U obranu Hrvatske dragovoljno sam se uključio još za vrijeme prvih noćnih straža u selu, a potom u njoj sudjelovao kao pripadnik 122. đakovačke brigade, i 1995., držeći položaje kod Markušice, dok su trajale operacije Bljesak i Oluja. Kada su se završila ratna događanja a ja se “skinuo”, bilo mi je ponuđeno da ostanem u vojsci. U rat sam otišao sa svog radnog mjesta trgovca u đakovačkom Trgoprometu koje me je, uvjetno, čekalo i kada se “skinem” iz vojske, istina za malu plaću. No, mislio sam tada - Hrvatska je oslobođena, stvoreni su uvjeti da u miru poradi na razvoju svog gospodarstva, mlad sam – imao sam tada 24 godine, mlad i zdrav za rad, da privredim sebi, obitelji i zajednici. Smatrao sam da u vojsci nemam više što raditi. No, nakon samo nekoliko godina Trgopromet zatvara prodavaonicu u kojoj sam radio, a nekoliko godina kasnije zatvoreno je i cijelo poduzeće. Našao sam se na birou, dijeleći sudbinu s brojnim suborcima koji su prošli isto, kaže danas o svom “rezonu” od prije 22 godine razvojačeni branitelj koji je nezaposlen više od deset godina. Spomenicu Domovinskog rata drži u ladici, a on već gotovo tri godine za život zarađuje u tuđoj domovini, Njemačkoj…

U ovome će se prepoznati mnogi branitelji, već godinama u životnoj poziciji ni na nebu ni na zemlji - bez statusa HRVI-ja, posla i ikakvih primanja, bez vojne, a ni civilne mirovine, kao i bez dovoljno godina radnog staža i života da bi ju uskoro ostvarili.

Samo u đakovačkom kraju, procjene su predsjednika Udruge dragovoljaca Đakovštine 1990./1991. Mire Raspudića, branitelja s neriješenom egzistencijom je više od 200. Prije rata radili su u PIK-u, Torpedu, Geliju, Građevnom… Sva su ta đakovačka poduzeća u međuvremenu zbrisana s lica zemlje.

- Krajnje je vrijeme da sustav o toj velikoj skupini branitelja napokon počne voditi računa, a ne samo o onima koji imaju koliko-toliko riješen status i primanja. Držimo da Ministarstvo branitelja dosad ni jednim zakonom nije obuhvatilo ljude koji su 1991. stali na branik domovine, a poslije rata htjeli se vratili u svoja poduzeća, no gdje su naišli na zatvorena vrata – na ugašena radna mjesta, ili su ona i dalje egzistirala, ali poslodavci na njima nisu vidjeli njih pa su za svoj obol obrani domovine nagrađeni – otkazima! Bez statusa, posla i primanja dobar dio njih već je i 20 godina, pa i više. Ovi ljudi nemaju adekvatnu pomoć od strane države i resornog ministarstva, kaže Raspudić. Još, k tome, za mandata Milanovićeve vlade, njima jedino primanje do tada – opskrbnina, prebačena je u sfere socijalne politike. Izazvalo je to tada veliko nezadovoljstvo te skupine branitelja, a ono je prisutno i danas. Jer braniteljska opsrbnina, čiji je prosječni iznos bio oko 1100 kuna, zamijenjena je s 300 kuna manjim institutom zajamčene minimalne naknade (ZMN), “socijalke”, od 800 kn. U Udruzi dragovoljaca Đakovštine rješenje vide u povratku te skupine branitelja ponovno na ipak od “socijalki” izdašnije opskrbnine, odnosno, ističe Raspudić, da se upute na liječničke preglede, da se utvrdi jesu li sposobni za rad ili ne.

– Ako jesu, neka im se iznađe mogućnost da rade, a kroz pravo na prioritet pri zapošljavanju. Da ih se više ne gleda kao sirotinju, kroz šikaniranje od strane poslodavaca! Jer, gdje god pošli, nailaze na zatvorena vrata.

Ti ljudi zaslužili su prioritet pri zapošljavanju, a ako nisu sposobni za rad, neka idu u mirovinu, bar onu najnižu za branitelje, za one koji nisu u skupiji HRVI-ja, a koja je od 1800 do 2450 kn, predlaže Raspudić. U Ministarstvu hrvatskih branitelja poručuju kako je ono prepoznalo ovaj problem. “Novim zakonodavnim okvirom za njih i članove njihovih obitelji sustavno će se pristupiti rješavanju problematike braniteljsko-stradalničke populacije te sveobuhvatno urediti pojedina pitanja jedinstvenim zakonskim tekstom. Najveće promjene donosi po pitanju reguliranja statusnih i materijalnih prava, prava iz mirovinskog osiguranja i zdravstvene zaštite te omogućuje instrumente za rješavanje problema nezaposlenosti braniteljsko-stradalničke populacije, odnosno poboljšanja životnih uvjeta branitelja na način da adekvatno odgovara njihovim potrebama”, ističe ministar branitelja Tomo Medved.

– Zakon se trenutačno usuglašava s nadležnim središnjim tijelima državne uprave te je kao takav podložan izmjenama - dodaje Medved.

Ivica Tilli (49), iz Budrovaca, koji je svoj petogodišnji ratni put proveo kao inženjerac u 5. GBR, nakon otkaza u tvrtki iz Strizivojne, godinama bez posla, a s opskrbnine je i sam prije tri godine, živeći u trošnom kućerku, prebačen na 800 kn “socijalke” i to mu je jedino primanje. U toj neimaštini, sa sve narušenijim zdravljem, u međuvremenu mu se raspao i brak, obitelj…

- Kada vidim druge nisam zavidan, no osjećam se zaboravljeno. Na upit bih li opet stao na branik domovine, spremno odgovara: Ponovno bih išao braniti Hrvatsku.