Izbornik hrvatske teniske reprezentacije Željko Krajan u Osijek nije doveo sastav koji je želio, nego koji je morao. Doveo je Franka Škugora, Antu Pavića, Nikolu Mektića i Marina Draganju, koji će se suprotstaviti Robertu Bautistu Agutu, Pablu Carrenou Busti, Felicianu i Marcu Lopezu u borbi za prolaz u četvrtfinale Davis Cupa. Izgledi Hrvatske da dobije “furiju” su mali, zapravo - nikakvi.

Hrvatska B postava, Španjolska bez jednog od najboljih tenisača u povijesti Rafaela Nadala, dovoljno za razočaranje u Slavoniji. Nadali smo se Hrvatskoj u najjačoj postavi, s Bornom Ćorićem i Marinom Čilićem, goste s Nadalom, Osijek je priželjkivao veliki sportski spektakl, a dobio - šamar. Oni koji vole otići korak dalje, reći će - Agut i društvo protiv rekreativaca.

- Razumijem Osječane, imaju pravo biti ljuti. Bilo koji grad u Hrvatskoj da je dobio domaćinstvo i ovo mu se dogodi, bio bi razočaran i ljut. I ja sam razočaran. Pretpostavljao sam da ove godine nećemo biti u najjačem sastavu, ali nisam mislio da će protiv Španjolaca otkazati naša dva najbolja igrača - kaže hrvatski izbornik Željko Krajan. Izbornik je razočaran zbog B postave, razočaran je i jer se Ćorić još uvijek ljuti, jer je pred našom reprezentacijom meč u kojem se unaprijed zna pobjednik.

- Kao sportašu teško je pripremati momčad i naći neku motivaciju kad znaš da ćeš izgubiti. I to uvjerljivo izgubiti.

Osijek i Slavonija osjećaju se prevareno. Nakon 20 godina Davis Cup karavana ponovno je u gradu na Dravi, ulaznice su planule za nekoliko sati, ali snovi su srušeni nakon što je Čilić poslao poruku: “Jako sam umoran”, a Ćorić: “Koljeno me još boli”. No, obojica će zaigrati na ATP turniru u Montpellieru koji počinje u ponedjeljak, dan nakon završetka osječkog obračuna.

- Na žalost, nemam bolji izbor, kad već ne igraju oni najbolji, morao sam pozvati one nakon njih.

Marin Čilić je oklijevao, slao nejasne poruke, da bi na kraju otkazao. Ako već nije želio igrati u Osijeku mogao je to na vrijeme reći pa kad postoji mogućnost da ne dođu najbolji, grad na Dravi ne bi se niti kandidirao.

- Razumijem da je Čilić umoran, onaj tko nije bio u tenisu nema pojma kakvi su to napori, treninzi, mečevi, stalna putovanja, mijenjanje vremenskih zona... Nadao sam se i vjerovao da će Čilić ipak zaigrati, ali bio je jasan u svojoj odluci - pokušao je Krajan naći opravdanje za Čilića.

To u Osijeku ne prolazi. Usporedbe radi, Novak Đoković je lani i ove godine odigrao više mečava od Čilića pa nije umoran. Ovaj vikenda igra za Srbiju protiv Rusije.

- Očito tamo vlada drugačija teniska atmosfera. Oko nas su ljudi koji kritiziraju, traže se samo problemi i loše stvari. Lani smo izgubili u finalu Davis Cupa kod kuće od Argentine i taj poraz još boli. No, umjesto da smo dobili podršku, jer porazi se u sportu događaju, mi smo uglavnom “nagrađeni” zvižducima, kritikama i optužbama. Teško je nakon toga ponovno se odazvati i igrati za reprezentaciju - ogorčen je Krajan.

Čiliću Slavonija više zamjera što nije došao, nego da je došao i izgubio.

Još jedna bolna Krajanova tema je Borna Ćorić, kojemu je nekada bio i trener. Nije ga lani uvrstio u momčad za finale protiv Argentine i naš je mladi tenisač poručio: “Dok je Krajan na klupi ja ne igram za reprezentaciju”.

- Moj i Ćorićev odnos je - nema slike nema tona. Borna se lani maksimalno žrtvovao za reprezentaciju, dao je sve od sebe i da je bilo bilo šanse stavio bih ga u postavu. Žao mi je što se naljutio, ali tu odluku nisam donio sam. Imamo liječnike i da je itko davao bilo kakve šanse da može igrati, bio bi u sastavu. No njegovo koljeno nije bilo u stanju izdržati bilo kakav meč, a ne onaj na tri dobijena seta. Da je to samo razočaranje zbog finala to bi ga vjerojatno već prošlo, ovako samo Borna zna zašto ne igra i kad će ponovno biti u reprezentaciji.

Osjeća li izbornik odgovornost za ovo što se događa. Da se nakon Argentine povukao s klupe možda bi Ćorić ovoga vikenda igrao u Osijeku i Hrvatska bi bila jača.

- Ne, ni najmanje. Da sam našao bilo koju stvar u kojoj sam pogriješio, ne bih bio i dalje na klupi. Čilić, Dodig i društvo su me 2011. godine pozvali u reprezentaciju s jasnim ciljem - osvajanje Davis Cupa. Prihvatio sam to i 2012. postao izbornik, jer je postojala jaka ambicija i motiv za nešto više. Lani smo bili tako blizu, no nekoliko loših poena i pobjegao nam je naslov. A onoga trenutka kada osjetim da više nema te ambicije i želje za osvajanjem, onda ću povući neke korake.

Očigledno nema ambicije, najbolji nisu u Osijeku, a Hrvatska ni uz pomoć čuda ne može pobijediti Španjolsku.

- Nema ambicije ove godine, ali to ne znači da neće biti sljedeće...

Je li dio krivnje što na Španjolsku idemo s B sastavom leži i u Hrvatskom teniskom savezu koji je i u prošlosti činio pogreške i, čini se, nije ništa naučio iz njih. Hrvatska je 2005. u Bratislavi pobijedila Slovačku i prvi put u povijesti osvojila Davis Cup naslov. No, HTS je malo toga učinio da to iskoristi za pozitivne stvari, da napravi kult reprezentacije, da dečkima u kalendaru bude obvezno igranje u Davis Cupu.

- Zašto se nisu koristili veliki rezultati, ne pitajte mene. Očigledno je bilo pogrešaka, ali to je i stvar Saveza, dogovora, novca... - dodao je izbornik Krajan koji se još nije oporavio od poraza u finalu od Argentine, a već je uletio u “osječku tenisku dramu”. Koliko god pozivao na dobru atmosferu i podršku, i sam je svjestan da se Slavonija ljuti, jer nije dobila ono što je očekivala.