Jučer je počelo najzanimljivije proljeće u HNL-u u posljednjih desetak godina. Dinamovoj 11-godišnjoj hegemoniji, čini se, nazire se kraj. Rijeka je opasno zaprijetila, jesen je završila sa šest bodova prednosti u odnosu na “modre”, što je u posljednjoj dekadi HNL-a bilo nezamislivo.

U proljeće bi se Dinamo obično zabavljao kroz HNL pripremajući se za ljeto i novi europski iskorak. No, ove će godine morati itekako “okrvaviti koljena” ako žele sačuvati aureolu nedodirljivosti.

Naravno, odmah se postavljaju pitanja hoće li Rijeci dati da osvoji naslov. Kada si dugo vremena nedodirljiv, ta nadmoć ti se lako svidi i ne želiš se spuštati među smrtnike. I grčevito tražiš način kojim bi se zadržao na tronu. Dinamo je to znao činiti u nekim prethodnim sezonama. Uz pomoć sudaca “na vrijeme” bi ubio svaki pokušaj konkurancije da mu se približi. Bilo je, jasno, i godina kada su “modri” doista bili nedodirljivi, ali ove su sezone - ugroženi. Čak toliko ugroženi da su poručili kako im “titula prvaka nije prioritet”. Mo'š mislit što im nije prioritet. Međutim, sada se više neće pitati samo njih. Rijeka je jaka, zrela i ove zime ništa nije prepustila slučaju. Još je pojačala svoje redove. Matjaž Kek je četvrtu godinu tamo i to je određeni klimaks jednog projekta. Ovo proljeće je za Rijeku doista “sad ili nikad”. Najbolja vijest za njih je ta što neće biti sami u borbi s Dinamom. Hajduk je uvijek tu, a jesenas je i Osijek pokazao kako može biti faktor koji odlučuje o prvaku. Usudim se reći kako bi se lako moglo dogoditi da će se o novom prvaku Hrvatske odlučivati u Gradskom vrtu i na Poljudu. Naime, oba pretendenta na naslov dolaze u Gradski vrt, a Osijek je ambiciozan i opasan bez obzira na to što ove sezone nije u utrci za naslov. Ipak, puno toga u svojim rukama drži Rijeka. Imala je savršenu jesen bez poraza. Može li to ponoviti? Teško je vjerovati u to, ali još uvijek ima lijepu zalihu. Mnogi misle kako će međusobni derbiji između Rijeke i Dinama presuditi prvenstvo, ali i da Dinamo dobije obje te utakmice, opet će se bodovno tek izjednačiti s Rijekom. O tituli će se odlučivati negdje dalje.

Ta neizvjesnost najbolja je vijest za HNL koji je godinama bio opterećen raznim tračerajima i pričama o tome kako se sve unaprijed zna. Te su priče, između ostalog, izišle i iz toga što se u HNL-u sve svelo na odnose Dinama i Hajduka, a to je za HR nogomet grozna stvar. Našoj ligi treba više derbija. Treba joj “velika četvorka” u kojoj su Dinamo, Rijeka, Hajduk i Osijek. U kojoj su svi konkurentni. To se iskristaliziralo ove sezone. I HNL više nema samo dva ili četiri derbija po sezoni. Sad ih je osam, deset ili 12, a ako se ovako nastavi, nagodinu ćemo ih imati 16 jer će svaki okršaj klubova iz velike četvorke biti derbi. Dinamo je konstanta, Rijeka je prvi i sasvim ozbiljan izazivač, Osijek raste i neće stati na tom putu, a Hajduk je uvijek tu, pa čak i kad nije u svojim najboljim izdanjima. Ti rivaliteti trebaju našem nogometu, ali isto tako moraju ostati na sportskim temeljima, a ne da ih opterećuju priče o tome “tko je čija filijala”. Na kraju, jačanje naših najuglednijih klubova podignut će i rejting hrvatskog nogometa u Europi. Prava konkurencija kod kuće može samo pomoći za europske dvoboje. Još kada bi i suci konačno prihvatili europske kriterije suđenja i broj prekršaja na utakmicama spustili na oko 20 po susretu, svi bismo profitirali. Zapravo, stalno se pitam kako uopće naš nogomet i može pratiti moderne trendove ako se na našim terenima sudi “svaki krivi pogled”. Uglavnom, iznad HNL-a se konačno pojavio tračak sunca i iskreno nevažno je na koji će način završiti utrka za prvaka, važno je samo neka završi bez repova. Neka se priča o dobrim utakmicama i neizvjesnosti do kraja, a ne da opet zavladaju kojekavi tračevi o namještanjima i sličnim stvarima. Ovo je velika prilika za HNL da se konačno izdigne iz dugogodišnje “žabokrečine” i zato ju svi skupa moramo prepoznati. Konačno imamo priliku uživati u domaćem nogometu.

Piše: Dalibor KELER