Sjećate li se Petra Bručića? Rođen je u Jarmini, 28. lipnja 1953. godine, nogometni put ga je preko vinkovačkog Dinama vodio u zagrebački, da bi potom zapaženu karijeru ostvario u Austriji. Između ostaloga, bio je suigrač sadašnjem treneru Cibalije Peteru Pacultu. Eto, zanimljivo, s Pacultom se nakon gotovo 30 godina ponovno može intenzivnije družiti. Bručić ga je među prvima došao pozdraviti iz Jarmine gdje boravi dobar dio godine.

Bručić se nogometom počeo baviti, za sadašnje pojmove, relativno kasno, tek 1969. godine, u Nogometnom klubu Borinci. Bio je među nižim igračima, ali je kao vezni igrač imao odličnu tehniku, ali i pregled u igri. Ubrzo je 1972. godine svoju Jarminu zamijenio Vinkovcima.

- U to vrijeme u Dinamu iz Vinkovaca trener je bio pokojni Cico Vukušić, a tada je u momčadi igrao jedan stariji igrač, neki ga se stariji možda i sjećaju, Borić iz Borova. Pa sam se jako brzo izborio za najbolji sastav.

Dobre igre u vinkovačkom Dinamu nisu prošle nezapaženo pa je nakon samo tri godine igranja u Vinkovcima ponovno promijenio svlačionicu.

- Odnosi između vinkovačkoj i zagrebačkom Dinamu bili su odlični, a budući da sam bio dobro ocijenjen te sezone iz Zagreba je stigla ponuda da pređem kod njih. Naravno, svi smo to prihvatili bez mnogo razmišljanja. Tada je trener Dinama bio Mirko Bazić i kod njega sam ubrzo izborio status prvotimca.

Posebno mu se u pamćenje urezao jedan događaj koji se dogodio na početku zagrebačke epizode.

- Išlo se igrati u Grčku protiv Panathinaikosa, a ja nisam bio na popisu putnika. No dogodila se ozljeda Devčića koji je igrao na desnom beku, a valjda trener nije imao nikoga pa je mene stavio na listu samo kao putnika. Međutim, kada smo došli tamo imali smo nekoliko treninga i pred samu utakmicu doznao sam da ću biti u prvom sastavu. Umalo mi srce nije otkazalo. U jednom trenutku nisam bio ni putnik, a ubrzo zatim bio sam u sastavu.

Bručić je bio član one čuvene generacije zagrebačkog Dinama koja je 1982., nakon 24 godine, uspjela osvojiti naslov prvaka bivše države.

- To je bila sezona drukčija od svih prije, a mogu reći i poslije. Cijeli je Zagreb živo za to, a mogu reći i šire. Stadion je bio prepun, nije se moglo više nagurati gledatelja na tribine, živjelo se za svaku utakmicu. Takav naboj koji je bio u gradu, ali i u momčadi, bio je neponovljiv.

Nakon sedam godina igranja u zagrebačkom Dinamu svoj put profesionalnog nogometaša nastavlja u Rapidu iz Beča. Međutim, Rapid je tada bio pričuvna opcija.

- Istina, tada sam već bio potpisao predugovor sa Stuttgartom zbog čega je bila organizirana prijateljska utakmica između Dinama i Stuttgarta. Ja sam na toj utakmici bio najbolji igrač pa su osvanuli naslovi u njemačkim novinama "Stuttgart vadi motor zagrebačkom Dinamu". Na žalost, moj menadžer je previše tražio, a oni su za taj iznos kasnije kupili dva igrača, tako da je propao taj plan.

Ipak, u Austriji, točnije bečkom Rapidu, već je stolovao Otto Barić.

- U to vrijeme Barić je često dolazio u Zagreb pa me je jednom upitao bi li prešao kod njega u Rapid. Prihvatio sam, jer mi je to bio gotovo posljednji vlak, imao sam tada 29 godina. Tadašnji predsjednik kluba nije baš bio zadovoljan, budući da nisam imao baš neku figuru za njegove pojmove, ali ubrzo nakon jedne utakmice priznao je da je Barić dobro napravio kada me je doveo.

