Objavljeno 18. veljače, 2017.
Lijepa naša Hrvatska i dalje šuti i trpi
Diljem Europe građani prosvjeduju posljednjih godina protiv koruptivnog državnog aparata, nametnutih mjera štednje, bankarskog mobinga i/ili dužničkog ropstva, autoritarnih političkih struktura, rastakanja braka i obitelji, dužničkog ropstva i samog EU-a kao neuspjelog projekta, ekonomske nadmoći moćnih članica EU-a, Kine, SAD-a ili Rusije.
Do kada ćemo u Hrvatskoj šutjeti o strategiji porobljavanja malih naroda i neokolonizaciji? Nemamo pravo na strah pred onima koji nas vode u propast. Šutnja odgovara stratezima kaosa i beznađa. Oni usađuju strah poručujući da se ne isplati bosti s jačima ili se boriti protiv (dominantne) struje. Prema scenariju dirigiranog kaosa, treba stvoriti kolektivnu depresiju. Tako se ruše temeljni postulati državnosti. Otklon prema politici pretvara se u socijalnu buru kada su drastično ugrožena egzistencijalna pitanja i potrošeni ideali.
PADAJU VLADE
Grčki povjesničar Tukidid zapisao je: "Tajna slobode jest hrabrost. Ili ćemo biti slobodni ili šutjeti. Oboje se ne može imati. Šutnja je odobravanje postojećeg stanja." Evo primjera (ka)da sve nije izgubljeno:
U Rumunjskoj su građani na najmasovnijim prosvjedima, od pada realsocijalizma i diktatora Nicolaea Ceausescua 1989. godine, prisilili socijaldemokratsku vladu premijera Sorina Grindeanua 5. veljače da povuku uredbu koja je davala veće slobode korumpiranim dužnosnicima. Prosvjedi su se održavali u više od sedamdeset gradova diljem Rumunjske. Sada su manjeg intenziteta, ali ne jenjavaju. Vidjet ćemo hoće li i vlada pasti kao u Bugarskoj prije točno tri godine. Naime, u Grčkoj i Bugarskoj povodi za eksploziju nezadovoljstva bile su nametnute restriktivne mjere štednje. Vlada ondašnjeg premijera Bojka Metodijeva Borisova podnijela je ostavku prije tri godine, rekavši (na odlasku): "Imamo ponos i čast. Na vlast nas je doveo narod i danas mu vlast vraćamo."
Godinu dana nakon bugarskog iskustva protivnici prijedloga međunarodnih vjerovnika u Grčkoj pobjeđuju na povijesnom referendumu, 5. srpnja 2015., protiv nametnutih mjera štednje Europske komisije, Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda. To je bio dodatni vjetar u leđa kasnijih prosvjeda protiv indoktrinacije i EU ropstva. Od lipnja 2013. intenziviraju se prosvjedi protiv autoritarnih vlasti u Bugarskoj, Egiptu, BiH, Brazilu i Turskoj.
U Parizu je 24. ožujka 2013. održana najveća manifestacija, u kojoj je sudjelovalo više od 1.500.000 ljudi. Taj najmasovniji prosvjed u Francuskoj bio je odgovor naroda na prijedlog zakona Lemariage pour tous (Brak za sve).
BAUK TTIP-a
Slovenija je poslije ulaska u Europsku uniju dospjela na dno Europe u ekonomskom i političkom smislu. Početkom ožujka 2013. sociolog Rastko Močnik s Filozofskog fakulteta u Ljubljani izjavio je: "EU funkcionira prema principu kolonija." Kako predviđa Močnik, u Europi će se dogoditi sukob razvijenih kapitalističkih zemalja s viškom kapitala i nerazvijenih koje traže taj kapital. Od 2013. godine građani masovnim izlaskom na ulice nastavljaju rušiti političke lidere. Tako je potkraj veljače 2013. pala vlada Janeza Janše.
