Objavljeno 17. veljače, 2017.
Građevinci ispod Strossmayerova trga u rekonstrukciji otkrili dobro obzidano okno, zatrpano zemljom
ĐAKOVO - Je li đakovačko podzemlje, dio ispod šireg središta grada, ispresijecano hodnicima, tunelima, otvorima, oknima? Pitanje je to koje godinama golica znatiželju, pa i maštu Đakovčana - ima li Đakovo svoj “podzemni grad”. Jedno vrijeme učestalo je bilo propadanje tla kroz velike rupe, od samog centra pa sve do dijela grada Pašenica, koji se naslanja na ulicu Pašin prolaz i dio đakovačke povijesti vezan uz tursko doba, Malu crkva koja je tada bila džamija, a, prema legendi, paša imao svoje podzemne hodnike kojima je išao do bunara, po vodu… Posljednje dvije velike rupe što su iz čista mira progutale zemlju otvorile su se 2013., u dvorištu Ljekarne na korzu. I na dnu tih rupa vidjeli su se redovi zidane cigle, čuo se žubor vode…, a mit o spletu hodnika ispod grada ovih dana dobio je novo otkriće – djelatnici osječke Gradnje, izvođača radova na rekonstrukciji Strossmayerova trga, kopajući ispred Nadbiskupskog doma, iskopali su i dobro obzidano okno koje je dolje zatrpano zemljom.
Poznavatelji gradske povijesti ponovno “ukrštaju koplja” o tome što se nalazi ispod centra grada, što su ti hodnici – prema jednima turski tuneli, a prema drugima stara kanalizacija, iz doba gradnje katedrale. Potonjeg je zagovornik i odvjetnik, poznavatelj lokalne povijesti, Željko Lekšić.
– To je kanalizacija iz doba katedrale. Od prije, iz vremena Turaka nije, jer je tu nekada bio opkop… Kada se počela graditi katedrala, naišlo se na podvodno tlo, što je zahtijevalo sređivanje terena, pa su to vjerojatno napravili sustavom odvodnje. Ta je kanalizacija vodila sve do podnožja Velikog parka, do nekadašnjeg Staklenika, a završavala u potoku Ribnjak. Ti su otvori dosta niski da bi se njima moglo hodati - kaže Lekšić.
Pet mjeseci nakon što su se, u veljači 2013., pojavile rupe u dvorištu Ljekarne, u srpnju te godine umro je kroničar, poznavatelj đakovačke povijesti, dr. sc. Zvonko Benašić, čija se kuća nalazila između katedrale i Ljekarne. Dana 4. veljače 2013. Benašić je nastanak rupa ovako objasnio: “Nekad je tamo postojala manja, uzduž položena zgrada. Kada su Nijemci 1941. ulazili u Đakovo, a bilo je to baš pred Uskrs, tamo su se kuhale šunke i to se njima dijelilo na kamione. Nekada je ondje bila i Kraljevićeva tiskara, nekoliko sam puta i bio u njoj, no mislim da tiskara nije imala nikakav prostor ispod, pa to što se sada pojavilo mora biti iz nekih starijih vremena.” Benašić je tada dodao da je ljekarna na tom istom mjestu već desetljećima. “Još 1941. ondje je ljekarnu držao neki Gobecki”, dodao je. Nije se složio s teorijom da iz rupa vire ostaci židovskog vodovoda. “Ne bi to bio židovski vodovod, nego čak turski tuneli. Kod mene u dvorištu, kad hoću zakopati ružu, naiđem na te velike crvene cigle iz turskog vremena. Oni su tu imali nekakve svoje tunele. Moguće je da je to bilo povezano, kao što je bio povezan dio gdje je sad ljetna pozornica u parku, odnosno kula s podzemnim hodnikom. Od 1941. do 1945. tu vam je išao rov sve od moje kuće, pa okolo kroz park, pokraj kule. Tada su se uzimale cigle i pravili prsobrani. Već je tada razrušen veći dio tih turskih ostataka”, rekao je 4. veljače 2013. Benašić. Dodao je i kako su Turci kod današnje ljetne pozornice u parku imali svoju barutanu, pa je moguće da ti podzemni putovi, otvori, i s tim imaju veze.
No poslovođa Gradnje Marko Rebić jučer kaže kako su on i kolege dobili informaciju da je pronađeni otvor ipak stara kanalizacija.
– Pronašli smo otvor samo na tom jednom dijelu. Vidi se stari način zidanja, oko metar visine. Na vodu nismo naišli - kaže Rebić.
Zanimljivo je kako su arheolozi na Trgu prije nekoliko godina iskopali čak pet plićih i dubokih sondi kada su naišli na obrambeni zid iz vremena Turaka, ali ne i na ove otvore, iako su položeni dosta plitko, od 80 do 100 centimetara ispod dosadašnjeg asfalta.
Suzana ŽUPAN
Gdje god zakopaš, nađeš nešto
I kustos katedrale, mons. Luka Strgar zagovornik je toga da je iskopani otvor dio stare kanalizacije. “Isto je tako građena i ona u dvorištu Nadbiskupskog doma, a i danas je djelomično aktivna. Ulazi u još jednu veću zidanu kanalizaciju i spušta se ispod zida, preko našeg vrta, do gradske kanalizacije. Ovdje gdje god zakopaš – nađeš nešto. Nije ni duboka, 80 - 100 cm. Sve je to od opeke zidano, mislim da je najranije iz 19. st. Napunjena je zemljom, a ona u dvorištu – kada sam ja u njoj bio i saginjao se kako bi se u nju uvukao, bilo je zemlje u njoj, gnjecave, što znači da je tu prolazila voda”, kaže mons. Strgar.
Možda je samo veći most…
- Teško je reći što bi to moglo biti. Dok je u podnožju parka bio Staklenik – nešto je bilo takvoga, sistem grijanja Staklenika. Ali mi volimo priče poput one da je za Turaka u Đakovu išao paša po vodu svojim hodnicima. No to nisu te stvari. Pitanje je koliko je to okno dugačko. Jer, može se dogoditi da je to jedan malo veći most. I u Botićevoj ima, samo je puno manji, a sve je od cigle. Po meni, vjerojatno je kanalizacija. Tu je nekada bio obrambeni zid iz vremena Turaka. I on se morao zaštititi, pa je to možda bila jedna vrsta stabilnosti, da voda ne dolazi pod zid, a možda i da se močvarno tlo oko katedrale suši… - kaže gradski kolekcionar đakovačkih i drugih starina, također zaljubljenik u ovdašnju povijest, Valentin Markovčić.