TOVARNIK/VUKOVAR

Kako sam 1991. godine bio spreman ginuti u ratu, za obranu Vukovara i Hrvatske, tako sam i danas spreman braniti istinu o Domovinskom ratu – tim će riječima Ivan Anđelić-Doktor objasniti motiv nastanka dokumentarnog filma nazvanog “Slike iz života ratnika” u kojem je glavni akter upravo taj heroj obrane Vukovara.

Slovi, naime, Doktor za “jednog od istinskih ratnih heroja koji se neviđenim žarom borio na nekoliko ratišta i pokazao veliku snalažljivost i hrabrost kakva je karakteristična samo za izuzetne ljude”, kako je to opisao producent filma Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika, sela na krajnjem istoku Hrvatske iz kojeg je i Ivan Anđelić, danas 61-godišnjak.

– U Hrvatskoj se, nažalost, o našoj postrojbi – a bila je to 4. bojna vukovarska 3. gardijske brigade – malo zna. Prve su bile Vinkovci, Osijek i Slavonski Brod. Najviše pripadnika bilo je s područja općine Vukovar, no onda su se pridružili i Našičani, Đakovčani, Vinkovčani, Zagrepčani, i pojedinačno su nam dolazili sa svih strana Hrvatske, a i pet ljudi iz Kukujevaca u Vojvodini. Imali smo 306 pripadnika, osam žena je bilo, 87 je poginulih, ima možda samo desetak ljudi koji nisu bili ranjeni i to govori da smo postrojba koja je pretrpjela silne gubitke, ali činjenica je i da su naši pripadnici upućivani na najteže borbene zadatke u Vukovaru – kazao je Anđelić i spomenuo tek neke od herojskih akcija – rušenje prva četiri neprijateljska aviona u RH i 12 oklopnih vozila.

– To u Hrvatskoj malo tko zna, a istina je iznimno važna za našu povijest, za trenutke stvaranja hrvatske države – kazuje Anđelić, koji je iz okupiranog Vukovara izišao u proboju. U Vukovar se, kaže, želio vratiti vojnim putem, zbog čega je i ostao aktivno u HV-u sve do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja kada je umirovljen.

Dokumentarni film govori i o tome kako je Anđelić, braneći Vukovar, bio teško ranjen, supruga mu je bila u zarobljeništvu, djeca u progonstvu...

Kasnije je, na drugim ratištima, još tri puta bio ranjen. No, reći će da od PTSP-a nema ni traga, iako nikada nje zaboravio proživljeno.

– Dok smo snimali film, nisam se morao prisjećati, jer ja liježem i budim se s tim danima, s mojim suborcima. Pamtim svaki datum, svaku akciju, ime svakog branitelja – govori Anđelić o snimanju filma koji donosi niz potresnih scena i priča izravnih aktera herojske obrane Vukovara, ali bez hvalospjeva. Anđelić, koji danas živi u Zagrebu, kaže i da mu je obveza bila, i zbog suboraca i zbog povijesti, ispričati istinu, i iz revolta jer se puno toga danas iskrivljava. Inače, Anđelić se angažirao i na projektu monografije o spomenutoj 4. bojni 3. GBR čije se objavljivanje očekuje u lipnju ove godine.

Prema riječima redatelja filma Silvija Mirošničenka, Doktor je već pri upoznavanju na njega ostavio dubok dojam.

– Fascinantan je njegov ratni put, a da nisam, eto, za njega ni čuo, unatoč svemu što znamo o Domovinskom ratu. Željeli smo napraviti malo drugačiji film, ne samo hladnu faktografiju nego i emociju, pa tako scenarij prati i ratni i životni put Ivana Anđelića, s obiteljskom dramom – navodi redatelj, dodajući da su film – u kojem su i Doktorovi zapovjednici, suborci, obitelj – snimali s malim sredstvima i u nekoliko etapa, od Tovarnika preko Vukovara i Zagreba sve do Rame (BiH) gdje su Anđelićevi korijeni, kao i dio ratnog puta. Film traje 52 minute, gleda se, kaže Mirošničenko, u jednom dahu, a velik trud uložili su i u pronalaženje arhivske građe iz 1991. godine, među kojom su i fotografije koje dosad nisu viđene u javnosti. Nakon nedavne premijere u Zagrebu, redatelj je zadovoljan jer je bio velik odaziv uz neskrivene emocije publike.