Zasad je sve po planu. Izvanredno je što pobjeđujemo a da još nismo pokazali svoje najbolje izdanje. Imamo zasad sve što smo željeli. Odlično nam se dogodio sam raspored natjecanja. Na startu objektivno slabija Saudijska Arabija, potom u drugom kolu prvi ozbiljan suparnik, Mađarska, pa Bjelorusija, koja je rang ispod Mađarske, i večeras ponovno slabiji Čile, tako da sam uvjeren kako se naš stručni stožer priprema za susret s Njemačkom u posljednjem kolu skupine.

Zasad nam sve ide u dobrom smjeru. Pokazalo se kako imamo potentnu ekipu, a svim tim igračima treba vremena za prilagodbu na Svjetsko prvenstvo i takav način natjecanja. Stoga sigurno još ima prostora da nam se otvori na lijevom i desnom beku, posebno tu mislim na Stepančića, jer kada bismo još njega dobili, to bi igru naše reprezentacije podiglo na još višu razinu. No mislim kako smo već protiv Bjelorusije igrali malo slobodnije, više je bilo ispucavanja, pa je u tom pogledu utakmica s Čileom idealna i za još veću slobodu, ali i da se minutaža dodijeli svima.

Kao što sam rekao, većini igrača treba vremena prilagoditi se turnirskom načinu igranja i hvatanju forme. No za jednoga ne treba vrijeme prilagodbe. Luka Cindrić trenutno je jedan od naših najboljih igrača. Ima sada određeno iskustvo, i reprezentativno, ali i na vrhunskoj razini u klubovima, ali još uvijek je mlad igrač. No njemu ne treba nikakva prilagodba. Igra odlično u kontinuitetu. Od prve do posljednje minute. Ulazi vrhunski u utakmicu i drži tu razinu. Prvo poluvrijeme s Bjelorusijom bilo je doista sjajno. Njegov razvojni put je neprestano u usponu. Njegova igra raste iz godine u godinu. Primjerice, do prije godinu dana, ili prije dolaska u Vardar, on je bio klasični razarač, za kojeg ipak više trebaju igrati drugi, a sada je on igrač koji će i povezati bekove i odigrati za pivota, i šuter, i razigravač, a, eto, igra i u 5-1 obrani, što je također dragocjeno. Jako je zanimljiva i kombinacija kada su Cindrić i Duvnjak istovremeno u igri. Cindrić takvoj igri daje na dinamičnosti, a vrlo je opasan i kada se dublje iziđe na Duvnjaka, otvara mu se tada dosta prostora. Njegovu igru nazvao bih fajterskom, ali s idejom i prilično zrelom, s velikim radijusom kretanja. Spomenuo sam kako rezervu vidim u našim bekovima, prije svih Stepančiću. Mislim kako se i obrana, ali i oba naša vratara, Ivić i Stevanović, također postupno dižu. Stoga sam siguran kako naše najbolje partije tek slijede. Kada će se one dogoditi? Nadam se što kasnije. Gledajući trenutnu situaciju, nama utakmica s Njemačkom nema nikakvu važnost, osim zbog osobnog zadovoljstva pobjedom, čime bi se nastavilo dizati samopouzdanje. I tu vidim kako nam je ždrijeb išao na ruku, posebno kada je sve dosad odlično odrađeno. Imamo utakmicu s Njemačkom, koja nam nije biti ili ne biti, a, po svemu sudeći, ako se nešto ne zakomplicira u D skupini, i u osmini finala imati ćemo lakšeg suparnika. Lakšeg, mislim, sigurno od Nijemaca, bez obzira na to je li to u ovom trenutku Egipat, Katar ili Argentina. Znači, sve je tempirano tako da nam reprezentacija raste iz utakmice u utakmicu.

Hrvatska sigurno po dosad viđenom pripada reprezentacijama koje će se boriti za medalje. Tko još? U prvom redu, naravno, Francuska, premda će imati veće probleme nego što sam očekivao s Karabatićevom ozljedom. To će biti problem svima, ako dođe do težih ozljeda ključnih igrača do kraja Prvenstva. Uz Francuze i nas tu su svakako ponovno Danska, Njemačka, Španjolska, a u taj krug kandidata ušli su Vujovićeva Slovenija i Norveška. Koja meni izgleda već u ovom trenutku, iznenađujuće, odlično.