Broj turističkih noćenja ostvarenih 2016. godine unutar Europske unije kreće se oko 2,8 milijardi i u porastu je za dva posto prema 2015. To povećanje traje od 2009. godine, a prema statističkim podacima povećanje je prouzročeno porastom broja gostiju koji nisu rezidenti zemalja koje posjećuju - odnosno stranih turista.

Ovaj trend zabilježen je i u Hrvatskoj koja je imala 2016. godine 77,7 milijuna noćenja od čega su 72 milijuna noćenja stranih gostiju, a samo 5,7 milijuna domaćih. Iako porast broja noćenja raduje, ono što je očito iz tih podataka jest “izumiranje” domaćeg gosta kao pojave u hrvatskom turizmu. Naime, uspoređujući 2016. s godinom prije, prema broju noćenja Hrvatska je ostvarila 7,7 posto bolji rezultat porastom od 9,6 posto broja noćenja stranaca. Ono što uznemiruje i govori o socijalnoj slici Hrvatske jest podatak da je prošle godine bilo gotovo 12 posto manje domaćih gostiju (točnije, 11,9 %) nego 2015. godine. Iako je rast hrvatskog turizma u laganom usponu, broj domaćih gostiju u strmom je i kontinuiranom padu, pa je sada udio domaćeg gosta u broju noćenja samo sedam posto, prema 93 posto stranih gostiju. Također, Hrvatska ja zabilježila najveći pad broja domaćih gostiju u cijeloj Europskoj uniji. Ni jedna zemlja (uključujući i europske zemlje koje nisu u EU-u) nije doživjela tako drastičan pad.

Ako gledamo sa strane prihoda i profita, jasno je da smo vrlo uspješni u turizmu, što svakako veseli, ali isto tako govori o sve lošijoj platnoj moći domaćeg gosta koji sve češće ostaje kod kuće jer mu je domaća ponuda preskupa. Ekonomski analitičar Damir Novotny ipak spušta loptu na zemlju i ističe kako uvijek imamo problema sa statistikama i podacima vezanim uz turizam. On kaže kako tu postoji siva zona koju je teško interpretirati.

Podsjeća kako se procjenjuje da se između 30 i 35 posto svih turista koji dolaze na Jadran ne prijavi, tako da točne brojke ne znamo, kao i činjenicu da je HNB neko vrijeme snimao ulaske u RH na granici, bilježeći registracije automobila, što je jedna od metoda koje je Svjetska banka financirala. No, iza tih stranih pločica, kaže, skrivali su se i neki hrvatski građani.

- Dio turista uopće se ne prijavi zbog boravišnih taksi, što se onda odnosi i na brojke noćenja u dijelu apartmana, i to jest jedan od većih problema s kojim se Hrvatska susreće. Stoga je vrlo teško interpretirati ove brojke. Ne vjerujem da su hrvatski građani u tolikom broju prošle godine bili manje na moru nego 2015., već smatram da je problem u statistikama. Imamo taj mit rasta turističkih prihoda. A treba reći da smo prema broju noćenja tek prošle godine dosegnuli razinu iz 1989. godine, koja je bila rekordna prije početka tranzicije. I to pokazuje da turistički sektor zapravo stagnira, nema bitnih promjena u veličini kapaciteta. Vrlo je mali broj novih hotela, nego su to uglavnom stari koji se obnavljaju i podiže im se kategorija. Ali mi je teško komentirati podatke za koje se ne može pronaći neka uzročno-posljedična veza. Smatram da nema nekog bitnog razloga zašto bi prošle godine na moru bio manji broj domaćih turista. Mislim da se tu ipak radi o nekoj sivoj zoni - zaključuje Novotny.

Bilo kako bilo, za Hrvatsku je turizam ne od vitalne nego presudne važnosti. Osim što ima najveći pad broja domaćih gostiju, Hrvatska drži još jedan vrlo opasan rekord. Naime, udio turizma u BDP-u prema podacima Eurostata je 17,2 posto, što je najviši udio u Europskoj uniji (podaci iz 2014.). Nakon Hrvatske slijede Malta (14,4 %) i Cipar (12,3 %), dakle zemlje koje gotovo uopće nemaju industriju. Oslanjanje samo na turizam u globalno nesigurnim vremenima kada je jedan incident dovoljan da upropasti sezonu i ostavi rupu u proračunu u svakom slučaju nije razborito.