Građani Britanije su na referendumu prošle godine uzdrmali temelje EU-a. Nigel Farage, jedan od osnivača euroskeptične Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva, dvadeset tri godine je čekao izlazak Velike Briranije iz EU-a. Na dan odcjepljenja od EU(ropskog) konteksta (Brexit) euforično izjavljuje da će se 23. lipnja slaviti kao Dan neovisnosti te dodao: "Ovo je pobjeda običnog i poštenog naroda nad velikim bankama. Europska unija se raspada. Nadam se da će ova pobjeda srušiti ovaj neuspjeli projekt i odvesti nas u Europu suverenih država." Najizgledniji referendumi i/ili izlazak iz EU-a ove godine su u Francuskoj i Nizozemskoj.
Sredinom ožujka 2015. tisuće prosvjednika sukobile su se s interventnom policijom kod novootvorenog sjedišta Europske središnje banke (ECB) u Frankfurtu. Sukob se dogodio u povodu otvorenja novog bankarskog sjedišta te mjera štednje koje ta financijska institucija nameće građanima EU-a. Organizatori prosvjeda, skupina Blockupy, nazvana prema pokretu Occupy Wall Street 2011., drže ECB, Europsku uniju i Međunarodni monetarni fond odgovornima za ekonomsku krizu. Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama (Transatlantic Trade and Investment Partnership) od 2013. pripremaju Sjedinjene Države i Europska unija. Kratica TTIP, koja označava Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo, javnosti postaje poznata zahvaljujući organizaciji WikiLeaks, koja je objavila tajne sporazume Washingtona i Bruxellesa. Prosvjed protiv TTIP-a od 10. listopada 2015. bio je najveći europski događaj, ali to nije bila glavna vijest u našim medijima. Peticiju protiv TTIP-a potpisalo je više od tri milijuna i dvije stotine tisuća građana Europe, a predana je 10. listopada 2015. na adresu Europske komisije. Bio je to najveći prosvjed u Europi, a osobito u Njemačkoj, posljednjih dvadeset godina.
Prema podatcima The Boston Consulting Group, svjetski bogataši, koji čine samo 1 posto svjetskoga stanovništva, posjeduju 40 posto svjetskog bogatstva. Samo u SAD-u ima 18 milijuna ljudi koji posjeduju više bogatstva negoli preostalih 99 posto svjetskog stanovništva. To je još jedan razlog zbog kojega se ljudi diljem svijeta (na različite načine) bune protiv novih oblika obespravljenosti i neokolonijalizma.
BUĐENJA U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj je narod od 2013. odlučio "maltretirati" vladajuće referendumima. To je velika (pozitivna) prekretnica. Priželjkujem onaj koji bi prokazao namjere i postupke naših političara EU poltrona! Prosvjede u Hrvatskoj imali smo prije tri godine zbog stanja u hrvatskom nogometu, a posljednje prošle godine zbog kurikularne reforme. Njih ne komentiram jer su politički montirani. Građani se trebaju koristiti pravom na referendumsko izglasavanje kod odbijanja monopola bankarske mafije. Slavko Kulić svojevremeno je izjavio kako "nitko nije ovlastio ovu ili onu vlast da daje legitimitet bankama da tiskaju i raspolažu našim novcem, a onda te iste banke prodaju naš novac kroz neplative kredite", sve prema strategiji dužničkog ropstva ili državne otimačine preko ovrha. Boljitak ne možemo očekivati od ekonomskih ubojica, EU poltrona, tj. onih koji radi prema diktatu dužničkog ropstva. Naše sredstvo obrane treba biti nezavisnost od te političke oligarhije. Sve je (još uvijek) u našim rukama, jer mi možemo odlučiti kako ćemo se i kada suprotstaviti (nenasilno). Pretpostavka za to jest građanska hrabrost. "To nije nešto što treba čekati, nego nešto što treba postići", naglasio je W. Jennings Brayn.
Napisao: Zlatko MILIŠA