bilo je jedino moguće. Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece temeljno je ljudsko pravo iz UN-ove Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, koja je kao međunarodni ugovor između Ujedinjenih naroda i Republike Hrvatske dio našeg pravnog poretka, pa bi ga bilo vrlo teško ili nemoguće kršiti. Postoje i brojne druge deklaracije, rezolucije, opći komentari, opće preporuke, zaključna mišljenja i odluke raznih odbora i tijela Ujedinjenih naroda i Europske unije koji naglašavaju potrebu legalnosti pobačaja i osiguravanja njegove dostupnosti ženama. Konačno, u Europi je pobačaj legalan u svim državama, osim u Malti i Andori. Stoga je odluka Ustavnog suda zadovoljavajuća i bez prigovora.

Zašto je Ustavnom sudu trebalo toliko vremena da donese u suštini tako jednostavnu pravnu odluku?

- To je najvjerojatnije rezultat visokog stupnja ideologizacije i politizacije pobačaja, i uopće spolnih i reproduktivnih prava žena i prava žena uopće. Hrvatska, kao što znamo i svakodnevno svjedočimo, nije imuna na neokonzervativne i klerikalne nasrtaje. U takvoj društvenoj konstelaciji Ustavni sud čak 26 godina nije imao snage i hrabrosti da se prema njima postavi kao pravni arbitar. Ovakvim besprimjernim odugovlačenjem izjašnjavanja Ustavnog suda prouzročena je ne mala društvena šteta... Na braniku prava na siguran i legalan pobačaj i spolna i reproduktivna prava žena u cijelosti ostale su građanske udruge za prava žena i ljudska prava općenito, te manji broj angažiranih pojedinaca.

Oni koji su protiv pobačaja najavljuju nove akcije...?

- Štetu neće biti lako popraviti. Posebno zato što protivnici prava žene na pobačaj nastavljaju proturanje svojih tvrdnji koje su se odlukom Ustavnog suda pokazale kao laž i obmana. Zato je važno stalno isticati ono što pobornici prava žena tvrde godinama i što je najviša sudska instanca u državi sada potvrdila svojim (pre)dugo čekanim rješenjem:

1. Pobačaj izvršen u skladu s postojećim zakonom je legalan medicinski zahvat.

2. Stav da ljudski život počinje oplodnjom jajne stanice nije nikakav općeprihvaćeni stav, nego jedan među mnogima koji postoje u biologiji, medicini, filozofiji, etici, religijama, pravu i drugdje.

3. Stav da su zigota, embrio i fetus u ženinoj maternici nositelji temeljnih ljudskih prava jednako kao i čovjek koji je rođen, također nije općeprihvaćen stav pa stoga ne postoji opća suglasnost oko definicije ljudskog bića ili ljudske osobe.

4. Zbog ad/ i ad 2/, u pravnom smislu, ljudska prava i njihova legalna zaštita pripadaju čovjeku kada je rođen, a ne pripadaju plodu u maternici. Ovo se odnosi i na pravo na život.

5. Žena je subjekt svih temeljnih ljudskih prava, koja joj ne smiju biti ograničena nikad pa tako ni zbog trudnoće. Ta temeljna ljudska prava omogućuju ženi da, u skladu sa svojom jedinstvenom biološkom sposobnosti, samostalno odlučuje o tome hoće li začeti ili neće, hoće li roditi ili neće, te s kim, kada i koliko će djece imati.

Kako je Ustavni sud svojim rješenjem naložio “osuvremenjivanje” Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece zbog nekih formalnih razloga i zatražio donošenje novog zakona u roku od dvije godine, pitanje pobačaja i dalje ostaje aktualno. No, konzervativne snage nastavljaju svoj pohod na pobačaj želeći ga bar otežati, ako ga već nisu uspjele zabraniti. Već navješćuju da se u novi zakon treba unijeti obvezno savjetovanje žena prije pobačaja, suglasnost predmijevanog oca, roditelja ili liječnika, obvezno razdoblje čekanja do obavljanja pobačaja, obvezan ultrazvučni pregled i/ili CTG ploda prije pobačaja, plaćanje zahvata iz vlastitog džepa, a ne na teret obveznog zdravstvenog osiguranja itd. Međutim, ne treba još jednom nasjedati na svaki propagandni štos. Ništa od toga neće proći, jer su takva zakonska rješenja na razini UN-a i EU-u već ocijenjena kao nedopustive barijere ostvarivanju prava žene na pobačaj, degradacija ženinog prava na ne-diskriminaciju temeljem spola, dostojanstvo, autonomiju i privatnost, kao i ugrožavanje ženinog prava na život i zdravlje.

Što bi novi zakon onda trebao jasno i precizno odrediti, definirati?

- Novi zakon prilika je i da se dodatno regulira i pravo zdravstvenih radnika na priziv savjesti na način da ono ne onemogućava dostupnost legalnog i sigurnog pobačaja. Također i da se više pozornosti posveti informiranju i educiranju o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, kao i nekim drugim važnim temama. Smjernice i putokazi za novi zakon sadržane su i opet u brojnim međunarodnim humanitarnim dokumentima, kao i u stavovima i preporukama mnogih medicinskih profesionalnih udruženja. Odbor za praćenje provedbe UN-ove Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena u svojim Zaključnim primjedbama na 4. i 5. izvještaj Hrvatske iz srpnja 2015. godine poziva Hrvatsku da ukloni prepreke ostvarivanju prava na pobačaj boljom regulacijom prava na priziv savjesti liječnika i plaćanjem pobačaja i kontracepcije iz fonda nacionalnog zdravstvenog osiguranja. Na pravo na pobačaj u Hrvatskoj osvrće se u svom preliminarnom izvještaju i specijalni izvjestitelj za zdravlje Ujedinjenih naroda, koji nas je posjetio u prosincu 2016. godine. Definitivni izvještaj bit će objavljenj u lipnju 2017. Novi zakon je prilika da osuvremenimo i poboljšamo postojeću regulativu o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena. Osmomartovski Noćni marševi održani u Zagrebu i Splitu pokazatelj su da mnoge građanke i građani Hrvatske, kao i LBGT zajednica, žele i traže priznavanje i unaprjeđenje prava žena, uključivo i prava na pobačaj i ostale aspekte spolnih i reproduktivnih prava. Rezultat, nadajmo se, neće izostati, ma koliko borba bila duga i teška. (D.J.)

(Dr.sc. Gorjana Gjurić, dr.med., docentica je Medicinskog fakulteta u Zagrebu)