PROF. DR. SC. MARIJA IVEZIĆ S POLJOPRIVREDNOG FAKULTETA U OSIJEKU, DOBITNICA DRŽAVNE NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO ZA BIOTEHNIČKE ZNANOSTI
Objavljeno 13. siječnja, 2017.
"Najvažnije mi je osnivanje laboratorija za fitonematologiju 1978. i omogućavanje mladim znanstvenicima odlazak na specijalizacije"
Vezani članci
DODIJELJENA NAJVIŠA DRŽAVNA PRIZNANJA ZA ZNANOST ZA 2015. GODINU
Među pet dobitnika najvećih Državnh nagrada za znanost za 2015. godinu, onih za životno djelo, nagradu je 29. prosinca 2016. u Hrvatskom saboru primila i prof. dr. sc. Marija Ivezić, umirovljena redovita profesorica u trajnom zvanju Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, i to kao jedina za područje biotehničkih znanosti.
Tim povodom razgovarali smo s uglednom znanstvenicom i sveučilišnom nastavnicom.
Uz velike čestitke za dobivanje ovako značajnog priznanja, upućujem Vam prvo pitanje: što smatrate presudnim za odluke da državna nagrada za životno djelo iz područja biotehničkih znanosti ove godine pripadne Vama?
- Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer kroz moj dugogodišnji znanstveni rad ulazila sam iz projekta u projekt, kako u Hrvatskoj, tako i na međunarodnim projektima. Tijekom mojeg radnog vijeka nisam mislila na nagrade, već samo na svoj znanstvenoistraživački rad u području entomologije i nematologije te da sa svojim suradnicima ukorak pratimo znanost u Europi i ostalom dijelu svijeta, što nam je i uspijevalo. U vremenu kada se traže rješenja za smanjenje primjene pesticida, bavili smo se istraživanjima prirodne otpornosti ili tolerantnosti biljaka na domaće i invazivne ekonomski značajne štetnike.
Možda je suvišno pitati, ali što Vam, kao osobi koja se praktički cijeli radni vijek bavi znanošću, znači jedno ovako veliko priznanje?
- Znanošću sam se bavila 43 godine i sva moja priznanja i nagrade, kojih je veliki broj, jednako su mi vrijedni i uvijek sam bila sretna što je moj rad prepoznat. Svakako da je ova nagrada za životno djelo zaokružila cjelokupni znanstvenoistraživački rad u području biotehničkih znanosti i ponosna sam na nju.
Koja postignuća ili rezultate u svojoj bogatoj i zavidnoj karijeri smatrate najvažnijima za napredak i/li popularizaciju znanosti?
- U mom dugogodišnjem znanstvenoistraživačkom radu najvažnije mi je osnivanje laboratorija za fitonematologiju 1978. i počeci razvoja biljne nematologije u istočnoj Hrvatskoj. Omogućila sam mladim znanstvenicima odlazak na specijalizacije iz nematologije na prestižna sveučilišta u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, konkretno Škotskoj. Danas je moja skupina mladih nematologa jaka i prepoznata u svijetu. Moj drugi, ne manje važan projekt je proučavanje otpornosti odnosno tolerantnosti hibrida kukuruza na štetnike. Publiciran nam je veliki broj znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima te smo kao grupa znanstvenika poznati u svijetu.
Komu biste posebno zahvalili za potporu u Vašem dugogodišnjem radu?
- Moje najveće zahvale idu pokojnom prof. dr. sc. Gojku Pivaru koji je poticao i pomagao sve moje specijalizacije, zatim prof. dr. sc. Ljubici Valenčić te mojoj obitelji koja mi je bila najveća podrška. Zahvaljujem i Katedri za entomologiju i nematologiju, Poljoprivrednom fakultetu i Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku koji su me predložili za nagradu za životno djelo.
