Vezani članci
TOLERANTNO ILI NETOLERANTNO DRUŠTVO (II.)
ŽELJKA MARKIĆ:
Bez nakane da ikoga vrijeđamo i nedajbože zadiremo u osobne slobode i pravo svakoga na izbor kad se radi i o seksualnoj orijentaciji, počet ćemo sa Sir Eltonom Herculesom Johnom, rođenom kao Reginald Kenneth Dwight Elton John, nekoć uglednim i globalno popularnim glazbenikom, a danas neslužbenim gay papom, kako mu mnogi “tepaju”.
Ako ste pratili medije, vjerojatno ste prije dvije godine u travnju primijetili kako se Sir Elton bijesno okomio na Dolcea i Gabbanu, modni dvojac, nakon što je Domenico Dolce izjavio kako smatra da obitelj treba biti sastavljena na tradicionalan način - mama, tata i djeca. Dolce je također dodao: Posuđeni uterusi, sjeme izabrano iz kataloga... pa onda objasni toj djeci tko im je majka... ja ih nazivam sintetička djeca... prokreacija mora biti čin ljubavi... ja sam gay i ne mogu imati djecu... držim da se ne može imati sve u životu. Eltonova reakcija bila je sljedeća: Kako se usuđujete kazati za moju predivnu djecu da su “sintetička”. Pritom je gospodin John izrekao fatvu: Više neću nositi ništa od mode Dolce e Gabbana! te pozvao na bojkot njihovih modnih kreacija, što se i dogodilo, pa su D&G upali u ozbiljne financijske probleme. Iste godine, u kolovozu, Elton John nastavio je u križarskom tonu i napao gradonačelnika Venecije Luigija Brugnara zbog njegove odluke da iz gradskih škola povuče knjige u kojima se pojavljuju homoseksualni parovi te ga nazvao “bigotom”.
I sad neka netko kaže da je to tolerancija i poštovanje drukčijeg, različitog mišljenja, što bi trebao biti demokratski normativ zapadnjačkog društva. U Eltonovu slučaju bjelodano je da to nije, jer je istup Sir Johna primjer suprotnoga - netolerancije i nesnošljivosti. Naravno da svatko ima pravo na svoje stavove, svoj izbor, sve dok on nije na štetu drugoga, bez obzira na to radi li se o manjinskom ili većinskom dijelu uljuđenog i demokratskog društva. Odgovornost za izrečeno također se podrazumijeva. No, priznali mi to ili ne, puno je primjera koji nas dematiraju, a Elton John je pritom jedan od drastičnijih dokaza netolerancije s druge strane, od gender (rodne) agende i gay ideologije, kojoj i sam gospodin glazbenik pripada i još se ponaša kao samoproglašeni glasnogovornik. Jer ako pozornije pogledamo Sjedinjene Američke Države, ali i Europsku uniju, što god mi o njima mislili i što god ne mislili (šutjeli, da bismo bili politički korektni), činjenica je da su mnoge države u SAD-u i EU-u ozakonile istospolne brakove i dopustile posvajanje djece takvim parovima. Uza sve poštovanje takvog čina, odnosno mišljenja da je to načelno prilog ravnopravnosti spolova i korak dalje u uzdizanju demokratskih prava na višu razinu, teško je ne priznati pravo i na drukčije stavove oko tog pitanja. Pojednostavljeno kazano, kad se radi o više od dvije tusuće godina kršćanske tradicije glede braka i obitelji, teško je očekivati unisono pljeskanje gender agendi i gay ideologiji, koja globalno promiče svoju rodnu i spolnu “filozofiju” pozivajući se na toleranciju i demokraciju, jer bi to značilo da je čovječanstvo negdje opasno pogriješilo, da je pogriješio Svevišnji, pa i Darwin. Jer pristati na neke od radikalnijih gender stavova u svezi s rodom i spolom bez propitivanja takve teorije i prakse, bez šire društvene rasprave, držeći se liberalnih dosega društava, kao i političke korektnosti, te pritom ad hoc nametati zakone o tom pitanju bez uvažavanja za sada ipak još velike većine oprečnih mišljenja, značilo bi biti i protiv Boga i protiv Darwina. I još nešto - protivnici širenja utjecaja gender ideologije i gay lobija upozoravaju kako je posve razumljivo da se u patrijarhalnim, konzervativnim društvima, ne mogu preko noći prebrisati stoljeća tradicije i uskočiti u novo doba drukčijih, nametnutih vrijednosti.