S Rapidom Bručić je ispisivao povijesne rezultate kluba. Igrao finale Kupa pobjednika kupova, a osvojili su tada pet puta austrijski Kup i dva puta naslov prvaka. Bila je to legendarna momčad koju je vodio “Her Otto” , a osim Bručića, igrali i Cico Kranjčar, Hans Krankl, ali i današnji trener Cibalije Peter Pacult.

- Još i danas kada dođem na Rapidovu utakmicu potpisujem autograme, još uvijek im je drago kada me vide u Beču. Tamo sam doživio najljepše trenutke u karijeri.

Zanimljivo finale Kupa kupova protiv Evertona nije igrao, jer je u polufinalu protiv Dinama iz Moskve dobio u 51. minuti žuti karton zbog kojeg nije mogao nastupiti u finalu.

- I dandanas mi je žao zbog toga. Izgubili smo finale s 3:1, ali za nas sam dolazak u finale je bio golem uspjeh. Igrali smo protiv velikog Evertona koji je u to vrijeme bio odličan.

Rado se sjeća četvrtfinala i utakmice protiv Dynama iz Dresdena.

- U prvoj utakmici u Dresdenu izgubili smo 3:0 i svi su nas otpisali pa i austrijski mediji, naglašavajući da nemamo nikakve šanse u uzvratnoj utakmici. Mogu reći da smo tada, prema mojem mišljenju, odigrali najbolju utakmicu te sezone i pobijedili 5:0, a dva pogotka koliko se sjećam zabio je upravo Pacult. Kakva je to bila euforija nakon utakmice.

U Austriji je Bručić 1987. odlučio prekinuti karijeru i vratiti se u Hrvatsku, ali onda ga je nazvao prijatelj Krankl, koji je u to vrijeme bio trener u austrijskom Wiener SC-u pa je na njegov nagovor odigrao još dvije sezone tamo. Karijeru je okončao u Donaufeldu 1991. I od tada više nije u nogometu.

- Zaista sam se bio zasitio nogometa. Jedan sam od rijetkih s kojima sam igrao, a da nisam ostao u nogometu. Obitelj mi je tada bila na prvom mjestu, za vrijeme moje karijere imao sam njihovu podršku, ali sam jako malo vremena bio s njima pa je bilo vrijeme da im bar dio duga vratim.

I kako provodite život izvan nogometa?

- Na relaciji Jarmina - Zagreb - Beč. Ljeti volim biti najviše u Jarmini, u mom voćnjaku.

U ove zimske dane razveselila ga je vijest kako će mu u susjedstvo doći nekadašnji suigrač i prijatelj Peter Pacult.

- Čuo sam da je u širem izboru za trenera Cibalije, ali objektivno nisam mislio da bi mogao doći, premda sam priželjkivao. On je veiko ime u austrijskom nogometu, ali iskreno bio sam skeptičan jer poznam situaciju u Cibaliji i kao što je poznato nema se baš novaca. Koliko sam kasnije čuo, glavnu riječ je odigrao njegov menadžer Đikić, koji ga je preporučio Cibaliji. Njegovim dolaskom Cibalia bi mogla postići dosta toga. Ipak je on ima ugledno ime i iza sebe uspješnu igračku, ali i trenersku karijeru. Pa bio je kasnije i prvak s Rapidom.

S Pacultom se već nekoliko puta susreo. Hoće li ga uskoro ugostiti u svom domu u Jarmini?

- Sigurno je da će doći i to ne jednom. Počele su pripreme pa ću malo u Zagreb pa u Beč, pa kada se on vrati s momčadi s priprema, a ja dođem u Jarminu, planiram ga ugostiti. Vjerojatno ćemo se više družiti kada zatopli i kad budemo mogli zapaliti roštilj u dvorištu.

Kada god je u Jarmini Bručić je redoviti posjetitelj utakmica Cibalije.

- Velika mi je želja da Cibalia ostane u prvoj ligi i da to ostvari s Pacultom. I Cibalia i Pacult to zaslužuju i iskreno se nadam kako će to ostvariti - zaključio je Bručić.