Dugo očekivano osječko gostovanje popularnog Brune Šimleše održat će se u petak, 3. ožujka, u 18 sati u Studijskoj čitaonici GISKO-a.

Prijateljica mi je poslala poruku: “Kako bih ja došla do rezervacije 5 mjesta za Šimlešinu promociju?” Nije ni prezentacija lonaca ni kozmetike, ne otvara se disco club ni butik. Šokirani?

- Takve me reakcije ne šokiraju, već oduševljavaju. Sjajno je da se traži mjesto više za promociju knjiga koje ti žele pomoći stvoriti više mjesta za sebe u svom životu! Knjiga koje ne podcjenjuju inteligenciju čitatelja. Mene to inače muči u toj literaturi samopomoći jer vrlo često nude neku revolucionarnu promjenu u tri jednostavna koraka. Moje knjige nisu takve, nema banaliziranja stvarnosti ni revolucionarnih obećanja, traže da kritički promisliš sve što piše, a opet su iznimno popularne i to me jako raduje!

Kada ste počinjali, jeste li kalkulirali, planirali ovakav razvitak i razmjere?

- Prvu sam knjigu objavio prije 16 godina i svake godine polako napredovao tako da me nije iznenadio uspjeh jer nije došao preko noći. Kao terapeut sam imao sastanke s tisućama ljudi i u knjigama su zapravo ta iskustva. Znam o čemu ljudi najviše razmišljaju, znam kako si najčešće kompliciraju život i radom s ljudima došao sam do nekih rješenja. U knjigama me zanima praksa. Većina ljudi znaju što bi trebali napraviti, ali ne znaju kako. Znaju da bi trebali voljeti sebe ili oprostiti drugima ili biti prisutni u sadašnjem trenutku, ali ne znaju kako. I zato se moje knjige bave upravo odgovorom na pitanje KAKO. Teorija nam je jasna, a mene zanima kako tu teoriju provesti u praksu!

Bit ćete i gost na Inspire Me konferenciji EFOS-a. Obvezuje li vas to da pomnije birate svaku svoju riječ pa i o glazbenom ukusu?

- Drago mi je naći se u tako šarolikom društvu jer je uspjeh za svakog drukčiji, pa je dobro da ćemo studentima dati različite primjere uspjeha. Glazbeni ukus me ne određuje, pa sumnjam da to ikomu išta znači, ali me zato određuje idejni ukus. A biram ne birati pomno svoje riječi. Biram biti iskren i otvoreno izražavati svoje stavove. Ima bezbroj javnih osoba koje se žele svidjeti svima i svima se uvlačiti u ... Bezbroj javnih osoba šuti o važnim društvenim pitanjima jer ne žele nikomu stati na žulj. A ja biram biti angažiran jer želim brojnim ljudima stati na žulj. Želim stati na žulj nacionalistima, raznim fanaticima i zapravo svima koji ne poštuju ljudska prava i uživaju u diskriminaciji. Želim se boriti za ravnopravnost žena i muškaraca, poštovanje ljudskih prava, zdrav utjecaj religije na društvo, umjesto da se ona petlja u politiku, pomaganje potrebitima... Šutnja nije zlato! Drugima prepuštam tu potrebu svidjeti se svima. Ja želim da mi se sviđa moj život i kako se borim svojoj kćeri i njezinoj generaciji ostaviti zdravije društvo.

Kako primate uzvratne komentare?

- Razumne kritike prihvaćam, nerazumne odbacujem. Drago mi je kada me netko upozori na neki propust u djelima ili promišljanjima, iako je to dosta rijetko. U nas je izuzetno slabo razvijena kultura dijaloga i neslaganja. Kad se netko ne složi s tobom, najčešće napadne tebe osobno, a ne tvoje argumente i izjave, i to je intelektualno jadno, ali čovjek se navikne.

Kako u ovom hiperinformacijskom društvu održavate mentalnu higijenu?

- Tu imam prostora za napredak. Kada sam negdje vani i nisam online, moram priznati da mi uopće ne nedostaje. Uživam, prirodno upijam doživljaje, onako starinski, život je sporiji... Ali da, kada sam u Hrvatskoj, prečesto sam na Fejsu i portalima. Dobra je stvar da danas doista imamo mogućnost birati sadržaje, pa više nitko ne može tvrditi da se serviraju samo žutilo i crnilo, sise, guzice i skandal. Da, ima toga, ima toga i stravično previše, ali ne morate klikati na takve sadržaje. Svatko bira hoće li poslušati neki TED govor ili kliknuti na 57. fotku nečijeg dekoltea. Dakle, previše sam online, ali biram zdrave sadržaje i tako održavam mentalnu higijenu.

Tko piše i od pisanja živi, mora mnogo čitati. Što vi volite čitati?

- Više čitam ljude nego knjige. Nažalost, nemam dovoljno vremena za sve knjige koje bih želio pročitati. U posljednje sam vrijeme najviše čitao izvrsnu Brene Brown, koja nas uči da je zdravo biti ranjiv i nesavršen i da je naša snaga upravo u tom, a gutam i Irvina Yaloma. Briljantan terapeut, pisac i čovjek.

Kako osobno kotirate u onom o čemu pišete?

- Držim se apsolutno svega što govorim. Prijatelji me znaju zezati da sam iritantno dosljedan. Naravno da to ne znači da sam nepogrješiv, ali djelima stojim iza svih svojih riječi. Kada u knjigama pišem o razvijanju zdrave ljubavi prema sebi ili opraštanju ili prihvaćanju onoga što ne mogu promijeniti, pišem to iz perspektive osobe koja tako i živi pa vjerujem da je to jedan od razloga zašto ljudi vole moje knjige. Mislim da vide da stojim iza onoga što govorim. Isti je slučaj i s društvenim pitanjima. Fućkaš teorijsko zalaganje za ravnopravnost žena i muškaraca. To mora krenuti i iz vlastitog doma, pa sam jednako kao i supruga uključen i u odgoj i održavanje domaćinstva. Nekima sam zbog toga manji muškarac, ali sebi sam veći čovjek i živo mi se fućka hoću li zadovoljiti neke mačističke standarde muškosti.

Koliki je postotak muškaraca koji krišom čitaju vaše knjige, kolumne, gledaju predavanja?

- Ima ih, ima ih itekako. Vrlo često se i događa da muškarci koji su dovedeni na promocije inzistiraju da kupe knjigu jer shvate da ljubav nije ženska tema, to je ljudska tema. I shvate da je u redu priznati da nešto ne znaju, da im u nečem treba pomoć. Muškarci obično imaju više problema s priznavanjem da nešto ne znamo ili ne možemo, ali popravljamo se!