Objavljeno 17. siječnja, 2017.
STRIZIVOJNA
Dok stočarima ekstremne hladnoće zadaju probleme u svezi smrzavanja vode, hrane i druge brige oko stoke, govedima poljoprivrednika, OPG-ovca Hrvoja Glavačevića iz Strizivojne studen nije nikakav problem.
Samo nadstrešnica
On je sada jedini uzgajivač slavonsko-srijemskog podolca ne samo u svom mjestu, nego i u Đakovštini. Jer podolce u Strizivojni (zvane i krave zelave), odlikuje gruba, koščata, robusna konstitucija pa je i otporniji na hladnoću i druge specifične uvjete. Hrvojevih 13 grla, a jučer im se pridružilo i netom oteljeno tele u prostoru tradicionalnog šokačkog stana na rubu sela, kako ondje kažu – kod kolebe, može se skloniti pod nadstrešnicu, no ni to ovom govedu nije potrebno.
– Na Lonjskom polju, kao i na Gajnici kod Slavonskog Broda, podolci nisu ni pod nadstrešnicom, nego su i noću pod vedrim nebom, grijalo ili zeblo. Dok moji podolci piju vodu iz mog bunara, na Lonjskom polju, kao i na Gajnici piju vodu iz Save - kaže Hrvoje.
Ove zime u Đakovštini je najniža temperatura dosad bila –17. Osim izdržljivosti, podolca odlikuje i meso visoke kvalitete, dok značajnija mliječnost nije njegova odlika. I ishrana podolca, kaže Glavačević, nije zahtjevna - ljeti ispaša, trava, a zimi silazaža, bez koncentrata, šrota...
- Ishrana zelava nije intenzivan tov, ide prirodnim putem, nema forsiranja u određenom vremenskom ciklusu, njihova ishrana traje koliko traje, duže od komercijalnih pasmina goveda, a što se očituje u kvaliteti mesa - kaže Glavačević, ujedno i predsjednik Udruge uzgajivača slavonsko-srijemskog podolca. Sada je u Hrvatskoj oko 270 do 300 krava te pasmine.
Meso vrhunsko
Staro je to, gotovo izumrlo govedo, koje je u Strizivojni, kao i drugdje, nakon 2. svjetskog rata istisnulo simental i druge pasmine. S obzirom na izdržljivost, osim u ishrani, služio je i kao radna snaga pa je podolac imao univerzalnu primjenu prema načelu meso-mlijeko-rad. U Strizivojni su zadnja grla podolca bila do 1970-ih godina, a u igru ih je prije 11 godina u to veliko selo ponovno vratio Hrvoje. Glavačevići ne muzu podolce, mliječnost nije njihova prva odlika, no, da ih se hrani kao simentalce krave zelave mogu dati 10 do 15 litara mlijeka.
– Kada su zelave u selu bile jedine krave, dakako da su držane i zbog mlijeka - kaže Hrvoje. Glavačevići hvale meso podolca; znaju zaklati po jedno grlo isključivo za svoje potrebe.
– Meso je izvanredno zbog prirodne, neisforsirane hrane - dodaje ovaj OPG-ovac. Za četiri do pet godina bik podolca može težiti i do 900, a krava oko 600 kilograma. Govedo je to karakteristično i po velikim, raširenim rogovima čiji raspon može biti i do metar.
Na upit kakvu bi cijenu u slučaju široke potrošnje imalo meso podolca, Glavačević kaže: - Bila bi “al pari” cijeni mesa tovne junadi, a trebala bi biti i veća zbog kakvoće mesa, no od podolca, na žalost, nismo stvorili brend, a čemu je pridonijela i politika smanjivanja poticaja za to govedo zbog čega nema većeg interesa za uzgoj. Poticaji nisu takvi da se stvori stado koje bi jamčilo brend. Ovako se sve svodi na preživljavanje. A, mi kažemo, i ljubav prema tradiciji.
Suzana ŽUPAN
Poticaji sada prepolovljeni
Kada je Glavačević kretao u uzgoj podolca, poticaji su, prema tadašnjem Nacionalnom programu, bili i do 4500 kuna za uvjetno grlo. “Od tada su potpore za podolca stalno u padu – bile su 3000 pa sve niže i niže, sada su 300 eura po uvjetnom grlu. Dakle, gotovo dvostruko manje u odnosu na nekadašnjih vrlo dobrih 4500 kn. Trebali smo zadržati taj poticaj da stvorimo stado pa da križamo podolca sa chevrolet govedom i dobijemo tele odlične, chevroletove mesnatosti s podolčevom izdržljivosti”, kaže Hrvoje.