Da se razumijemo, biti protiv gender agende i gay ideologije ne znači zagovarati nasilje, homofobiju i rasizam, biti za getoiziranje LGBT zajednice, daleko od toga. Nek bude gay prideova i nek se maše zastavama duginih boja, nek se LGBT-ovci zabavljaju u klubovima, no pritom se nikako ne smiju sporadični incidenti (u EU-u ih je mnogo više nego u RH, i daleko su opasniji!) isticati kao primjeri da se radi o masovnoj nesnošljivosti prema gay populaciji, nasilju na svakom koraku, kao da se radi o nekakvom uvodu u “kristalnu noć” koja se već sutra može pretvoriti o masovni obračun s LGBT zajednicom. Hrvatska, naime, ni u kojem slučaju nije netolerantna, homofobna i rasistička zemlja (Ustav RH jamči svima ravnopravnost!), i žalosno je da nekima (čast izuzetcima) radikalnijim članovima LGBT društva to još nije jasno. Ili jest, pa i najmanji incident i predrasude koriste za svoje interese, njime manipuliraju, ne mareći pritom ni za ravnopravnost, ni za zakon, ni za demokraciju. Zapravo bi se cijela priča trebala svesti na objektivnu, hladnorazumsku, konstruktivnu i transparentnu raspravu o tom važnom pitanju, bez ostrašćenih istupa i s jedne i s druge strane. To i jest nakana ovotjedne teme Magazina, činjenično i objektivno sagledati obje opcije, kroz razgovore (komentare) sugovornika, suprotstavljenih strana s argumentima za i protiv gender agende i gay ideologije, a pritom nastojati da se rasprava ne pretvori u još jedan prilog teorijama urota. A zaključak koji slijedi iz ovog priloga, komentara i razgovora, ostavit ćemo na dušu svakog čitatelja posebno, koji će pomno i hladne glave pročitati sve netom izneseno i napisano.
PRAVA VISOKO KOTIRAJU!?
Inače, hrvatski su zakoni koji štite prava LGBT osoba, uz Ustav, i Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o istospolnim zajednicama, Zakon o suzbijanju diskriminacije i drugi. A i prema nedavno objavljenoj analizi legislative, javnih politika, razine zaposlenosti i visine plaća u 43 europske zemlje koju je proveo Expert Market, a prenio i Bloomberg, Hrvatska je, prema tim kriterijima, na 11. mjestu, koje dijeli s, primjerice, Francuskom. Kad su posrijedi zakoni protiv diskriminacije na radnom mjestu, Hrvatska je ostvarila maksimalnih 20 bodova. Kako prenosi portal Vox Feminae, Hrvatska je i u gornjem dijelu ljestvice zemalja najboljih za LGBT zaposlenike.
ISTOSPOLNI BRAKOVI
Inače, do kraja prošle godine u Hrvatskoj su sklopljena 174 gay braka. Ponajviše u Zagrebu, čak 110. Razvoda je zabilježeno samo šest. Prošlog tjedna razveo se par Splićana, a prije toga pet parova u Zagrebu.
Prvi Gay pride, odnosno prva Povorka ponosa održana je 29. lipnja 2002. u Zagrebu, a zatim i u drugim većim gradovima. U početku je bilo problema, no s vremenom stanje se smirilo, možda i zbog toga što je na osiguranju povorki više policajaca negoli sudionika. Bilo je i pojedinačnih incidenata, premlaćivanja i sličnoga, ali, na sreću, ne u velikim razmjerima ili pak jest, ali nisu prijavljeni. Ostaje i gorčina zbog nedavnog incidenta. Naime, u noći vikenda prije dva tjedna u zagrebački klub Super Super u Trnju, gdje se održavao tematski LGBT party, bačen je suzavac, nakon čega su brojni posjetitelji razbijali prozore kako bi došli do zraka i pritom se ozlijedili. Na teren je ubrzo pristigla policija te vozila Hitne pomoći. Reakcije na napad stizale su sa svih strana, a policija još uvijek traga za počiniteljem te još uvijek nije dokazano radi li se o zločinu iz mržnje ili nećem trećem.
DEKLARATIVNE OSUDE NAPADA
Zbog incidenta, koji i nije prvi zabilježeni, regairali su gotovo svi iz političkog i javnog života, deklarativno ili ne.
Vlada Republike Hrvatske najoštrije ga je osudila, a u pripćenju stoji: “Ministarstvo unutarnjih poslova vrši izvide i poduzima ostale zakonom propisane radnje nakon kojih će o motivima i načinu izvršenja izvijestiti javnost. Vlada Republike Hrvatske odlučno će se suprotstaviti svakom obliku nasilja i govora mržnje, rasne, vjerske i spolne diskriminacije u borbi za jednakost, ljudsko dostojanstvo i sigurnost svih naših građana. Vlada očekuje da se što prije pronađu počinitelji i utvrdi njihova odgovornost.”
