Magazin
VEZA IZMEĐU BOLESTI I ESTRADE

Damir Gugić: Treba nam veselih bećaraca, tuge je ionako previše!
Objavljeno 25. veljače, 2017.

Renomirani osječki specijalist onkologije, prof. dr. sc. Damir Gugić, koji je u čak dva mandata bio predstojnik Odjela za radioterapiju i onkologiju KBC-a Osijek te iza sebe ima brojne znanstvene radove, ali i brojne spašene živote, sada je uzroke sve većeg broja bolesnih počeo tražiti u općoj eroziji društvenih vrijednosti i negativitetu koji se širi svim društvenim razinama.

Nedavno ste izišli u javnost s vrlo zanimljivim povlačenjem paralele između učenja kineskog filozofa Konfucija i slavonske tradicionalne tamburaške glazbe. O čemu se radi?

- Konfucije, koji je rođen u pokrajini Lu 551. godine prije Krista, a živio i podučavao po raznim dijelovima Kine do 479. prije Krista, jedan je od najznačajnijih filozofa i mislioca svijeta, a svojim spoznajama i učenjem bitno je formirao promišljanje istočne Azije. On je u svojim etičkim raspravama objasnio etiku kao odnos prema samome sebi, koji mora trajati cijeli život i stalno se usklađivati sa sociopolitikom, koja znači sklad življenja s drugim ljudima. Prema njegovu učenju, čovjek, gdje god živio i u bilo kojem vremenu živio, ima stalno iste potrebe. Upravo zbog takvih spoznaja njegova djela i učenja i danas su suvremena i aktualna. Svoja učenja, za koja je rekao da su to samo znanja drevne povijesti, koja svatko tko ima čisto srce i nema zle misli može spoznati, napisao je u šest knjiga. Prema njegovu učenju, glazba je jako važna i neizostavni je dio i zrcalo duha nekog naroda ili kulture. Slušajući glazbu nekoga naroda ili dijela svijeta, u određenoj interpretaciji, odabiru tonaliteta, količini nota i temama koje su glazbeno obrađene, možemo vrlo točno procijeniti emotivno i kulturno stanje toga naroda. Slušajući pjesme i tekstove koji svakodnevno dolaze iz etera a izvorište im je Slavonija i Baranja, slušamo samo tužne i strašne pjesme, s tekstovima poput “prodao sam”, “propio je”, “otišao”, “prodat ću”, “ostavio sam kraj sa suzama u očima”, “vratiti se neću” i slično. Za razliku od nekadašnjih vremena, kada su slavonske i baranjske pjesme i glazba bile prpošne, vesele, pa i radosne, poput bećaraca, takve se pjesme, koje su bile pjevne i pjevušile se uz rad ili za zabavu, više ne proizvode. Zaključak koji bi donio Konfucije vjerojatno mogu donijeti i čitatelji ovoga teksta.

Želite li reći da je upravo današnja glazba jedan od krivaca za depresiju u društvu ili se možda radi o glazbi kao posljedici opće letargije?

- Mjerenje sreće i zadovoljstva Konfucije je izražavao i tumačio odnosom prema glazbi i tematikom pjesama. Povezujući glazbu i stvarni život u Slavoniji i Baranji, možemo uočiti pad volje za radom i životom na ovim prostorima, što svakodnevno vidimo u obliku raseljavanja i iseljavanja našeg stanovništva, mahom mlađeg i perspektivnijeg.

Biste li se usudili reći i da je nezadovoljstvo u društvu razlog sve većeg broja bolesnih, pa i sve većeg broja pacijenata u vašim ordinacijama?

- Utjecaj lošeg raspoloženja na zdravlje čovjeka dokazan je brojnim istraživanjima, a mnogi, opravdano ili ne, vjeruju da se maligne bolesti češće pojavljuju kod depresivnih osoba. Pokazatelj konzumacije lijekova protiv depresije i nedostatka sna su evidentirani, lako mjerivi i, nažalost, puno veći nego što bi se trebalo očekivati.

Postoji li lijek za takvo stanje?

- Mislim da postoji, ali receptura je duga i mora se ustrajati na provedbi. Mislim da je zadatak svake vlasti raditi na tome da ljudi budu sretni, da se osjećaju sigurno i potrebno, da imaju svoj stav o svojoj vrijednosti i potrebnoj ulozi u društvu. Tu su ulogu nekada imale obitelji, porodice. Slika složne porodice mora biti i slika društva kao cjeline. Danas sve više ulogu i značenje obitelji čine različite udruge, skupovi aktivista, istomišljenika, najčešće u nekom problemu ili poremećaju u funkcioniranju društva. Povezivanje članova neke zajednice uvijek je korisno i dobrodošlo. Takve aktivnosti uz malo dobre volje i pametno promišljenih rasterećujućih i potičućih zakona lako mogu dovesti do osvježenja i promjene stanja Duha Naroda. Svakog, pa tako i hrvatskog.

Razgovarala: Nefreteta Z.EBERHARD
NEZDRAVI SVIJET
Danas ni voće i povrće nisu zdraviji od bombona ili gaziranih sokova

Prema Gugićevim riječima, procjene kažu da će do 2035. godine svaka treća osoba u Hrvatskoj u svom zdravstvenom kartonu imati jednu od tumorskih bolesti, a jedini je način zaštite opreznije unošenje hrane i pića u organizam. “Genom ljudske vrste nije se mogao toliko promijeniti u 50 godina, a sve su tumorske bolesti genetski prouzročene, da nije ništa na njega utjecalo. Kada bi problem bio u kozmičkom zračenju, mi bismo ga izmjerili, da je pao meteorit, mi bismo to znali, znači - jedini uzrok može biti hrana, piće i zrak koji udišemo. Danas nije moguće proizvesti dovoljnu količinu hrane bez kemije, a svaka od supstanci koja se može primijeniti u ljudskoj prehrani ima certifikat za sebe, ali ako jednu jabuku tretirate s 25 sredstava, onda i 25 puta prijeđete onu dopuštenu granicu, a o tome nitko ne govori. Svi kažu da su krive cigarete, ali trebate znati da je profit duhanske industrije minoran u odnosu prema prehrambenoj industriji, koja, kako bi povećala profit, proizvodi hranu od najjeftinijih namirnica, a da bi nešto bilo jeftino, morate to jeftino i uzgojiti. Kako može kilogram salame biti jeftiniji od kilograma mesa? Kako mogu ljudski rad, energija, tehnologija i proizvedena namirnica biti jeftiniji od same sirovine? Tu odmah treba shvatiti da nešto nije u redu i zapitati se od čega je napravljena ta salama. Danas ni voće i povrće nisu ništa zdraviji od bombona ili gaziranih sokova, jer trebate znati da jabuka ne može uspjeti bez 20 - 25 prskanja, a grožđe treba 15 - 17 tretiranja, što sigurno nije zdravo”, upozorava prof. Gugić.

PROTIV TOPOLA

Prof. Gugić inače je poznat da se, osim u svojoj struci, voli angažirati u borbi za bolji svakodnevni život, pa je prije tri godine bio i glavni pokretač ekološke inicijative za prestanak sadnje i uklanjanje velikog broja topola u Osijeku. “Prema mojim spoznajama, od 70.000 hektara šuma, s koliko raspolaže osječka uprava Hrvatskih šuma, čak 30.000 hektara čine šume topole. Na pelud tog stabla alergično je oko deset posto populacije, no znatno su veći problemi zbog bijele kunadre, koju otpušta. Ona smeta bolesnicima koji nose kanile jer se lijepi. Osim toga, izaziva ugibanje riba jer se lijepi na škrge, a stoci se lijepi na vlažne njuške i stvara pneumoniju, a stoka ne može poput nas skinuti rukom nanose bijelih ljepljivih vlakana. Kada bi se izračunala šteta koju čini topola, nerazmjer njezine koristi i štete bio bi ogroman. Stoga su to drvo u brojnim zemljama posjekli, pa osobno apeliram na agronome i šumare da o sličnom razmisle i na našem području”, napominje Gugić.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike