Novosti
NEJEDNAKOSTI NIKAD VEĆE

Socijalna pravda postoji samo za političke kaste
Objavljeno 20. veljače, 2017.

Socijalna pravda moguća je jedino u društvima u kojima se poštuju sva ljudska prava i temeljne slobode, naglasila je Opća skupština UN-a u rezoluciji kojom je 2007. utemeljila Svjetski dan socijalne pravde. Obilježava se 20. veljače svake godine, s ciljem davanja podrške naporima u iskorjenjivanju siromaštva, osiguranju dostojanstva na radu i ravnopravnosti spolova te postizanju socijalne sigurnosti i pravde za sve.

Hrvatska je još jako daleko od toga da postane socijalno pravedna država, na tom putu očekuju je znatni napori, a iz dana u dan sve se više čini da zapravo idemo u potpuno suprotnom smjeru.

- Za postizanje socijalne pravde u Hrvatskoj uputit ću niz preporuka i u izvješću za 2016., a one će biti rezultat analize problema u nizu područja, poput socijalne skrbi, socijalne sigurnosti starijih osoba, prava nezaposlenih, prava nacionalnih manjina, ruralnog razvoja i mnogih drugih koji utječu na položaj najranjivijih članova našeg društva. Dio izdvojenih tema bit će i ovrhe, tijekom kojih su mnogi ovršenici i dalje u nejednakom položaju, dok vjerovnici često ne uspijevaju naplatiti svoj dug - kaže pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

Također, potrebno je i da Sabor ratificira Revidiranu socijalnu povelju. Naime, prvotnu verziju ovog dokumenta Vijeća Europe, koja je usvojena 1961. i naziva se “socijalnim ustavom Europe“, Hrvatska je potpisala, no revidiranu ju još nije ratificirala.

Na pitanje koliko je danas Hrvatska socijalno pravedno društvo, sociolog Renato Matić kaže nam kako svaka građanaka i građanin ima pravo reći za sebe, ili u svoje ime, živi li u pravednom društvu ili ne.

- Možemo si postaviti pitanje je li pravedno društvo u kojemu postoje odvojene političke kaste koje međusobno funkcioniraju na osnovi mreže koja omogućuje samo njima, i njima podobnima, da ostvare svoje životne ciljeve, i to relativno lako. A svi ostali građani, koji nisu politički umreženi i ni na koji način ne žele funkcionirati na rubu poštenja, moraju probiti više ograda i zidova, a prije svega one koje zapravo same institucije postavljaju. Jer su te institucije, koje bi im trebale služiti i ostvarivati zajedničke ciljeve, prepune ljudi koji su tamo na javnoj plaći zato što se isto tako zapošljavaju putem tih mreža koje zapravo o svemu odlučuju i koje nam na neki način dirigiraju životom - ističe Matić, dodajući kako ne možemo govoriti o socijalnoj pravdi ako pojma nemamo što se dogodilo s milijardama koje su nestale po privatnim računima ili džepovima, a nitko se nikada u Hrvatskoj nije usudio krenuti tim tragom.

Stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj je i dalje jedna od najviših u Europi (19,2 posto), a veliki dio građana živi u uvjetima teške materijalne oskudice i ne mogu zadovoljiti temeljne životne potrebe koje se smatraju nužnima za dostojanstven život. Za Hrvatsku je procijenjen prag rizika od siromaštva za odraslu osobu u iznosu od 24.000 kuna godišnje, a stopa rizika od siromaštva od 19,2 posto znači da u našoj zemlji oko 823 tisuće osoba ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva, a najugroženije su osobe starije od 65 godina. I nema naznaka da će se to brzo promijeniti nabolje. Hrvatska izdvaja za socijalnu skrb znatno manji postotak BDP-a od prosjeka EU-a koji iznosi 29 posto, čak oko devet posto manje. A svemu je kriv hrvatski pristup - na socijalnu se skrb gleda kao na trošak, a ne kao na uređenje društva u kojemu unaprjeđenje i poštivanje socijalnih prava kao razvojni standard usmjerava na aktivaciju i uključivanje.

