Za početak, za one koji još ne znaju, a držim da bi ih trebalo zanimati, pojasnite čime se Društvo Jasenovac bavi, premda je već iz naziva jasno kako je u pitanju tema vezana uz jasenovački logor...?

- Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac osnovali su u lipnju 2014. hrvatski povjesničari, akademici, profesori i novinari, kako bi ustanovili što realniju sliku događaja u Jasenovcu od 1941. do 1945., kao i nakon 1945. godine. Zanimaju nas i druga povijesna zbivanja tog vremena na području Nezavisne Države Hrvatske, ali i predratno i poratno razdoblje.

Na tom tragu, što zapravo znači trostruki logor Jasenovac?

- Postoje svjedočanstva i dokumenti da je logor nastavio s radom i nakon 1945., a zatočenici su bili protivnici komunističkog režima i pobornici Staljinova Informbiroa. Odatle i pridjev “trostruki” u imenu društva.

U kratkom razdoblju dobili smo dvije knjige o Jasenovcu - Vašu “Jasenovački logor - istraživanja”, i knjigu Slavka Goldsteina “Jasenovac - tragika, mitomanija, istina”. Dojam je da je javnost, zahvaljujući medijima, daleko više upoznata s Goldsteinovim djelom nego s Vašim. Kako to komentirate?

- Iako se vremena mijenjaju nabolje, još uvijek su utjecajni oni koji bi htjeli zadržati sliku povijesti kako su je oblikovali u vrijeme jugoslavenskog totalitarnog sustava. Iz raznih razloga - zbog interesa, lijenosti, bezrazložnog straha, nedovoljne intelektualne radoznalosti i sličnog. Tako je i s logorom u Jasenovcu. Naša istraživanja, čiji se rezultati mogu pronaći u knjizi i na našoj internetskoj stranici - utemeljena na autentičnim dokumentima iz arhiva, izjavama svjedoka i analizi objavljenih knjiga - pokazuju da taj logor od 1941. do 1945. nije bio “logor smrti” kako je to godinama tvrdila jugoslavenska, komunistička historiografija. Prema podatcima koje su prikupili članovi društva, bio je to radni logor za protivnike Nezavisne Države Hrvatske (u najvećem broju komuniste i njihove suradnike) te za skupinu Židova koji su bili izuzeti iz deportacija u njemačke logore. Deportacije Židova iz NDH bile su provedene po njemačkom diktatu. Članovi društva uvjereni su da bi sveobuhvatno istraživanje potvrdilo ocjenu da je to bio radni i sabirni logor, kako mu je glasio i službeni naziv, u koji zatočenici nisu dovođeni s namjerom da bi bili ubijani.

Svodi li se priča o Jasenovcu uvijek na politiku, ideološke podjele, umjesto da se tema prepusti povjesničarima, istraživačima, i konačno dozna prava istina o žrtvama?

- Nažalost i povjesničari po struci sudjelovali su u pretjerivanju i iskrivljenom prikazivanju događaja u ratno doba. Tako je do 1990. godine službeni broj žrtava jasenovačkog logora bio 700.000. U taj se broj, pod prijetnjom zatvorske kazne, nije smjelo javno sumnjati. Sada u hrvatskoj javnosti prevladava tvrdnja da je u logoru ubijeno oko 80.000 ljudi. No, članovi društva smatraju da je i to mnogostruko preuveličan broj. Evo nekoliko argumenata - stalno je u logoru bilo oko 2000 zatočenika, dok je kroz njega prošlo još nekoliko tisuća osoba. U jesen 1941. godine u logoru je prema dokumentima, izjavama zatočenika i ustaških dužnosnika bilo oko 1000 zatočenika. A prema poimeničnom popisu stoji da je tada ubijeno (u četiri mjeseca) 10.700 ljudi. Kako je moguće od tisuću zatočenika dobiti deset tisuća i sedamsto ubijenih? Zatočenici iz tog doba ne spominju masovna ubojstva, ni priljev velikog broja novih zatočenika, niti su poslije rata na tom mjestu nađeni posmrtni ostaci koji bi opravdavali tako velike brojeve. Istraživanju Jasenovca treba pristupiti ozbiljno, bez predrasuda, i koristiti brojne originalne dokumente iz tog vremena dostupne i u hrvatskim arhivima. Još uvijek ima živih svjedoka, primjerice, zatočenika ili tadašnjih dječaka koji su išli u obrtničku školu u logoru gdje su im nastavnici bili zatočenici-majstori.

Premijer Plenković najavio je osnivanje posebne komisije za suočavanje za prošlošću.

Kako to komentirate?

- To je dobar korak prema suočavanju s prošlošću. Naše društvo poslalo je molbu da naši predstavnici budu članovi povjerenstva. Posjedujemo bogatu arhivu dokumenata iz tog vremena i druge povijesne izvore koji mogu pomoći u radu povjerenstva.

Izjave bivšeg predsjednika Mesića zvuče podosta cinički, relativizirajuće, kad su žrtve u pitanju?

- Naša istraživanja pokazuju da su Mesićeve izjave iz te snimke u velikom postotku točne. I on spominje da je podatke o umiranju od bolesti i ponekoj odmazdi dobivao od bivših zatočenika. Šteta je što dosad nije osnovana “svjetska komisija” koju također spominje, a koja je vrlo lako mogla doći do realne slike događaja u logoru. Nadajmo se da će to napraviti Plenkovićevo povjerenstvo. Osim što je bio radni, kažnjenički logor, Jasenovac je bio i sabirni centar za ratne zarobljenike i Židove koji su transportirani u njemačke logore. Zatočenici su imali zdravstvenu zaštitu, a mogli su od kuće primati pakete s hranom i lijekovima. Nakon isteka kazne, puštani su kući (osim Židova). U nekoliko amnestija, iz logora je i prije kraja određene kazne pušteno na slobodu više od 1600 zatočenika. Na ovom našem prostoru najviše tenzija Jasenovac izaziva u polemikama između Hrvatske i Srbije, odnosno Hrvata i Srba. Na našoj internetskoj stranici dugačak je tekst s argumentima kojima tvrdimo da u Jasenovac nitko nije doveden, a pogotovo ne ubijen samo zato što je bio Srbin ili pravoslavac.

Zaključno: Kad je RH propustila (ili nije) objektivno, bez ideoloških zazora, sagledati sve aspekte svoje prošlosti iz vremena 2. svjetskog rata i komunističkog poraća, pa tako i slučaja Jasenovac?

- Propustila je to sve do sada, bez obzira na pojedinačne uspješne pokušaje da se realno prikažu pojedini povijesni događaji iz tog vremena. Tu primjerice mislim na radove kolega s Hrvatskog instituta za povijest, ali i na druge autore. Neki, poput Tomislava Jonjića, Ivana Gabelice ili Alojza Buljana nisu povjesničari po fakultetskom obrazovanju, ali su napisali izvrsne povijesne knjige o Drugom svjetskom ratu.(D.J.)

(Igor Vukić, povjesničar, tajnik je Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac)