Svaki ratni poraz posljedica je toga što su se generali pripremali za prošli, a ne za idući rat. Ova doktrina poznata je svakom kadetu bilo koje vojne škole na svijetu.

I dok se naša Vlada priprema za ponovno uvođenje vojnog roka, odnosno vojnog osposobljavanja, zemlje koje imaju školovane generale planiraju drugačije koncept sigurnosti. Dok se zemlje Europske unije progresivno pripremaju i “naoružavaju” u utrci koja se vodi između globalnih cyber snaga, sama EU pomalo zaostaje po tom pitanju, tvrde izvješća EurActiva.

Europska komisija bila je hakirana tijekom studenoga prošle godine, a trebalo joj je do sredine siječnja ove godine da najavi kako želi više investirati u cyber obranu. Napad, koji je izveden 24. studenoga, uključivao je milijune zahtjeva za pristup web-stranici koji su “osakatili” servere Europske unije. Nakon što se dogodio, to su popodne mnogi dužnosnici bili spriječeni u svojem radu i pristupu serverima.

Planovi i sposobnost Unije za cyber obranu i protunapad već su se našli na meti kritika. Njemački zastupnik u EU parlamentu Jan Phillip Abrecht (Zeleni/EFA), izjavio je kako za sada nema efikasnih mjera za zaštitu infrastrukture, ili borbu protiv napada, jer se za sada “još o tome raspravlja”. No u pojedinačnim zemljama članicama mnogo toga bolje funkcionira, jer vojska u suradnji s IT stručnjacima već godinama radi kako bi se što bolje zaštitili od rastućeg rizika cyber napada. Rizici i ulozi u ovom načinu ratovanja sve su veći. Najmanje 15 članica EU-a ugradila je i vojni element u svoje cyber strategije, iako su samo neke priznale da investiraju u cyber oružje, stoji u nacrtu dokumenta Europskog parlamenta. Francuska je trenutačno EU lider u utrci u cyber naoružanju. Prošloga prosinca oformila je svoju cyber postrojbu koja je specijalno namijenjena za protunapade i očekuje se da će uskoro narasti do 2600 specijaliziranih pripadnika (čitaj: hakera). Francuski ministar obrane Jean-Yves Le Drian jasno je upozorio koliko je opasnosti na novom cyber bojnom polju, što bi značilo da bi cijela “umjetnost” ratovanja trebala biti iznova osmišljena. Od novih hakera očekuje se, kaže Le Drian, da probiju sustave neprijatelja i neutraliziraju privremeno, ili stalno, njihove mreže. Mjesec dana prije i Velika Britanija je otkrila svoje cyber planove. Ukupno 2,1 milijardu eura namijenjeno je za jačanje britanske web-obrane - ali i napada.

Njemačka je također nestrpljiva da se pridruži utrci u cyber naoružanju. Njihovo ministarstvo obrane najavilo je da će ove godine ustrojiti svoj vlastiti cyber zapovjedni stožer (CIR - cyber command center). Postojeći kapaciteti bit će centralizirani pod jednim “kišobranom” koji će u CIR-u ujediniti napore 14.000 specijaliziranih stručnjaka. Službene izjave govore o tome kako su ove “cyber postrojbe” ograničene na obranu od vanjskih napada. No, dokument koji je procurio i kojemu je ministrica obrane Ursula von der Leyen kasnije pokušala umanjiti važnost, uključivao je brojna pitanja povezana sa cyber oružjima namijenjenima i za napad. Candid Wüest iz IT sigurnosne kompanije Symantec upozorila je kako granice između ofenzivnih i defenzivnih sposobnosti nisu jasno iscrtane. Ovakve procjene dijeli i njemačka vojska, Bundeswehr. Zadnje izvješće koje se odnosi na CIR kaže da “ako netko ima sposobnosti da se brani, onda također može pokrenuti i globalni napad”. Činjenica da bi Njemačka mogla pokrenuti svoje vlastite cyber napade očito je zamisliva i šefu sigurnosne službe Hans-Georg Maassenu. On je nedavno javno pozvao njemačke cyber postrojbe da razvijaju sposobnosti za napad, inzistirajući na tome da Njemačka mora biti sposobna i na ovaj način napasti neprijatelja.