Projekt Integrirani program obnove kulturne baštine Našica kruna je nastojanja Grada Našica za uspostavom jedinstvene turističke destinacije Našica i okolice.

Priča je to o obnovi i revitalizaciji ključnih lokaliteta kulturne baštine grada Našice - Dvorca Pejačević ili Velikog dvorca, Dvorca Marka Pejačevića ili Malog dvorca, kapele s grobnicom obitelji Pejačević i Vile Greger. U prvoj fazi predviđena je izrada kompletne projektno-tehničke i konzervatorsko-studijske dokumentacije, a koja je temeljni preduvjet za kvalitetno i uspješno izvođenje radova.

Grad Našice je projekt obnove kulturne baštine aplicirao za sredstva iz fondova EU-a na otvoreni poziv Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije s ukupnom vrijednosti od 2,3 milijuna kuna i tim iznosom financirat će se prva faza. Sredstva još nisu odobrena, ali ih Grad Našice očekuje ove godine. U drugoj fazi svi objekti će se obnavljati, a za što je potrebno najmanje 30 milijuna kuna.

Dva dvorca i kapela s grobnicom obitelji Pejačević važni su čuvari našičke povijesti i kulturno-povijesni centri u budućnosti. Kako bi se omogućilo da ove kulturne znamenitosti postanu ključan činitelj u razvoju kulturnog turizma, potrebno je imati jasnu ideju što i kako i dalje s njima.

Uz obnovu kulturne baštine obično se povezuju povjesničari, konzervatori, restauratori i investicijski projekti velikih vrijednosti koji jako dugo traju. Na kraju tog dugog složenog puta lokalna zajednica ostaje s obnovljenim kulturnim dobrom ponekad i bez jasne ideje o namjeni objekata u budućnosti. Naravno, osnovni cilj obnove uglavnom se postigne i to je sprječavanje daljnjeg propadanja. No, ravnateljica Zavičajnog muzeja Našice Silvija Lučevnjak kaže da je najvažnije promisliti način na koji će se objekti koristiti, s obzirom na njihov kulturno-povijesni značaj.

- Nije dovoljno samo objekte građevinski obnoviti. Naravno da je važno objekte fizički stabilizirati, znači da dobiju nove krovove, nove fasade i unutrašnjost. No, izuzetno je važno promisliti način na koji ćemo te objekte u gradu koristiti - govori nam povjesničarka umjetnosti Silvija Lučevnjak.

A tijekom bogate povijesti i dvorci i kapela Pejačevića i Vila Greger često nisu bili mjesta kulturnih djelatnosti.

- Moramo priznati da je od Prvog svjetskog rata do danas u tim objektima završavalo sve ono s čime Grad Našice nije znao kamo će, od smještaja različitih ustanova i udruga. U tim prostorima su nekad radila i poduzeća. Jako puno korisnika prošlo je kroz te prostore koji su ih prilagođavali svojim potrebama. Nekad su te funkcije bile dobro zadovoljene, a nekad manje. Ni sadašnje stanje objekata nije zadovoljavajuće rješenje za korisnike toga prostora, a niti za same objekte - ističe Lučevnjak te poručuje da je najvažnije spojiti izgled, povijest i stanje objekta s budućom funkcijom.

U Dvorcu Pejačević smješteni su Zavičajni muzej, Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica te Hrvatsko kulturno društvo Lisinski i Gradska glazba. U najnepovoljnijem položaju već desetljećima je gradska knjižnica koja se bori s kvadratima premalenim za suvremene knjižnice. Obnovom Dvorca Pejačević zamišljeno je da se knjižnica preseli u Vilu Greger, čime bi se oslobodilo prizemlje Zavičajnom muzeju.

- Ovaj plan Grada da se knjižnica smjesti u Gregerovu vilu po meni možda nije najbolje rješenje, ali je bolje od trenutačnog. Iseljenjem knjižnice Zavičajnom muzeju otvorit će se mogućnost da se promisli na koji će se način koristiti prostor Dvorca Pejačević. S jedne strane potrebno je zadovoljiti potrebe Grada za djelovanjem kulturnih ustanova i udruga, a s druge strane da ti objekti budu i primjerno obnovljeni i primjereno korišteni te da budu dio ponude kulturnog turizma. To je najvažnije - odlučnog je i kompetentnog stava ravnateljica muzeja.

A takve osobine današnji nasljednici grofova Pejačević pišu da je imala i Lilla Pejačević, supruga bana Teodora te majka skladateljice Dore Pejačević, koje su zajedno s još niz predaka dale prepoznatljiv pečat cijelom društvenom i kulturnom opusu obitelji. Muzikolozi ističu da je Dora postavila temelje novijoj hrvatskoj komornoj i koncertnoj glazbi. Najpoznatije joj je djelo Klavirski koncert iz 1913., poznat kao prvi klavirski koncert u hrvatskoj glazbi, te, po mnogima, najuspjeliji glazbeni uradak - Simfonija u fis-molu iz 1918. godine.

Zavičajni muzej Našice mjesto je gdje se čuva spomenička baština, ali je i najprivlačnije turističko odredište, posebno zbog smještaja u Dvorcu Pejačević. Muzej je i najposjećenije mjesto s oko 6000 posjetitelja svake godine. Posjetiteljima se omogućuje razgledanje spomen-sobe Dore Pejačević, Isidora Kršnjavoga i Hinka Juhna, sobe s lovačkim trofejima, seoske sobe... U Zavičajnom muzeju možete dotaknuti knjige koje su pripadale obitelji Pejačević, a koje su smještene u Knjižnici Pejačević. Možete prolistati rukopisnu kuharicu Pejačevića sa zbirkom recepata čije bi ponovno pripremanje i popularizacija zacijelo bili pravi turistički hit.

Poseban je doživljaj biti u spomen-sobi prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević u kojoj se nalaze izlošci vezani za njezin život, dijelovi pokućstva iz njezine sobe, obiteljske fotografije i dokumenti, notni zapisi, dokumentacija o koncertima i malobrojni sačuvani predmeti iz vlasništva obitelji Pejačević. Osobito su vrijedni glasovir i mramorno poprsje Tuga iz 1906. godine Đorđa Jovanovića, a koje je preneseno s Dorina groba 1985. godine. Osim sviranja na Dorinu glasoviru, može se sjesti i na njezin trosjed iz oko 1900. godine.

Valja reći da muzej u Dvorcu Pejačević skriva i drugo kulturno-povijesno, arheološko, prirodoslovno i etnološko blago. Tako možete vidjeti zub kutnjak nosoroga Dicerorhinus etruscus iz donjeg pleistocena, a koji je nađen u Seoni te prapovijesnu keramičku amforu oblikovanu rukom s nalaza iz Podgorača. Tu je i sedam fragmentiranih rimskih brončanih novčića s nalaza iz Bijele Loze, kao i nakit za žensko oglavlje - "zobeni đerdan", "zvezdice", "visilice" i "bumbače" iz Šaptinovaca.