ČAĐAVICA - Oni nisu odustali unatoč lošim vremenskim prognozama, snijegu koji je nemilice padao cijelu noć i unatoč temperaturi zraka koja se kretala oko nule. Svi su se složili da je to posao koji se i radi u takvim vremenskim uvjetima, a riječ je o slavonskom kolinju.
Konac studenoga i početak prosinca najbolje je vrijeme da se posude napune mašću i čvarcima, pušnice kobasicama i kulenima, a burad usoljenim mesom, slaninom i šunkama koje će nakon nekog vremena na dim. I kad je sav taj posao obavljen u brojnim seoskim domaćinstvima, a hladnoća prikovala mještane uz tople peći, svi su se složili da treba podržati inicijativu Općine i načelnika Mirka Rončevića da se od kolinja napravi jedna zanimljiva manifestacija.
– U suradnji s predsjednikom Općinskog vijeća i udrugama koje su tijekom prošle godine aktivno djelovale na promociji općine, dogovorili smo se da po prvi puta organiziramo manifestaciju koju smo nazvali Tradicionalno slavonsko kolinje, ispričao nam je načelnik općine Čađavica Mirko Rončević. – Božićni i novogodišnji blagdani su prošli, ljudi su završili poslove svojih kolinja, a da bismo sačuvali tradiciju nekadašnjih običaja u našim selima, da bismo promovirali općinu i naše udruge u kojima mještani rade, odlučili smo preko udruga kupiti jednu svinju. Planirali smo težu, ali kako na tržištu trenutačno nije bilo većih, kupili smo jednu od oko 160 kg.
Budući da za kolinje trebaju prostor i određena pomagala, poput korita, vješala, stolova, veliku pomoć osigurala je Lovačka udruga Sokol sa svojim lovačkim domom, a u cijeloj akciji sudjelovali su i članovi ostalih udruga u Čađavici – KUD-a Podravina, Stočarsko-ratarske udruge, Udruge uzgajivača hladnokrvnih slavonskih konja, Motokluba Zvijeri, Poljoprivredne zadruge Sezam, ukupno više od 35 sudionika. 

Jutarnje okupljanje začinila je kuhana rakija, bez koje se ne započinju poslovi u tako hladnim jutrima. Nakon podjele u ekipe i raspodjele poslova kako bi toj akciji svatko dao svoj doprinos, započelo je kolinje, koje mnogi smatraju jednim od najsloženijih poslova u godini. Uslijedilo je šurenje, čišćenje, vađenje crijeva i iznutrica te konačno odvajanje mesa za različite proizvode. Slanina je brzo izrezana i odmah je počelo topljenje masti, u drugom kotlu kuhalo se meso za ćurke i krvavice, a pripremljeno je i meso za kobasice i kulenove.
– Dio mesa upotrijebili smo da počastimo ljude koji su odradili taj posao i za goste i naše mještane koji su došli pogledati što mi to radimo, dio ćemo ostaviti za prezentaciju Općine Čađavica, Lovačke udruge Sokol i naših poduzetnika na sajmu Viroexpo, a dio smo namijenili našim socijalno ugroženim građanima. Osušeno meso koristit ćemo u prigodama kad Općina bude imala goste koje treba počastiti.
Ovim aktivnostima Općina Čađavica želi dati svoj doprinos očuvanju seoskog kolinja, jer općenito se zamjećuje da se takva kolinja sve rjeđe održavaju na selu i ta tradicija polako pada u zaborav. Uzroci tomu su financijske prirode, sve veće siromašenje našeg sela, ali i nedostatak ljudi potrebnih da se taj posao obavi.
– Kao načelnik mogu reći da sam izuzetno zadovoljan jer na ovo kolinje odazvalo se dosta udruga i ostalih mještana, mnoge zanima što se to događa, a možda će se kolinje u budućnosti održavati i u turističke svrhe, kaže načelnik Rončević.

Na tradicionalnom slavonskom kolinju u Čađavici sudjelovalo je oko 35 ljudi, a ekipe su se smjenjivale tako da se nitko nije previše umorio. Inače, kad je domaćinstvo organiziralo kolinje, skupila bi se ekipa rodbine, prijatelja, poznanika i kumova koji su si međusobno pomagali, a svi su bili samouki. Čađavica ima sreću da će, vjeruju, dobiti zeta koji je izučeni mesar pa su njega iskoristili da odradi „stručni dio posla“.
A glavni majstor bio je 25-godišnji Jurica Dubrović iz slatinskoga prigradskog naselja Bakića. Nekoliko godina radio je u slatinskoj Mesopreradi, a potom godinu dana u svojoj struci u Irskoj. Budući da je i tamo sve manje posla, pa je i plaća bivala sve manjom, vratio se u svoje selo. Trenutačno je nezaposlen, a egzistenciju će pokušati osigurati u drvnoj struci. – Načelnik je dobro načinio raspored poslova, sve je bilo u najboljem redu, suradnici su bili vrijedni i poslušni i, što je najvažnije, nikome se ništa loše nije dogodilo, rekao je mladi mesar.  

Petar Žarković