Ali stigao je i odgovor s “druge strane”: “Spavaš li mirno Andreju Plenkoviću, Ladislave Ilčiću, Božo Petrove i svi ostali koji zakonima, šutnjom i okretanjem glavom i Ustavima ograničavate naše slobode? Jer, država nam je ugrožena zbog pedera i lezbi, a ne radi kriminala, bahatosti, lopovluka, narcisoidnih idiota, sanaderovaca, vojnog roka, plagiranja, varanja, krađe, fimi medija, farbanja tunela, ratnog profiterstva...” na Facebooku je napisala jedna od posjetiteljica partyja u Super Superu.
Priopćenjem se oglasila i udruga Zagreb Pride, koja najoštrije osuđuje napad suzavcem na LGBT party u Super Superu. “Proteklih nekoliko mjeseci suočavamo se s eskalacijom mržnje u javnom prostoru potaknutom sve agresivnijim i glasnijim diskursom radikalne klerikalne desnice usmjerenum protiv ustavnih vrednota Republike Hrvatske, koji nailazi na prešutno odobravanje Vlade Republike Hrvatske”, kažu, između ostaloga, iz Pridea. Stoga ovim putem pozivaju premijera Plenkovića, ministra Orepića i Vladu da rezolutno, glasno i jasno osude taj čin nasilja i zločina iz mržnje usmjeren protiv ljudskih prava LGBT osoba, građana i građanki Republike Hrvatske te time pokažu kako mržnja i nasilje nisu vrijednosti našeg društva. “Mi se nećemo predati u borbi za naša ljudska prava, nas nećete ušutkati suzavcem kao što ste pokušali 2002. godine i kao što ste pokušali sada. Pravda i ljubav su na našoj strani i ponosno ćemo svi koračati, ne samo 10. lipnja na 16. Povorci ponosa nego svaki dan izvan naša četiri zida. Mržnja nikada neće moći pobijediti ljubav!” poručuju završno.
Napad su osudili udruga Kontra, udruga Europska mladež, Pokret za sekularnu Hrvatsku - Glas Razuma, Radnička fronta, gradonačelnik Bandić, kao i kandidatkinja za gradonačelnika Zagreba Sandra Švaljek, političke stranke HDZ, Most, SDP, HSLS, Pametno, HSS, ORAH, stranačke mladeži, ali i osobno predsjednik SDP-a Davor Bernardić, SDP-ovac Arsen Bauk, predsjednik HSS-a Kreško Beljak, bivši predsjednik Ivo Josipović i bivša premijerka Jadranka Kosor te mnogi drugi.
“To je napad na mladost, veselje, užitak života i različitost. Od policije zahtijevamo najhitniju istragu i sankcije za počinitelje, pogotovo ako se dokaže da je to zločin iz mržnje”, kazao je SDP-ovac Bojan Glavašević, a osobama LGBT manjina poručio: “Niste sami. Borit ćemo se protiv zločina iz mržnje i širenja mržnje.” Najviše je kritizirao premijera Andreja Plenkovića. ”Politička snaga se ne pokazuje retoričkim bravurama i šetanjem po sabornici, nego u nedvosmislenoj, snažnoj zaštiti onih kojima je potrebna”, kazao je Glavašević.
Napad je osudio i Most. Politički tajnik Mosta Nikola Grmoja izjavio je u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” da se u ovoj zemlji svatko mora osjećati sigurno, bez obzira na vjeru, naciju, spolnu orijentaciju. Pozivam policiju da ispita cijeli slučaj, kaže Grmoja.
Anka Mrak-Taritaš (HNS), također kandidatkinja za zagrebačkog gradonačelnika, objavila je priopćenje u kojem osuđuje napad suzavcem i smatra da je to napad na sigurnost svih građanki i građana Zagreba. Klub Super Super mjesto je na koje izlaze brojni mladi Zagrepčani i Zagrepčanke i njihova sigurnost ne smije biti dovedena u pitanje. Zabrinuta sam za sigurnost naše djece i kao majka, i kao Zagrepčanka, i kao odgovorna javna osoba. Ako istraga ovog slučaja pokaže da je napad motiviran mržnjom, ovaj je događaj ujedno i civilizacijska sramota za naše društvo, navodi se, između ostalog, u priopćenju Mrak-Taritaš.
Nakon svega na Trgu žrtava fašizma održan je i prosvjed pod nazivom “Ne dopustimo da nam ekstremisti i fundamentalisti preotmu domovinu”.