Također, u Hrvatskoj, ali i u ostatku Europe, veliki je raskorak između formalnih i praktičnih prava, jer formalno priznavanje nekoga socijalnog prava samo po sebi ne jamči i njegovu primjenu u praksi i postoji značajan broj prepreka koje ometaju ostvarenje socijalnih prava. Jedna od najugroženijih skupina su i mladi koji ne uspijevaju u Hrvatskoj svojim znanjem i radom zaraditi da bi se osamostalili od roditelja, zasnovali obitelj, stekli prve nekretnine... Nezaposlenost mladih u krizi je skočila i dosegla brojjku veću od 50 posto te smo postali treći po nezaposlenost mladih u Europskoj uniji, odmah nakon Grčke i Španjolske, a daleko iza prosjeka EU-a. Najveća je nezaposlenost mladih u dobi od od 15 do 19 godina, što je i logično, s obzirom na njihovu smanjenu aktivnost na tržištu rada, no problem nezaposlenosti postaje izraženiji kada se dobna skupina proširi do 29. godine, budući da je aktivnost mladih te dobi na tržištu rada mnogo veća. Za konvencionalnu skupinu mladih (od 15 do 24 godine), stopa nezaposlenosti porasla je u razdoblju od 2009. do 2013. godine s 25 na 50 posto, što je više nego dvostruko veća stopa od ukupne stope nezaposlenosti. Nezaposlenost mladih izaziva rizik “izgubljene generacije“, te će zasigurno imati dugotrajan negativan gospodarski i socijalno-demografski utjecaj, jer mladi imaju manje šanse na tržištu rada, niže plaće, slabije izglede za dugoročno zapošljavanje i u velikom su riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.

“Socijalna pravda temeljna je vrijednost svakog društva, a Republika Hrvatska je prema ustavnom određenju socijalna država. Samim time svi smo pozvani pridonijeti socijalno pravednom društvu u kojem sve osobe uživaju jednaka prava i imaju jednake mogućnosti za ravnopravno sudjelovanje u svim aspektima života”, stoji na internetskim stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih. Objasnite to mladima bez posla i nade u bolju budućnost, ovršenima, blokiranima, gladnima, beskućnicima, pokradenima, otpuštenima, neplaćenima za svoj rad, onima koji se ne liječe, jer si to ne mogu priuštiti... Objasnite im.

Eduard SOUDIL/Igor BOŠNJAK
Pune su jedino pučke kuhinje

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da prosječna mjesečna isplaćena netoplaća po satu (satnica), iznosi oko 32,50 kuna. Oni koji primaju minimalac za sat rada plaćeni su oko 19 kuna. Ne čudi stoga da su jedini popunjeni stolovi za objedovanje oni u pučkim kuhinjama. Ne čudi onda da je u Hrvatskoj u blokadi 330.000 građana koji nemaju čime platiti račune i 31 tisuća tvrtki koje su propale i morale dijeliti otkaze. Svakodnevno se u našoj zemlji u porsjeku dogode dvije deložacije. To je samo djelić onoga što pokazuje da smo socijalna država samo u Ustavu. Vlasti se mijenjaju, svaka se pobrine za sebe i svoje, a građani napuštaju državu u potrazi za europskom socijalnom pravdom koja - vjerovali ili ne - zaista postoji, no iz hrvatske perspektive izgleda nedokučivo. Oni koji ostaju, ili fino žive od primanja iz državnog proračuna ili su socijala. Ima Hrvatska i one treće, najmalobrojnije. Oni su realni sektor, oni proizvode i stvaraju novac koji im država nemilosrdno čupa iz ruku kako bi porezima, prirezima i nametima punila proračun i sebe hranila. Naravno da nismo društvo socijalne pravde! Nezaposleno je više od 241 tisuće osoba, plaću ne prima više od 25.000, roditelji dijela djece nemaju ni za obrok u školi, broj beskućnika raste, a 55 % žena zbog trudnoće i rodiljnog dopusta ostaje bez posla. To je hrvatska socijalna pravda.

Slaven Letica

sociolog

TREBA PRONAĆI DRUKČIJE PRISTUPE PROBLEMU SOCIJALNE UGROŽENOSTI

Sociolog Slaven Letica podsjeća kako indeksi nejednakosti u društvu pokazuju da se ta nejednakost i u Hrvatskoj povećava, ako je to empirijska mjera socijalne pravednosti. “Dakle, nejednakosti se povećavaju, a što se tiče brige države o tim skupinama, s obzirom na razinu BDP-a teško je više i očekivati išta od nje. Znači, trebalo bi vidjeti i promisliti drukčije pristupe problemima socijalne ugroženosti. U vrijeme kada je bio na vlasti Bill Clinton je, umjesto da ljudima pripomaže da prežive, razvio modele kojima ih se može zaposliti, privređivati, zarađivati, itd.”, kaže Letica. Na pitanje o najugroženijim skupinama društva, on podsjeća kako staračko siromaštvo kod nas nije kronično siromaštvo koje se prenosi s generacije na generaciju, nego se velikim dijelom radi o akutnim siromaštvima gdje su ljudi izgubili posao i imaju niske mirovine, ili su bez ikakvih primanja.