Objavljeno 19. siječnja, 2017.
Radosna je bila Ludmila Novacka, predsjednica FIJET-a Slovačke, kada su joj na vrata pokucali prijatelji - turistički novinari iz Češke, Slovenije, Austrije, Srbije, Mađarske i Hrvatske. Lijepo ih je dočekala i pozvala na trodnevno putovanje Bratislavskom regijom u kojoj su baš, vidi vraga, započinjali Dani otvorenih vinskih podruma?!
Bilo je to vrijeme za druženje i upoznavanje sa slovačkim vinima i vinarima iz okolice Bratislave. Upravo je naša regija najmanja od ukupno osam slovačkih regija i smještena je na jugozapadu uz Dunav i Male Karpate. Tu možete vidjeti i gradsku vrevu i mirnu, tradicionalnu seosku sredinu – istaknula je Novacka, koja je ubrzo nakon dobrodošlice „odletjela“ u Tunis kako bi nazočila sastanku Izvršnog odbora FIJET-a.
Vinogradi
Za one koji ne znaju, FIJET je svjetska udruga turističkih pisaca i novinara u turizmu, a u Hrvatskoj ga čini pedesetak znalaca i hedonista. U Slovačkoj su naše boje branili Vlado Šestan, Silva Celebrini i moja malenkost. Cijela bratislavska pokrajina najnaprednija je gospodarska regija u Slovačkoj. To područje čini više od 25 posto slovačkog BDP-a. Razvijena je industrija, kako automobilski sektor, tako i sve više tehnološki i građevinski. Zanimljivo je kako je ovo područje izuzetno vinorodno, pa kada obilazite grad i okolicu, možete vidjeti iznimno velik broj vinograda. Bratislava se svim silama trudi razviti turizam, a sada gosti uglavnom dolaze na jednodnevne i dvodnevne izlete, pa produže do obližnjeg Beča, pravog turističkog diva. Načelno, glavni slovački grad nije skup i cijene se mogu usporediti s našima. Tijekom proteklih godina nemali broj turista Bratislavu nije opisivao kao izrazito ljubazan grad, a iz osobnog iskustva tvrdim da se i to s godinama promijenilo. Iako se još na licima vidi umjetni osmijeh, stanje je sve bolje, i turisti se osjećaju sve više dobrodošlima!
Bratislavska zračna luka je mala i uglavnom živi u sjeni one bečke, koja je na prometnoj udaljenosti od jednog sata. Doputovao sam uvečer i još pod zujanjem u ušima nakon turbulentnog leta iz Moskve pridružio se društvu u podrumu. Kušao se sir, masni kruh, a točila su se prvoklasna vina u slikovitom mjestašcu Svaty Jur. I tada je počelo „šaranje“ po podrumima, kušanje fine kapljice koje je završilo lovačkom večerom u renesansnom vinogradarskom domu u vlasništvu Michala Bažalika. Vina iz kolekcije Bažole (Zeleni silvanac, Veltinske zelene, Rajnski rizling…) osvojila su nas svojom tajnovitošću, iako se mladi Michal vinarstvom bavi od 2014. godine. Poslužena nam je juha od jabuka, celera i meda popraćena pečenim mladim slatkim veprom i štrudlom s makom i višnjama… I krenula je priča, pa smo doznali da se vinarija Bažalik ponosi svojim Zelenim silvancem, koji je kao mlada djevojka, neobuzdan i nepredvidljiv?! Sutrašnji je dan donio nove pustolovine. Kratka vožnja do dvorca Crveni kamen (Červený Kame) razbudila nas je. To se prekrasno zdanje nalazi na Malim Karpatima i pola je stoljeća bilo u posjedu obitelji Palfi. Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je nacionaliziran i posebno je čaroban kada je obavijen snijegom! Modra je bilo naše drugo odredište i poznati restoran Mlin 108 te kušanje vina u Pezinoku i Senkvicama. Večera u guščjem restoranu „Grobski dvor“ u Slovenskom Grobu bila je pravi vrhunac. Guščja jetra i pečena šopana guska odlično su prijale znatiželjnim novinarima željnim novih iskustava.
UFO restoran
Bratislava je grad podijeljen na dva dijela rijekom Dunav. Na istočnoj strani se nalazi povijesna jezgra grada, dok je zapadnastrana modernizirana. Zanimljivo je da je područje uz Dunav vrlo vjetrovito, a ukoliko Bratislavu posjetite u zimsko vrijeme (i još k tome na temperaturi od -17), utoliko ćete osjetiti oštrinu vjetra koji vas obavija dok se primjerice penjete na dvorac Bratislavský hrad na stotinu metara iznad rijeke s kojeg imate pogled na cijeli grad. Posljednji dan ture bio je predviđen za posjet Devinskom dvorcu, koji „gleda“ na Mađarsku i Austriju te izrazito impresivan ručak u UFO restoranu u Bratislavi. Riječ je o restoranu koji se nalazi na tornju iznad Novog mosta koji sliči letećem tanjuru. I tako visoko, stotinjak metara iznad Dunava, servirala se juha s ovčjim sirom te dimljena pastrva, pastrva sa žara, basmati riža s indijskim orasima i mladi špinat te kolač od kruške s kremom od vanilije.
I živi okusi i mirisi simpatične Bratislave traju sve do danas! I trajat će.
Slobodan Kadić
Vinska cesta
Vinska cesta Malih Karpata vodi bivšim kraljevskim gradovima Svaty Jur, Pezinok i Modra i nastavlja selima sve do mjesta Trnava. Osim kulturnih i povijesnih spomenika, posjetitelji mogu uživati u folkloru, vinskim podrumima i finoj kuhinji. Sorte koje se ovdje uzgajaju su bijeli muškat, talijanski rizling, rajnski rizling, pinot blanc ili plave vrste lemberger, saint laurent…
Kipovi, kipovi
Po cijelom su gradu postavljeni kipovi poput francuskog vojnika, fotoreportera ili šahtovskog radnika, pokraj kojih se turisti vole slikati. U adventsko vrijeme turistima se pruža prilika za posjet božićnom sajmu na kojem se mogu kupiti suveniri i kušati domaći specijaliteti…
Požun ili Bratislava!
Prvi pisani spomen potječe iz 907. godine. U 10. stoljeću Požun (tako se i na hrvatskom nekad zvala Bratislava) postaje dio Kraljevine Ugarske. Godine 1405. Žigmund Luksemburški dao mu je status slobodnog kraljevskog grada. Zbog prodiranja Turaka postaje novi glavni grad Ugarske 1536. kao dio Habsburške Monarhije. U doba vladavine Marije Terezije u 18. stoljeću Požun postaje najveći i najvažniji grad na prostoru današnje Slovačke i Mađarske. Nakon Prvog svjetskog rata i osnivanja Čehoslovačke 1918. godine, grad je postao dio novostvorene države, dobio je službeno ime Bratislava, a 1933. godine postaje glavnim gradom Slovačke.