Damir GREGOROVIĆ/Darko JERKOVIĆ
GURUI NOVOG DOBA
Filozofkinja i vodeća queer teoretičarka Judith Butler zagovornica je radikalnijeg poimanja spola (koji za nju nije biološka danost, nego društveni konstrukt) i roda (koji za nju znači individualni konstrukt, koji se mijenja kada osoba uđe u drugu seksualnu orijentaciju). Njezine ideje nisu šire prihvaćene izvan LGBT i feminističkih krugova. Osim Butlerove globalno je poznat i Dale O'Leary, čija je knjiga The Gender Agenda: Redefining Equality Paperback (1997.) postala neka vrsta gay biblije.
FRANCE PRESS
Prava LGBT osoba su se popravila
France Presse, agencija čije izvještaje prenose na stotine svjetskih medija, objavila je izvještaj s nedavnog prosvjeda... Prava LGBT osoba postupno su se popravila u Hrvatskoj, članici Europske unije u kojoj gotovo 90 posto stanovništva čine katolici. No hrvatsko konzervativno društvo ostalo je pod snažnim utjecajem Katoličke Crkve, koja homoseksualnost naziva “hendikepom” i ”perverzijom”, piše AFP. Prošla vlada desnog centra našla se na udaru kritičara, koji tvrde da je ignorirala rast ekstremne desnice u Hrvatskoj, što uključuje i nostalgiju za pronacističkom prošlošću, napade na manjine i neovisne medije, piše u izvještaju AFP-a, pa se dodaje kako kritičari tvrde da ni nova vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem nije učinila dovoljno kako bi se odmaknula od politike svojih prethodnika.
PAPA FRANJO
Iskazivanje najmilosrdnijeg stava
Papa Franjo ponovno je upozorio svijet. Ne samo što je ponovio svoj stav o gay osobama – “tko sam ja da im sudim“ – nego je naglasio da se tim ljudima Crkva treba ispričati. Kazao je kako samo ponavlja katekizam i kako homoseksualci “ne smiju biti diskriminirani, nego moraju biti poštovani i pastoralno praćeni”. “Gay osobe mogu se osuditi, ne zbog ideoloških razloga, nego zbog nekih svojih političkih ponašanja, nekih manifestacija koje vrijeđaju druge”, kazao je Franjo. “Nemali broj muškaraca i žena pokazuje duboke homoseksualne težnje. Ta sklonost, objektivno neuredna, za većinu je njih kušnja. Zato ih treba prihvaćati s poštovanjem, suosjećanjem i obzirnošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije...” Ti dijelovi iz Katekizma samo naglašavaju važnost novih riječi i upozorenja pape Franje.
MIRELA HOLY
Predrasudama nema mjesta, one su društveno zlo
Prema nekim inozemnim istraživanjima (Bloomberg), RH je na visokom mjestu prema snošljivosti prema LGBT zajednici kad se primjerice radi o zapošljavanju. Je li stanje uistinu takvo, dobro, ili nije?
- Nisam čula za rezultate tog ili sličnih istraživanja pa ne mogu komentirati ni podatke iz njih. Pretpostavljam da je mogući razlog tako pozitivnih rezultata za Hrvatsku u tome što poslodavci koji zapošljavaju LGBT osobe nisu upoznati s njihovom seksualnom orijentacijom, ili da im je ona potpuno nevažna, što bi bilo sjajno. Naime, smatram da seksualna orijentacija, pripadnost nekoj vjeri, naciji, rasi ili slično ne smije biti razlog ni za pozitivnu, ni za negativnu diskriminaciju prilikom zapošljavanja. Svi su ljudi različiti, a glavni razlog nečijeg zapošljavanja trebaju biti stručnost i kompetencije nekog kandidata ili kandidatkinje za neko radno mjesto, a ne spava li ta osoba s dečkima ili curama, ima li plavu ili smeđu kosu, ili oči, i ide li u crkvu ili sinagogu, ili ne ide uopće u vjerske objekte.
Kad je riječ o LGBT pravima, protivnici galame da se radi o pritiscima manjine na većinu, da je RH izložena tzv. gender agendi i gay ideologiji koja prijeti tradicionalnim vrijednostima. Kako to komentirate?
- To je potpuna besmislica. To je kao da primjerice optužite Židove u Njemačkoj u Drugom svjetskom ratu da su oni ugrožavali vrijednosti i tradiciju njemačkog društva pa su zato dobili Konačno rješenje. Pripadnici seksualnih manjina bore se za svoju jednakopravnost u društvu, a ne da oni koji su heteroseksualni postanu homoseksualni. Oni čija je heteroseksualnost toliko krhka da se boje davanja jednakih prava gay osobama imaju jako veliki problem sa svojim seksualnim identitetom te se vjerojatno stoga osjećaju toliko ugroženi. Pojedincima s integritetom neće se nikada poljuljati osjećaj vlastite vrijednosti zato što država priznaje jednakopravnost i integritet manjinskih zajednica ili pojedinaca. Društvo je jako onoliko koliko su zaštićena prava i osigurana jednakopravnost manjinskim, a time i ranjivim zajednicama.
Na tom tragu - kad se dogode napadi poput nedavnog na zagrebački klub, svi, uključujući i političare, osuđuju nasilje, ali dojam je da to rade uopćeno, deklarativno, bez jasnog i glasnog detektiranja stvarnog problema. Što nam o tome možete kazati?
- Činjenica jest da ne postoji stvarna politička volja da se ovakva zlodjela iz mržnje adekvatno sankcioniraju, jer kada bi bilo tako, onda bismo već davno imali cijeli niz presuda za takva djela, sa strogim zatvorskim kaznama. Najbolja prevencija zločina iz mržnje jest strogo sankcioniranje takvih činova, a ne dijeljenje mlakih verbalnih packi onima koji čine ta zlodjela. Time država poručuje da su takvi činovi dobrodošli i da je sezona lova na 'pedere i lezbe' otvorena. A to je jako opasno.
U raspravama oko prava LGBT zajednice, proziva se EU i zakone donesene po pitanju tolerancije i transparentnosti, jer je to (navodno) udar na opstanak tradicionalne paradigme braka i obitelji (između ostaloga). Je li tome zbilja tako, radi li se ratu svjetonazora?
- Prema Ustavu Republike Hrvatske svi građani su jednakopravni neovisno o, citiram čl. 14. “rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama”. Oni koji su ksenofobni, oni koji strahuju od drugačijih jer je njihov svjetonazor krhak, upravo iz razloga što je nepravedan, govorit će da se radi o sukobu svjetonazora, misleći pod time na sukob konzervativnih i progresivnih vrijednosti u društvu. Međutim, tu se radi o drugačijem svjetonazorskom sukobu, tu se radi o sukobu onoga što je dobro, pravedno i ispravno - a to je sloboda i jednakopravnost svih ljudi, i onoga što je loše, nepravedno i neispravno - a to je nejednakopravnost i nesloboda za mnoge. U toj borbi dobra i zla, da se poslužim vjerskom terminologijom, oni koji zagovaraju tzv. tradicionalne vrijednosti su na strani zla, jer je nesloboda čovjeka zlo.
Zaključno - jesmo li kao društvo sazreli u demokratskom smislu da poštujemo druge i drukčije, pa i LGBT zajednicu, ili nam do zemlje tolerancije i razumijevanja treba još “odrastanja”, da tako kažemo?
- Nismo. Imamo još mnogo posla na edukaciji i osvješćivanju građana koji trebaju shvatiti da se davanjem prostora slobode različitima povećava, a ne smanjuje ili ugrožava, i njihov prostor slobode.(D.J.)
(Dr. sc. Mirela Holy, objavila je nekoliko stručnih radova i knjige “Apokalipsa” (1991.), “Mitski aspekti ekofeminizma” (2007.), “Komunikacijske strategije magije” (2012.) i novu “Vražica nosi Pradu, a bogovi konfekciju”. Članica je Hrvatske udruge za odnose s javnošću i Hrvatskog etnološkog društva. Aktivno se zauzima za rješavanje pitanja ravnopravnosti spolova, te ekoloških pitanja i prava svih manjina).
JASMINKA JURETIĆ, PSIHOLOGINJA
Prava se ne zbrajaju i ne oduzimaju
Ako se može suditi prema istraživanju o LGBTI ravnopravnosti na radnim mjestima u Hrvatskoj, rezultati nisu baš ohrabrujući. Jeste li zadovoljni postignutim, kako komentirate istraživanje i rezultate?
