U tijeku je snimanje filma “General”, koji potpisuje Antun Vrdoljak. O filmu koji nastoji rasvijetliti Domovinski rat s redateljem Vrdoljakom i glumcem Goranom Višnjićem za Dnevnik Nove TV razgovarao je Andrija Jarak.

Gospodine Vrdoljak, sluša li vojska?

- Ja sam brigadir hrvatske vojske, moraju slušati. Vojska je najbolji dio naše države.

Drugi je dan snimanja. Je li sve u skladu s očekivanjima? Jeste li zadovoljni?

- Jesam, Bog je s nama. Pao nam je snijeg dan prije početka snimanja, nije ga bilo uopće. Sve nam ide, došao nam je Goran.

Gorane, izravno iz Hollywooda na Velebit i ovaj minus. Kako je bilo ući u ulogu generala Gotovine?

- Sve je bilo trčeći. S aerodroma na probu kostima i šminke, pa na jednu emisiju, u auto pa u Gospić... Nisam spavao cijelu noć zbog vremenske razlike, a onda je počelo snimanje. Sad je već bolje. Odmah smo počeli s akcijom, da se izbaci trema, tako da sad idemo u srž same scene.

Vidim, dobro vas vojnici pozdravljaju. Sad i vi govorite “Neka, neka”. To je tako i general govorio.

- Oni meni govore “generale”, ali ja nisam ni general ni brigadir. Zezaju se malo, dobra je atmosfera na setu.

Je li lakše biti liječnik američke hitne službe ili general hrvatske vojske?

- Reći ću vam to za tri mjeseca, kad završimo snimanje.

A prvi dojmovi?

- Lakše je biti doktor.

Jeste li razgovarali s generalom Gotovinom? Ući u taj višeslojan lik nije jednostavno. Kako ste se pripremali za ulogu?

- Imali smo kratak telefonski razgovor. Prošlog ljeta smo se pokušali naći, ali nismo uspjeli jer sam bio jako kratko u Šibeniku. Tako da se još uopće nismo službeno upoznali, osim u kratkom telefonskom razgovoru.

Imate puno utakmica, uloga u nogama. Ipak, kako će general to ocijeniti?

- Ovo je za mene najvažnija utakmica definitivno, zato što će me gledati.

Koji je najveći izazov u filmu? Koja će scena biti najzahtjevnija?

- Tek smo počeli snimanje. Imamo jako puno teških i zahtjevnih scena, tako da ne bih izdvajao ništa posebno.

Jeste li zadovoljni glumcima, atmosferom na setu?

- Da, fenomenalno sve funkcionira. Tek smo počeli, a imamo tu već tri tenka, oružje... Sve imamo.

Gospodine Vrdoljak, je li ovo kruna vaše karijere? Maloprije ste mi rekli da je ovo vaš zadnji film. Je li ovo najvažniji film u vašem životu?

- U svakom je slučaju zadnji. I za ovo sam se pokajao, što sam išao raditi. Teško je, star sam. Ali kad vidite da su doveli tenkove na ovu visinu, onda možeš i ti doći.

Što vam je važnije - “Prosjaci i sinovi” ili “General”?

- Ne znam, ovisi o sreći. Mislim da će ovo publika dobro primiti. Nama je ta hrvatska vojska draga, hrvatski narod voli svoju vojsku. Oluja i Domovinski rat nešto su na što je svaki hrvatski čovjek ponosan. Vidjet će svoju djecu u tome, oni koji su preživjeli vidjet će sebe. Nekoliko tisuća dragovoljaca poginulo je u Domovinskom ratu. Zamislite nekoliko tisuća sanduka, iskopajte rupe i pokopajte ih. To ostaje u pamćenju, ostaje u glavi.

Što gledatelji mogu očekivati? Ljubavni film, ratni, povijesni? Što će dominirati?

- To je film o Anti Gotovini, ali kroz njega je svakako Domovinski rat u prvom planu. Ima i ljubavi, ženimo ih. Bit će i povijesnih detalja, naravno. Gledali smo scenu kad general obilazi svoju vojsku, kad ju pozdravlja i daje zadaće... Tu će biti dosta faktora. Ne možemo lagati. Kad je stradanje veliko, imate toliko materijala da ne morate ništa izmišljati. Samo narodi koji su puno patili imaju veliku povijest. Nema velike povijesti bez patnje. Naša je povijest strašno velika, nije nam trebala tolika.

Imali ste problema sa statistima koji su trebali glumiti neprijateljsku vojsku, četnike. Jeste li riješili taj problem?

- Oni dolaze na zadatak. Uostalom, otkako su Feničani izmislili novac, to se i tako rješava. Ide nekako, ali nije im drago staviti šubaru na glavu.

Gorane, što bi moglo biti najzahtjevnije u ovom tromjesečnom snimanju? Gdje očekujete vrhunac?

- Kod mene, osobno, sama količina materijala i memoriranje teksta jer, jednostavno, sve smo nabili u jedan rok zbog mojih obveza. Stvar je ista kao kod filma “Duga mračna noć”. Imat ćemo gadan tempo tri mjeseca, a onda, kad ja odem, snimat će ostatak.

Gospodine Vrdoljak, bojite li se reakcija ljudi o kojima film govori? Postoji li trema, strah?

- Ne, htio bih da general Ante Gotovina, kad pogleda film, kaže: “Odlično je to napravio”, ili tako nekako. Još sam sav zbunjen, ali napravit ću najbolje što mogu.