Uvriježeno je mišljenje da dobar pas mora biti miran i poslušan, dok zločesti radi sve po svome. No, da li je uistinu tako? Kako zapravo prepoznajemo dobrog psa?

Za početak, ne postoje dobri i zločesti psi. Svaki pas želi sebi ugoditi. Svaki pas ima svoje želje i potrebe. One se razlikuju od psa do psa. Uostalom, kao što se razlikuju i načini na koji će određeni pas htjeti ostvariti svoje želje. Odabir tih načina ovisit će o njegovim genima, tj. genetskoj predodređenosti za određena ponašanja i o okolini, odnosno onome što je naučio da treba napraviti kako bi ostvario željeno.

Kako bi određeni pas postao dobar prema kriterijima koje mi smatramo dobrim, prije svega je potrebno poštovati pseće potrebe. Omogućiti psu da ostvari svoje potencijale na nama prihvatljiv način. Dopustiti mu da bude pas u pravom smislu riječi. Da radi ono što uistinu voli. Dakako, prema našim pravilima. U pravo vrijeme, na pravom mjestu i na pravi način. Mi trebamo ostvariti takav odnos sa psom u kojem smo upravo mi ta vrata koja vode prema svemu onome što naš pas želi. Tada će htjeti surađivati s nama. S obzirom na to da želi sebi ugoditi, čim shvati da to znači kako prvo treba nama ugoditi, željet će surađivati s nama. To će mu postati normalan obrazac ponašanja. Tako ćemo dobiti “dobrog” i zadovoljnog psa.

Nažalost, često se smatra da je dobar pas onaj koji je potisnuo svoje želje i potrebe zbog straha od naše kazne. Povrh svega, takvu poslušnost, temeljenu na strahu, mi ljudi zovemo poštovanjem. Kao što strah ne znači poštovanje, ni poslušnost iz straha ne znači suradljivost.

Takvim postupanjem “gasimo” psa. Gasimo njegove iskonske potrebe koje kao pas mora imati te gasimo naš odnos s njime i njegovu kvalitetu života.

Svaki odnos, pa tako i onaj s našim psom, treba rasti i razvijati se. Treba nas inspirirati, obogaćivati, davati novi smisao i novu dimenziju. Treba napredovati. Gašenju nema mjesta. Pogotovo zato što taj isti ugašeni pas jednog dana može eksplodirati. Iznutra ili izvana.

Ako “eksplodira” iznutra, to znači da se razbolio. Konstantan stres oslabljuje imunološki sustav i svaki organizam to može podnijeti samo do određene mjere. Ako pas “eksplodira” izvana, to će osjetiti njegova okolina, bilo vlasnik, drugi ljudi bilo drugi psi. Akumulirano nezadovoljstvo uvijek iziđe na vidjelo te može značiti opasnost za okolinu.

Zbog svega nabrojenog zaključujemo da miran pas ne znači nužno smiren pas. Mirni psi također mogu biti pod stresom te samo čekati trenutak koji će ih potaknuti na nepoželjnu reakciju. Neki od suptilnih znakova stresa na koje moramo pripaziti su žmirkanje, oblizivanje, zijevanje, užurbano dahtanje, okretanje glave, dizanje prednje šape u zrak. No svakako je potrebno promotriti cjelokupnu situaciju i sve pseće pokazatelje. Naravno da nije svako zijevanje znak stresa.

Ako je pas doista pod stresom, naša je dužnost pomoći mu. Moramo naučiti pravilno pristupiti problemu.

Na primjer, ako psa gurate u igru s drugim psom dok on to ne želi, velika je vjerojatnost da će doći do određenih tenzija među njima. Također, Ako mazite mirnog psa koji zapravo uopće nije smiren, nego suptilnim znakovima pokazuje da je pod stresom, postoji opasnost da će maženje rezultirati ugrizom psa.

Valja imati na umu i da svaki pokazatelj stresa nije nužno loš. Stres je uobičajeno i svakodnevno iskustvo tijela i uma te nastaje dok se pokušavamo prilagoditi okolini koja se neprekidno mijenja.

Pozitivan stres odličan je motivator. Tijelo oslobađa određene hormone, koji daju više energije i snage, odnosno dobar su poticaj za odgovaranje na izazov u određenoj situaciji.

Ako je stres prekomjeran i/ili nakupljen, on je negativan. Potiče na neželjene reakcije i ima štetne učinke.

Da, divno je pokarj sebe imati dobrog psa. Ali onog koji je prije svega opušten i zadovoljan. Takvi, dobri, psi nam trebaju. Oni su sigurni za nas i našu okolinu. Tempirane bombe nikome ne trebaju. Ne zavaravajte se da je naizgled miran pas zapravo “dobar” odnosno smiren.

Stoga naučite čitati govor tijela psa, osluškujte njegove iskonske potrebe, dopustite mu da bude pas i istovremeno ga pozitivnim potkrepljenjem učite onome što vam je važno.

Mislite na sebe, svoje pse i svoju okolinu. Budite savjesni i odgovorni. Još danas možete izabrati prijateljstvo i načine učenja i druženja s vašim psom koji znače bogatiji život, rast i napredovanje.

Naposljetku, zapamtite da i oni “dobri” psi nisu uvijek dobri. Svaki pas ima pravo na pogrešku. Na kraju, i oni su samo psi. Alenka Medak, škola za obuku pasa “Prias”