- Zadovoljni smo provedenim istraživanjem jer je ono prvo takve vrste u našoj zemlji i polazišna je točka za mnoga pitanja o ravnopravnosti LGBTI osoba na radnom mjestu. Iako je bilo straha hoće li nam se odazvati dovoljan broj poslodavaca, zadovoljni smo odazivom. Pridobili smo 403 poslodavca da odgovore na niz postavljenih pitanja koja se tiču radnog okruženja i pravnih regulativa kada su u pitanju zaštita prava i zabrana diskriminacije, uznemiravanja i zlostavljanja LGBTI osoba u radnom okruženju. Rezultati su pokazali da smo u kreiranju tolerantnog i inkluzivnog radnog okruženja za LGBTI osobe još uvijek dosta daleko od onoga kako bi stvari trebale biti. Samo 4.5 % poslodavaca navodi postojanje posebnog dokumenta kojim bi se obratila pozornost na LGBTI zaposlenike/ice, a istraživanja ovoga područja pokazuju da poslodavac mora osigurati pravnu regulativu kako bi se svi zaposlenici osjećali zaštićeno i poštovano u svojem radnom okruženju. Ako u svojim pravilnicima, ugovorima i različitim drugim aktima poslodavac ne pokazuje svjesnost o postojanju i ove skupine zaposlenika/ica, time stvara atmosferu nesigurnosti i nepovjerenja kod jednog dijela zaposlenih. Sva istraživanja pokazuju, a i naši su sudionici i sudionice to potvrdili, da je sigurno radno okruženje u kojem se osjećamo uvažavano i poštovano ono koje od nas izvlači maksimum na radnom mjestu. Zadovoljan radnik je i najefikasniji radnik. Rezultati našeg istraživanja pokazali su da je u pogledu otvorenosti i kreiranja tolerantnog okruženja za zaposlenike/ice LGBTI orijentacije najistaknutiji civilni sektor. Što se tiče dijela istraživanja u kojem smo LGBTI osobe pitali za iskustva koja imaju na radnom mjestu, pokazalo se da 61 % navodi da ne uočava postupke, mjere i politike kojima poslodavac iskazuje otvorenost prema LGBTI osobama. Pokazalo se i da su izloženi različitim oblicima diskriminacije, uznemiravanja i zlostavljanja u radnom okruženju. U najvećoj mjeri homofobnim komentarima i šalama (61 %) te ogovaranju i širenju glasina (52 %), zatim ismijavanju i ruganju (37 %), a oko četvrtine je bilo izloženo ignoriranju, vrijeđanju i neželjenim seksualnim prijedlozima. Istraživanjem smo dobili jako puno podataka i ovo su samo neki. Podaci su upozorili na potrebu edukacije svih razina društva - i samih državnih službi, zatim poslodavaca, a i LGBTI zaposlenika/ica kako bi bolje razumjeli zašto je važno govoriti o ravnopravnosti LGBTI osoba na radnom mjestu.
Općenito uzevši - kad je riječ o LGBT pravima, protivnici galame da se radi o pritiscima manjine na većinu, da je RH izložena tzv. gender agendi i gay ideologiji, koja prijeti tradicionalnim vrijednostima... Kako to komentirate?
- Nema nikakvih pritisaka na ikoga. Mislim da su to krivo postavljene stvari. Nitko time što govori o nepoštovanju nečijih prava ne ugrožava neku drugu skupinu. Prava se ne zbrajaju i ne oduzimaju - ona moraju biti zagarantirana svakom živom biću. Ona bi se trebala podrazumijevati i nikako ne dovoditi u pitanje. Ideja da će poštovanje jedne skupine ugroziti neku drugu zajednicu ne može stajati. Kada bismo svi poštovali jedni druge i uvažavali da se razlikujemo i da ne možemo svi biti jednaki jer je priroda postavljena tako da voli različitosti, onda bismo trebali manje govoriti o svemu ovome. Manjine općenito moraju više govoriti o sebi jer ih se lakše ignorira i “zaboravi”. LGBTI manjina je specifična po svojoj “nevidljivosti” - ako vam netko ne kaže ili svojim ponašanjem ne otkrije da je LGBTI osoba, onda ne možete znati da je osoba dio ove zajednice. Kada bismo kao društvo omogućili da se LGBTI osobe osjećaju sigurno i poštovano, onda bi se tim osobama omogućilo da žive svoje identitete i živote onako kako se osjećaju. Time nikoga ne ugrožavaju. Osoba kojoj su važne tradicionalne vrijednosti i koja ih želi njegovati, u svom će životu živjeti te vrijednosti i ne može biti ugrožena od neke skupine ljudi. Jednostavno rečeno, poštujmo i tradicionalne i one koji nisu tradicionalni. To se ne odnosi samo na LGBTI zajednicu. I LGBTI osobe mogu imati snažno izražene tradicionalne vrijednosti koje poštuju. Mislim da je tradicionalnost vrijednosti ugrožena samim time što ne poštujemo i ne uvažavamo svoje bližnje.
Kad se dogode napadi poput nedavnog na zagrebački klub, svi uključujući i političare osuđuju nasilje, ali dojam je da to rade uopćeno, deklarativno, bez jasnog i glasnog detektiranja stvarnog problema. Što nam o tome možete kazati?
- Pa političari puno toga čine, a da ne razumiju o čemu se radi. Oni znaju da je poželjno osuditi nasilje, pa onda to i učine, ali dalje od toga se ne vidi da zapravo znaju što tu treba napraviti. To se ne tiče samo LGBTI pitanja. Kaže stara mudrost da djela govore više od riječi. To je ono što se i u ovom i sličnim slučajevima treba činiti. Ako nam je cilj, a na razini države tvrdimo da je, zaustaviti bilo koje nasilje, onda moramo transparentno sankcionirati one koji na nasilje potiču i one koji ga čine. Tko god to bio.
U raspravama oko prava LGBT zajednice, proziva se EU i zakone donesene o pitanju tolerancije i transparetnosti, jer je to (navodno) udar na opstanak tradicionalne paradigme braka i obitelji (između ostalog). Je li tome doista tako, je li riječ o ratu svjetonazora?
- To je vezano uz ono što smo spomenuli kod pitanja tradicionalnih vrijednosti. Mislim da je pitanje braka i obitelji puno šire pitanje da bi postojanje i uvažavanje LGBTI zajednice ugrožavalo tradicionalan brak i obitelj. Podaci pokazuju da mnogi ljudi žive u izvanbračnim zajednicama i imaju djecu. Imamo i visok postotak razvedenih roditelja i kao posljedicu toga obitelj koju najčešće čine majka i dijete ili djeca. Onda imamo i samohrane majke, a i očeve. Onda imamo bračne parove bez djece. Onda imamo i izvanbračne parove bez djece. Onda imamo bake i djedove koji odgajaju svoje unuke jer su roditelji odsutni, neadekvatni, preminuli. I sve su to obitelji. I sigurno sam puno zajednica zaboravila (a namjerno nisam prije spomenula LGBTI obitelji). Mislim da je obitelj puno više ugrožena time što mama mora raditi nedjeljom u nekom shopping centru ili trgovačkom lancu i što ne može imati slobodan dan sa svojom djecom i partnerom. I da je puno važnija ugroženost obitelji kada mama i tata ostanu bez posla i ne znaju kako platiti podstanarstvo i kako nahraniti djecu.
Zaključno - jesmo li kao društvo sazreli u demokratskom smislu da uvažavamo i poštujemo druge i drukčije, pa i LGBT zajednicu, ili nam do zemlje tolerancije i razumijevanja treba još “odrastanja”, da tako kažemo?
- Rekli bi stari da treba još puno palente pojesti. Nismo društvo koje uvažava različitosti i koje poštuje sva živa bića. Nama je važnija forma od sadržaja i više se bavimo marginalnim temama od onih kojima bi djeci i mladima postavili dobre temelje za život i pomogli im da postanu odgovorne i samostalne osobe koje su razvile suosjećanje i razumijevanje drugih ljudi. Mislim da je važno naglasiti da kada govorimo o uvažavanju bilo koje skupine ljudi, a u ovom slučaju o LGBTI osobama, to nije zato što se želi nešto posebno ili nešto više, nego zato što je ugroženo ono temeljno što bi svakoj osobi trebalo biti zagarantirano, ono što bi nam trebalo biti normalno za svaku osobu.(D.J.)
(Dr. sc. Jasminka Juretić, docentica, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci)
LUKA TOMAŠEVIĆ
Objektivni nered i subjektivna odgovornost
U posljednjih stotinjak godina govor o spolnosti i spolnom životu počinju snažno prodirati u javni život zapadnog društva. U medicini se počinje govoriti o spolnom odgoju, kao i o potrebi spolne higijene zbog sprječavanja veneričnih bolesti.
To razdoblje poklapa se i s industrijskom revolucijom s kojom se rađa i feministički pokret koji ne gleda na spolnost samo pod načinom prokreacije, nego i užitka. U tom razdoblju počinje i kampanja o kontroli rađanja (birth control), a počinje i govor o seksualnim slobodama.
U 1968. godini, godini revolucije mladih, počelo se javno govoriti o svim životnim postavkama te dolazi do rastavljanja prokreativne vrijednosti spolnosti od njezina užitka te na scenu sve više izlazi erotski motiv. Odjednom, javni mediji postaju puni erotike, a seksualna uzdržljivost počinje se smatrati seksualnom fobijom, dok i sam odnos muškarac-žena, pod snažnim utjecajem feminizma, počinje dobivati nove oznake.
