Hrvatsku se proziva za govor mržnje i nesnošljivost prema manjinama. Je li Hrvatska tolerantno ili netolerantno društvo, kako glede LGBT zajednice, tako i općenito uzevši?

- Svi ljudi imaju jednako dostojanstvo, bez obzira na rasu, nacionalnost, vjeroispovijest, socijalni status, spol - i jednaka prava, što prepoznaje i hrvatski Ustav. Hrvatska je oduvijek bila zemlja pluralizma i na razmeđu različitih kultura, koje su obogaćivale njezin identitet. Hrvati su narod koji cijeni svoje i prihvaća druge. No, tolerantnost, odnosno poštovanje prava odrasle osobe na osobni izbor životnog stila - niti nužno znači slaganje s određenim životnim stilom, niti se smije brkati s toleriranjem iskorištavanja cijelog društva od različitih ideologija. Ni jedna ideologija - fašizam, nacizam, komunizam, rodna ideologija - ne podnosi dvije karakteristike pluralnog društva - argumentiranu raspravu i postizanje dogovora, suglasja demokratskim putem - odlučivanjem većine. Sve te ideologije uvijek nastoje ušutkati javnu raspravu, dakle spriječiti upoznavanje ljudi, građana, s činjenicama te otvaranje slobodnog prostora za donošenje odluka. Sve ove ideologije karaterizira vladanje manjine nad većinom - u konačnici uz upotrebu represivnog aparata. Zato je nametanje ideologije potrebno prepoznati u ranijoj fazi. Osobe koje odluče živjeti homosksualnim, istospolnim životnim stilom su građani Republike Hrvatske te imaju ista ustavna prava kao i svi drugi građani. Ni manja, ni veća. Etiketiranje Hrvata i hrvatskog društva kao netolerantnog ili homofobnog sredstvo je nametanja ideologija. Riječ je o namjernom krivotvorenju stvarnosti radi postizanja veće moći i utjecaja, a često i financijske koristi.

Gdje vidite te pokušaje nametanja ideologije?

- Na žalost, posljenjih smo pet-šest godina iskusili niz takvih napada na temelje demokracije - i sužavanje prostora slobode za većinu. Cilj je uvijek isti - nametanje ideologije kroz obrazovni sustav ili kulturno djelovanje i financiranje novcem svih porezni obveznika, našim novcem. Jedna od metoda je, na primjer, javno karakteriziranje hrvatskih učenika kao netolerantnih ili neznalica, pa je to onda, kao, razlog da se u škole uvede neki “preodgoj” koji će im pomoći da postaju “tolerantni” i “sveznalice” po mjeri onih koji uvode i nameću ideologiju. Zar ovaj princip djelovanja ne zvuči poznato? Pa tijekom 45 godina komunizma i socijalizma su nas sve, upravo preko obrazovanja i kulture - odgajali i preodgajali. I tko god nije mislio da je Tito ljubičica bijela - bio je proglašen “neprijateljem naroda” , “netolerantnim”. Zastrašuje ponavljanje takve prakse danas, 2017. godine.

Spomenuli ste “neznanje” i “netolerantnost” hrvatskih učenika kao izgovor za nametanje ideologije?

- Da, 2012. nam je SDP-ov ministar Jovanović lažno predstavljao hrvatske učenike kao one koji ne znaju dovoljno o bilogiji i reprodukciji. Pa je htio u sve hrvatske škole, pod krinkom “zdravstvenog odgoja” uvesti novi preodgoj - neznanstveni program prepun ideologije, s preporučenom litertorum koja, između ostalog, tumači da je pornografija didaktičko sredstvo, a najbolje vrijeme za upuštanje u spolne odnose prije postizanja spolne zrelosti - dakle u dječoj dobi. Hrvatskim učenicima željelo se nametnuti “spolni odgoj” koji je uveden u državama koje imaju nekoliko puta više stope adolescentnih trudnoća nego Hrvatska. A sve pod izgovorom “povećanja znanja”. Taj je pokušaj zaobilaženja struke - učitelja i profesora i roditelja, a rekla bih i zdravog razuma, zaustavljen zahvaljujući velikom otporu i zalaganju profesora, učitelja i roditelja. Drugi je primjer jako sličan - dvije godine poslije Vinko Filipović, koji je djelovao kao desna ruka ministra Jovanovića, opet stvara negativnu sliku o mladima u Hrvatskoj. Evo izjave ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje o hrvatskim učenicima 2014.: “Ne zabrinjava toliko što učenici ne poznaju osnovne pojmove što je građanin i demokracija, nego više to što naši mladi u temeljnim vrednotama, poput tolerancije i uvažavanja mišljenja drugih i tuđih vrednota, nisu na razini na kojoj bi trebali biti kao građani suvremene demokratske države.” Ovakve tvrdnje trebale su omogućiti uvođenje “građanskog odgoja” u sve škole - provodio bi se uz pomoć lijevoliberalnih udruga s ciljem oblikovanja biračkog tijela za jasno definiranu političku opciju. A onda, opet, dvije godine nakon toga čujemo od kontroverzne gđe Ljubičić, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kako tumači da su hrvatski učenici netolerantni prema homoseksualcima - to je, gotovo sigurno, najava za prijedlog uvođenja nekog programa koji bi pod izgovorom “podizanja tolerancije prema osobama koje odabiru homoseksualni životni stil”, u obrazovni sustav uvodio LGBT propagandu. Zanimljivo je kako oni koji na sve načine nastoje spriječiti javnu raspravu o svakom spornom pitanju među odraslim građanima Hrvatske - stalno žele “raspravljati” i “educirati” djecu i mlade. Naravno, u svakom društvu ima osoba koje ne poštuju druge. No, ti se problemi ne rješavaju ideološkim programima, koji zapravo donose novu diskriminaciju i netoleranciju prema onima koji se ne slažu s takvim pristupom i ideologijom.

