Turska glumica Ceyda Düvenci glumi u seriji “Obitelj mog oca”, koju gledamo radnim danom u večernjem terminu Nove TV, a u kojoj tumači snažnu majku Suzan koja će učiniti sve za svoju djecu. U intervjuu govori o ljubavi i svojim neostvarenim snovima.

Kako biste se predstavili nekomu tko vas ne poznaje?

- Ja sam snažna i jako poštena žena, dobrodušna sam osoba. Osoba sam koja živi za ljubav. Sve teškoće na koje nailazim osnažuju me i najveći mi je cilj živjeti za male trenutke.

Dakle, osoba ste koja se posve prepušta trenucima?

- Volim raditi ono što osjećam. Ne volim pretpostavke. Uvijek odradim što treba i pustim da stvari idu svojim putem.

Što vas ohrabruje kad se nađete u teškim trenucima?

- Prvo se pomolim. Onda si puštam glazbu. Ugasim svjetla u sobi. Upalim dvije svijeće i mirno stojim pokraj njih. Onda si kažem: U redu je, sve će biti dobro, budi jaka i smirena.

U ovom ste poslu počinjali od nule. Kako je izgledao vaš početak?

- Da me danas pitate, opet bih učinila isto. Opet bih krenula od nule. Samosvjesno bih se kalila u ovoj profesiji prepunoj iznenađenja, o kojoj nisam maštala i kojom se nisam kanila baviti. Volim izreku da nam se život odvija pred očima dok ga mi planiramo. Tako se i meni dogodilo da budem glumica, a planirala sam studirati ekonomiju i postati financijska savjetnica.

Kad pogledate u prošlost, kako biste opisali sebe? Koje su najveće razlike i promjene koje ste doživjeli?

- Nisam više toliko nemirna. Kad bih se prije našla u problemima ili u panici, podijelila bih to sa svima oko sebe. Prije nego što bih donijela neku odluku, razgovarala bih sa svima koji imaju veze s mojim životom. Sada više nije tako. Vodim povučeniji život i imam jasan krug prijatelja. Ondje sam gdje osjećam da želim biti, a ne gdje mislim da trebam biti.

Kakvu ste imali maštu kao dijete?

- Bila sam jako zaboravno dijete. Ne sjećam se mnogo stvari, pamćenje mi je jako oslabljeno. Mislim da to ima veze s moždanim funkcijama. Recimo, prije tri su mi godine nešto objašnjavali i samo sam pitala: Je li se to doista tako dogodilo? Psiholog je rekao da to nije tako loša stvar. Mozak nije kapacitiran za prikupljanje golemih količina podataka. U tom slučaju zaista živite za trenutke, htjeli vi to ili ne.

Koji svoj san želite ostvariti jednog dana?

- Želim otvoriti osnovnu školu koja će nuditi inkluzivno obrazovanje. Maštam o osnovnoj školi koja će, u najmanju ruku, biti na razini one koju sam ja završila, neće dijeliti i marginalizirati djecu, u kojoj će djeca zajedno učiti i rasti i koja će im činiti dobro. Da škola ima samo šezdeset učenika, oni bi u budućnosti iz te škole izišli kao drugi ljudi. Želim da, kad pogledaju mene i moj svijet, vide svjetlo i da požele nešto naučiti iz toga.

Želite li opet postati majka?

- Naravno... Jako želim.

Što je vaša najveća strast?

- Ja sam žena koja se hrani ljubavlju u svakom aspektu života. Osoba sam koja se ne živcira, čak ni u prometu. Ne bih mogla živjeti bez ljubavi. Strast mi je raditi ovaj posao s ljubavlju, zagrliti prijatelje s ljubavlju, s ljubavlju gledati na život... Za mene je ljubav kakvom ju je opisao Mevlana Rumi u Mesneviji. Ona je moja najveća strast.

Što je najljepša strana vašeg novog života?

- Jako sam sretna, osjećam se ispunjeno. Našla sam doživotne prijatelje. To mi čini dobro, razvija me i samoostvaruje, čini me boljom osobom u poslu koji radim i boljom ženom.