Dok se heteroseksualnost čini sasvim naravnom i logičnom, dotle je homoseksualnost jedna od najvećih zagonetki i kompleksnih stvarnosti ljudske prirode. Neki znanstvenici tvrde da ne valja govoriti o homoseksualnosti kao takvoj, nego o homoseksualnim osobama, jer homoseksualnih vrsta postoji onoliko koliko i homoseksualnih osoba (W. Mueller).
I u našem društvu posljednjih desetljeća homoseksualnost nije više tabu-tema i suvremeno sekularizirano društvo i kod nas ne isključuje homoseksualnost iz javnosti, i u javnosti se počinje o njoj govoriti kao o nečemu što je normalno.
Drugi fenomen je da današnji homoseksualci smatraju da ih je Bog stvorio kao takve i pozivaju Crkvu da ih prihvati onakvima “kakvi jesu”. Ipak je Crkva nešto suzdržanija i razlikuje življenu homoseksualnost, odnosno homoseksualnu orijentaciju ili sklonost, nazvanu homofilija i homoseksualno ponašanje, tj. vršenje stalnih seksualnih odnosa s osobama istoga spola. Ova druga za Crkvu je problematična i neprihvatljiva. Crkva dobro zna da je homoseksualnost postojala u svim kulturama, u svim društvima i kod svih naroda, a stara Grčka smatrala se kolijevkom homoseksualnosti, iako se homoseksualnost spominje još u starom Egiptu. Rimljani su mušku homoseksualnost nazvali čak 'grčkom ljubavi'. No u 20. stoljeću profilira se gay potkultura koja je sredinom tog stoljeća 'izišla iz sjene', dok se sedamdesetih godina razvio i pokret homoseksualaca (gay liberation movement), tj. pokret za slobodu i jednakopravnost homoseksualaca, kao i LGBT zajednice. Danas se u mnogim zemljama svijeta homoseksualnost pod pritiskom gender kulture počinje tretirati kao normalna seksualna orijentacija, ravnopravna onoj heteroseksualnoj. Donose se državni zakoni koji zabranjuju diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije, a u mnogim zemljama i zakoni koji omogućavaju registriranje partnerstva osobama istoga spola.
Kad je riječ o moralnoj prosudbi homoseksualnosti, onda tu prosudbu znatno otežava njezina složenost i njezino vršenje. Za moralnu procjenu jako je važno razlikovati objektivni nered i subjektivnu odgovornost. Kada je riječ o samoj sklonosti, ona je bez ikakve osobne krivnje poput svake druge sklonosti ili bolesti. No, kad je riječ o homoseksualnom ponašanju, tj. vršenju homoseksualnih čina, onda je takvo ponašanje nemoralno i negativno, a homoseksualna osoba odgovorna je za svoje ponašanje. To je odgovorni nered i kao takav moralno je nedopušten. To je stav Katoličke Crkve kroz stoljeća, a izražen je u Deklaraciji Kongregacije za nauk vjere Persona humana (1975.) Za Katoličku Crkvu spolnost je znak i isključive ljubavi, a spolni čini su njezin izraz. U homoseksualnosti nema ni drugog cilja spolnosti: prokreacije, jer ona u istospolnom odnosu nije moguća. Stoga Katekizam Crkve obazrivo veli da je psihički nastanak homoseksualnosti “velikim dijelom neprotumačiv”, ali i da su “homoseksualni čini u sebi neuredni”, jer se “protive naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života, dok sam čin nije plod čuvstvene i spolne komplementarne ljubavi”.
No i ovu problematiku valja gledati u široj viziji kršćanske seksualnosti, jer je i ona područje božanskog poziva u čovjeku. Riječ je o biblijskom religioznom moralu koji se temelji na savezu između Boga i čovjeka. Upravo moral saveza kaže nam da biti muškarac ili žena nije nikakvo dobro u sebi, nego je to mjesto i način poziva i zvanja koji određuje mjesto u dijalogu i povijesti spasenja. Stoga katolička etika ne prihvaća moderni subjektivizam koji odbacuje objektivnu moralnu normativnost. U spolnom činu nije važna samo relacija, jer postoji i naravni zakon prema kojemu treba živjeti. Kršćanstvo i danas gleda na seksualnost pod vidom prokreacije, jer seksualni čin uvijek ima dva značenja: značenje sjedinjenja i značenje prokreacije. Tako je jasno naglašen personalistički oblik spolnosti koji integrira, ali nikako ne nadomješta onaj prokreativni. Crkva, dakle, dopušta govor o različitim naglascima, kao i o kompleksnosti seksualnog ponašanja, ali ni u kom slučaju ne odriče se normativnosti na tom području.(D.J.)
(Prof. dr.sc. Luka Tomašević, teolog i predavač na KBF-u Sveučilišta u Splitu)