Razgovarao: Tomislav Levak
Istraživanja osječkih hibrida kukuruza u SAD-u
Uža područja Vašeg znanstvenog djelovanja su entomologija i nematologija, a bili ste voditeljica i niza međunarodnih i bilateralnih projekata. Koji posebno pamtite i po čemu?
Iz područja nematologije u europskim centrima uspostavila sam jake veze, tako da smo nakon završetka Domovinskog rata dobivali raznu pomoć u opremi i knjigama. Od 1990. do 1994. bila sam i potpredsjednica ESN-a (Europsko društvo nematologa). Najviše pamtim boravak na Iowa State Universityju u Amesu, SAD, gdje sam s Fulbright stipendijom boravila kao gostujući profesor na Odjelu za entomologiju kod poznatog entomologa, prof. J. J. Tollefsona. Omogućio mi je istraživanja osječkih hibrida kukuruza u SAD-a kao usporedbu s lokalitetima u Hrvatskoj. Projekt se nastavo tri godine te sam uspjela poslati jednog suradnika i jednog našeg studenta na usavršavnje u SAD. Istraživanja su postigla projekte na europskoj razini kao FP6, gdje sam bila voditelj jednog segmenta, sa svojim suradnicima.
Prof. dr. sc. Marija Ivezić
Prof. dr. sc. Marija Ivezić rođena je 10. kolovoza 1947. u Vrpolju (Sinj). U Osijeku je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je 1970. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Doktorat znanosti iz entomologije stekla je 1980. Izabrana je za docenticu 1981., izvanrednu profesoricu 1987., a 1990. za redovitu profesoricu.
Na funkciji dekana Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku bila je tijekom dva mandata, od 1988. do 1991. godine. Redovita je profesorica u trajnom zvanju od 1996. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Kao koordinatorica vodila je module Entomologija i Nematologija. Bila je voditeljica ili suradnica na više nacionalnih i međunarodnih znanstvenih projekata. Objavila je 152 znanstvena rada, 13 stručnih i dva međunarodna atlasa fitoparazitnih namatoda. Autorica je i koautorica 14 udžbenika te jedne monografije, kao i 45 publikacija popularizacije znanosti iz područja zaštite bilja. Aktivno je sudjelovala na 80 nacionalnih i 69 međunarodnih znanstvenih skupova. Objavila je 2008. sveučilišni udžbenik Entomologija, a 2014., izdaje sveučilišni udžbenik Fitonematologija Pod njezinim mentorstvom obranjeno je 99 diplomskih i 7 magistarskih radova te 15 doktorskih disertacija. Nakon specijalizacije u Wageningenu, 1978. osnovala je laboratorij za fitonematologiju, na Poljoprivrednom fakultetu, Zavodu za zaštitu bilja u Osijeku. Znanstveno se usavršavala u više navrata u Europi i SAD-u.
Pri resornom Ministarstvu znanosti i obrazovanja obavljala je više funkcija u raznim odborima, a od 2004. do 2007. godine bila je predsjednica Nacionalnoga vijeća za znanost. Dužnost potpredsjednice Europskoga društva nematologa obavljala je od 1990. do 1994., a od 2003. vanjski je član Mađarske akademije znanosti. Na Sveučilištu u Osijeku od 2009. do 2013. predsjednica je Sveučilišnog vijeća za sveučilišne interdisciplinarne poslijediplomske doktorske studije.
Za svoj znanstveni doprinos dobitnica je odličja Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (1995.), Spomenice Domovinskoga rata (1997.), Državne nagrade za znanost (1999.), Pečata grada Osijeka (2000.), Priznanja USDA (2002.) te više priznanja Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku. Hrvatsko društvo biljne zaštite 2010. godine dodjelilo joj je Zlatnu plaketu.
Tijekom svoga dugogodišnjeg rada proučava kukce, fitoparazitne nematode i ostale štetnike u poljoprivredi. Najveći dio svoga vremena posvetila je radu sa studentima, Umirovljena je 2014. godine.