Udruga 'Naša zemlja' više ne postoji. Nema interesa, seljaci su razočarani. Neću više biti član ni jedne udruge - riječi su poljoprivrednika Marija Patajca iz Podgorača, nekadašnjeg predsjednika sada već ugašene Naše zemlje, a koje oslikavaju stanje na nekada živoj seljačkoj udružnoj sceni. Već duže vrijeme uglavnom je utihnula, iako je u RH, kaže predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Matija Brlošić, gledajući “od ribiča do lovaca”, registrirano 1300 udruga od kojih je onih “čisto” poljoprivrednih oko 430. Seljački savezi, koordinacije, udruge, stožeri, zajednice… nicali su kao gljive poslije kiše. Seljački prosvjedi smjenjivali su se jedan za drugim, a danas proizlazi da seljaci na ceste nisu izišli već tri i pol godine - posljednji put prosvjedovali su u ljeto 2013. godine. I taj je prosvjed poslužio kao lakmus-papir ne/sloge seljačke udružne scene – završio je razjedinjavanjem organizatora i seljačkih vođa, te odlaskom kući bez okusa pobjede u ustima. Brojne od udruga samo su održale osnivačke skupštine, a potom muk - niti imaju članstva, članarine, izbornih skupština, no pojedini od njihovih čelnika vole se šepiriti pred kamerama i predstavljati vođama, iako iza sebe nemaju ni članstva, ni programa, ni rada.

– Ili su seljaci zadovoljni ili im udruge ne funkcioniraju - kaže o muku na seljačkoj sceni Brlošić.

Mnogi drže da je jedna od niti koja tu scenu ipak spašava iz mrtvila Udruga OPG-ova Život, a koja je upravo navršila tri godine rada.

U tom kratkom vremenu nametnula se i poljoprivrednicima i struci. Ocjene zagovornika Života su da se brzo iskristalizirala kao ozbiljan sugovornik koji istupa argumentirano i znalački. Na njezin program poljoprivrede oslonio se i Most uoči (i nakon) pretprošlih parlamentarnih izbora. Predsjednik Antun Laslo kaže kako je javnost brzo prepoznala rad Života.

– Ljudi su uvidjeli da smo realni, da nismo skloni politici, već da govorimo o stvarnosti poljoprivrede. Sve smo jači – sada nas je 470 članova, a uskoro će biti i više od 500. Želimo da nas se uvaži u Vladi RH i ministarstvu kao što se uvažava jedan HUP (Hrvatska udruga poslodavaca) za velike. Želimo biti HUP za OPG-ove i obrte u poljoprivredi - kaže Laslo.

Za propast brojnih seljačkih udruga okrivljuje politiku.

- I naš nekadašnji ZUSSB (Zajednica udruga Slavonije i Baranje) bio je dobro krenuo, a onda su nam HSS i HDZ kontrirali da bi nas razbili, no to više ne uspijeva, ne u Životu - kaže Laslo.

Život i dalje nema zajednički jezik s Hrvatskom poljoprivrednom komorom (HPK-om), bar ne kada je riječ o njezinoj intenciji da joj se vrati obvezno članstvo, a time i članarina.

– Neka se HPK dokaže radom, a ne automatizmom. I naša udruga, osim od nekoliko sponzora, živi od članarine - kaže Laslo.

Nekadašnji seljački vođa Zvonko Pipić i sam je na svojoj koži osjetio “odumiranje” seljačke udružne scene. Nekad često lice na “malim ekranima” kada je o seljačkim prosvjedima riječ, već duže je po strani. Nekada je bio i dopredsjednik Života, a sada je samo njegov član.

Osim što je bio predsjednik Udruge seljaka Virovitičke županije, Pipić je bio jedan od vođa seljačke koordinacije.

- Prije pet-šest godina išli smo punim plućima, no čekale su nas barijere, trnje i kamenje. Nas su proglasili kao nekim vođama, no pojedinci, politika su nas razbili, a pojedince iz naših redova negdje uhljebilii. Politika je rastočila našu udružnu scenu. Ostao je HPK koji također vlasti i politici ne pokazuje zube - ocjenjuje Pipić. Kaže, kada je “potrošena sva municija na cesti, u prosvjedima, seljaci oko koordinacije uvidjeli su da se moraju uhvatiti struke”, misleći na Platformu Živo selo, a potom na nastanak Života.

– No, i tu se umiješala politika, što se možda ne vidi izvana, no vidimo mi iznutra - kaže Pipić.