PETRIJEVCI

Snijeg, led i niske temperature, koji u vremenima sve blažih zima dobivaju konotacije nečeg neuobičajenog za ovo doba godine, među stanovnicima Petrijevaca izazivaju sasvim drukčija, lijepa sjećanja na vremena od prije 30-ak godina, kada je upravo njihovo mjesto imalo prvi i jedni hokejaški klub u Slavoniji i Baranji!

Kako su nam kazali Denis Fekete i Maja Katušić iz udruge “Petrijevci – ljudi i običaji”, Got Axa bio je naziv skupine od tridesetak petrijevačkih mladića koji su gotovo punih pet godina zimske dane provodili na staroj bari Volosovo, na ulazu u Petrijevce, iz smjera Valpova.

Iako bi mnogi mogli pomisliti da je riječ o vodenoj površini koja se nalazi s lijeve strane neposredno uz Gospodarsku zonu, bivši hokejaši naglašavaju da je riječ o bari koja se nalazila s desne strane, koja se protezala u dužinu od gotovo puna dva kilometra prema Satničkom ribnjaku i koja je u svom najširem dijelu imala gotovo 50 metara, što je bio i više nego dovoljan uvjet za održavanje hokejaških utakmica, treninga i raznih drugih “ledenih” vratolomija u koje su se u to vrijeme tek rijetki upuštali…

Sve je počelo 1984. godine, kada je skupina entuzijasta predvođena Petrijevčaninom Tonijem Užarom omiljenu zimsku zabavu mlađih Petrijevčana odlučila pretvoriti u pravu sportsku ekipu i osnovati hokejaški klub kojemu su dali naziv Got Axa.

Led do ožujka

Primijetili su, naime, da je led na njihovoj bari zbog niskih temperatura već u studenome postajao dovoljno debeo i siguran da se njime može kretati bez opasnosti od propadanja, a hladne zime s niskim temperaturama učinile su da bara pod ledom ponekad ostane sve do ožujka, što je za ljubitelje klizanja bio pravi raj. Sve to, uz uvijek raspoložene mladiće i dječake, bio je i više nego dovoljan preduvjet da veliki zaljubljenik u hokej Toni Užar krene u osnivanje novog sportskog kluba u Petrijevcima.

- U to vrijeme gotovo svakodnevno smo se poslijepodne okupljali na Volosovu te se igrali i trenirali sve dok ne bi pao mrak. Budući da je članova već u samom početku bilo dovoljno, uglavnom bismo oformili po dvije ekipe, igrali utakmice i tako smo se usavršavali - prisjeća se jedan od petrijevačkih hokejaša, Saša Buzinac, dodajući da je svake zime opremljenost i ekipiranost petrijevačkih hokejaša bila sve bolja pa je s vremenom bilo sve više klizaljki, palica, ali i sportske hokejaške opreme, za koju se svatko snalazio kako je najbolje znao i umio, a nerijetko su im se pridruživali i Osječani te ljubitelji hokeja iz cijele Valpovštine.

Redoviti treninzi ovog zimskog sportskog kluba bili su i svojevrsna atrakcija za njihove sumještane pa je rijetko koji trening prošao bez vjerne publike koja ih je bodrila ne samo na “njihovu terenu”, nego i na Satničkom ribnjaku, gdje su također znali odmjeravati snage kada je bio dobar led.

Kruna njihova rada bila je 1987. godine, kada su odigrali prvu službenu utakmicu protiv ekipe Donjeg Miholjca te nedugo zatim i utakmicu u Osijeku, u Sokolskom domu, gdje su igrali protiv ekipe Valpova, o čemu i danas čuvaju novinske tekstove.

Nažalost, Domovinski rat, ali i klimatske promjene sa sve toplijim zimama, priču o petrijevačkim hokejašima preselili su u povijest. Tek povremeno, kada stegne zima kao što je ovogodišnja, pa na drugo petrijevačko umjetno jezero izmami sanjkaše i klizače, Petrijevčani se sjete svojih hokejaša i lijepe budućnosti koja im se smiješila. Mlade generacije tada u ruke uzimaju palice i združenim snagama igrajući hokej podsjećaju na vrijeme svojih očeva, u kojem ni hokejaški klub u Petrijevcima nije bila nemoguća priča.