Na neuobičajenoj ali simboličnoj lokaciji – u tri inače prazna lokala osječkog autobusnog kolodvora, u petak je otvorena provokativna izložba “Gdje je nestao moj grad?”, koju su pripremili studenti Odjela za kulturologiju Sveučilišta u Osijeku.

To je, inače, završni ispit 11 studenata druge godine diplomskog studija, smjera Kulturalni menadžment, u sklopu kolegija Menadžment muzeja i izložbi, čiji je nositelj doc. art. Anđelko Mrkonjić, a asistent Tomislav Levak. Već od svoje najave izložba je podigla prašinu u javnosti jer su studenti odlučili apokaliptičnom vizijom Osijeka – koji će, upozoravaju, ako se stvari hitno ne promijene, već 2032. godine biti prazan i napušten grad – tematizirati iznimno aktualnu temu masovnog iseljavanja mladih ljudi ne samo iz Osijeka i iz Slavonije i Baranje nego i iz Hrvatske. Stoga nije čudno što je otvaranje privuklo iznimno velik broj posjetitelja. Među njima našlo se i dvoje službenih kandidata za novog gradonačelnika Osijeka, Ivana Šojat i Anto Đapić, koje su studenti ciljano pozvali. Gradski čelnici ispričali su pak svoj nedolazak, ali su naglasili da podržavaju ovu inicijativu.

Okupljene je pak dočekao glas iz zvučnika koji je dramatično opisivao Osijek 2032., a potom su dva studenta glume izvela dio iz poznatog komada “U očekivanju Godota”, za ovu priliku prigodno preimenovan u “U očekivanju Osijeka”. “Ovom izložbom ne želimo upirati prstom niti svaljivati krivnju. Cilj ove izložbe je upozoriti, izazvati reakciju, iskazati zabrinutost i ljubav prema Gradu na Dravi. Mi smo mladi ljudi, osobe koje za koji mjesec izlaze s fakulteta i ne žele postati dio poražavajućih brojki. Ne želimo postati statistički podatak. Jedna od naših zadaća i dužnosti kao kulturologa je upozoravati na društvene probleme te senzibilizirati građane na njih kako bismo mogli prouzročiti promjenu u načinu razmišljanja koja bi vodila poboljšavanju trenutačne situacije. Naglašavamo kako ne želimo da 2032. godina bude ovakva kakvom smo ju prikazali, ne želimo da naše diplome jednoga dana doista služe kao artefakti u muzejima, ne želimo pakirati kofere. S druge strane, ono što želimo je da nas se čuje, želimo da naša poruka dopre do svakoga od vas, a najviše od svega želimo ostati”, naglasila je Matea Milinković u ime studenata.

“Velik dio javnosti pozdravio je ovu inicijativu, ali studenti, čije smo nakane mi kao mentori podržali, naišli su i na kritike da su previše negativni. Vjerujte da nisu, samo nisu željeli šutjeti. Jedina poruka mladih jest: 'Mladi smo, sposobni, kreativni i zato – dajte nam priliku!'. Čestitam im što su, uz našu potporu, ustrajali i proveli svoju ideju u djelo”, naglasio je komentator Tomislav Levak.

Nakon velikog pljeska posjetitelji su razgledali zanimljive, provokativne i često ironične izloške, među kojima su se našli i, primjerice, karta svijeta s raseljenim studentima, cipele koje hodaju od hrvatske do irske zastave, “posljednja kazališna ulaznica” iz 2032. za predstavu “Svi odlaze”, pa i “posljednja nogometna lopta u Gradu na Dravi”. Postavljen je i prigodan tematski videorad, a bile su tu i tri alarmantne naslovnice Glasa Slavonije iz budućnosti. Sve se može pogledati do ponedjeljka, 27. veljače, svakog dana od 16 do 20 sati.