Je li i koliko je LGBT kolektiv u ofenzivi na Hrvatsku, ili je ipak riječ o pretjerivanju?

- Ne postoji “LGBT kolektiv” kao posebna kategorija ili grupa osoba, već LGBT udruge i LGBT lobiji, primjerice ILGA Europe, čije djelovanje šteti osobama koje žive homoseksualnim životnim stilom - jer ih sve prikazuju kao osobe s političkom, ideološkog agendom, a to nije istina. Ti lobiji ne predstavljaju svu “LGBT populaciju”, već svoje političke interese. Oni se aktivno i javno zauzimaju za redefiniranje obitelji i društvenih odnosa koji počivaju na obitelji, temelju društva, kako bi uspostavili nove vrste odnosa na temelju rodne ideologije, koja briše sve spolne razlike između ljudi. Dala bih primjer Irske i milijuna stranog novca koji su uloženi u kampanju za promjenu irskog Ustava - kako bi se izjednačio brak i homoseksualna zajednica. ILGA Europe je tako, na primjer, LGBT lobistička organizacija, financirana većinom novcem poreznih obveznika. U 2012. - 1.440.837 eura, i.e. 71% sredstava ILGA-inog ukupnog prihoda od oko dva milijuna eura dolazio je iz javih sredstava, dakle, nečijom političkom odlukom. Dakle, kao i kod HAVC-a, Pupovčevih Novosti i kod LGBT udruga vidimo da se aktivnosti i ideološka agenda uskog kruga ljudi, od čijih aktivnosti čitava zajednica ima malo ili nikakvu korist, financiraju novcem poreznih obveznika, a ne sredstvima podupiratelja. Usudit ću se zaoštriti i reći da je riječ o određenom obliku korupcije - zloupotrebi javnog novca za skrivenu agendu - nametanje ideologije i ostvarivanje financijske koristi, za što ta sredstva uopće nisu namijenjena.

Vezano uz prethodno pitanje - je li riječ o namjernom izokretanju činjenica - služe li sporadični incidenati LGBT-ovcima (poput nedavnog napada na zagrebački klub) za sračunate napada na RH kao zemlju nesnošljivosti i netolerancije?

- Iako još nije poznato tko je bacio suzavac i zbog kojeg motiva, taj je događaj iskorišten za blaćenje RH kao “homofobne” države, dakle iskorišten je za LGBT propagandu. Tom se metodom vrši pritisak na one koji su na odgovornim pozicijima da čine različite ustupke LGBT lobijima kako bi pokazali da nisu “homofobi” - primjerice da onda dodjeljuju sredstva za LGBT parade, redefiniraju obitelj, ozakone surogatstvo i posvajanje djece. Bacanje suzavca je iskorišteno kao metoda političkog pritiska, a udruga Zagreb Pride je prozvala Vladu da odobrava suzavac. Podsjećam na njihovu izjavu: “Proteklih nekoliko mjeseci suočavamo se s eskalacijom mržnje u javnom prostoru potaknutom sve agresivnijim i glasnijim diskursom radikalne klerikalne desnice usmjerenom protiv ustavnih vrednota Republike Hrvatske, koji nailazi na prešutno odobravanje Vlade Republike Hrvatske.” A sve to povezano s činjenicom da Ministarstvo kulture nakon 15 godina neće finacirati povorku te udruge. Onoga koji je bacio suzavac treba pronaći i kazniti, baš kao i one koji “unaprijed”, isti dan, znaju da je to netko učinio zato što “mrzi homoseksulace”. Pa da je netko i bacio suzavac iz neke osobne mržnje, zar se to može proširiti na optužbu cijelog društva?

U raspravama oko prava LGBT zajednice, odnosno gender kulture i gay ideologije, ističe se da se moramo držati EU zakona donesenih o pitanju tolerancije i transparetnosti, no koliko je takva EU regulativa udar na opstanak tradicionalne paradigme braka i obitelji (između ostalog). Je li riječ o ratu svjetonazora?

- EU regulativa samo po sebi nije prijetnja za brak i obitelj, no pojedini lobiji je koristite kao udar na brak i obitelj. Oni mogu biti uspješni jedino ako to dopuste vlade RH i Sabor. Pitanja braka i obitelji u nadležnosti su država članica prema prinicpu supsidijarnosti, kao temeljnom načelu funkcioniranja EU-a. Postoje različite struje unutar Europske unije koje žele ukinuti ovo načelo i nametati državama članicama ideologije, poput redefinicije obitelji, no Vlada se treba i može tome oduprijeti jer je to u interesu hrvatskih građana i suverenosti RH. Hrvatska treba braniti svoje nacionalne interese, a najznačajniji nacionalni interes Hrvatske su njezini građani i njihove obitelji.