U nešto više od dvije godine otkako je započela svoju samostalnu karijeru Daria Hodnik za svoj rad dobila je priznanje i struke i kritike, ali i publike. Prošle godine dobila je možda čak i najveće priznanje, a to je nominacija za Porin, u kategoriji Najboljeg ženskog izvođača. Javnosti se predstavila izvrsnim i kvalitetnim pjesmama “Iza tvojih riječi”, “Nevidljive stope”, “Jedina te poznajem”, “Pristajem na sve”, “Čuvaj me”, a tijekom prosinca došao je red na novi singl o kojem smo porazgovarali za TV Obzor. Upravo je kvaliteta ta koja obilježava pjesme Darije Hodnik, ali i njezin vokal, koji zajedno čine idealan spoj.

- U pjesmama nisam spremna na kompromise jer znam što mogu, što želim i koje pjesme mene osobno ispunjavaju. Vjerujem da samo ona prava i iskrena publika svakog pjevača može prepoznati njegovu vjerodostojnost i da je upravo to ono što najviše cijene i poštuju - rekla je Hodnik.

Sumirajte prve dvije godine samostalne karijere.

- Objavili smo singlove iza kojih stojimo potpuno i nekako ne radimo stihijski, nego, kako je pomalo neuobičajeno za današnje vrijeme, temeljito i polagano jer se doista trudimo izraditi sve detalje do krajnjih finesa kako bismo svi bili sretni i zadovoljni. Stvaranje pjesama doista je kompleksan proces u kojemu cijeli niz ljudi mora biti zadovoljan, glazbenici mirni i ispunjeni glazbom koju stvaraju. Svaka pjesma koju snimimo u tom je trenutku naša miljenica i naš cvijet koji njegujemo i pazimo da nam ne uvene, nego raste i cvjeta. A kad ode u svijet, udahnemo joj novi život i tada diše do kraja punim plućima. Teško je sumirati sve što je iza nas, iza mene, bolje je možda gledati unaprijed i očekivati dobre pjesme i dobru glazbu koja nas čeka iza ugla.

Kako ste se uopće odlučili uploviti u solovode?

- To me svi pitaju, u stilu zašto i kako baš sada, ali ja na to ne gledam kao na neki poseban iskorak, nego produžetak puta, glazbenog puta na kojem sam svakako već dugi niz godina. Apsolutno je normalno da se svaki čovjek gradi i ostvaruje, da napreduje, a kad je tu u pitanju umjetnost - glazba, tu kraja doista nema. Mislim da je potpuno motivirajuće i neizbježno postavljati sebi neke nove ciljeve, pa sam tako i ja pomaknula svoju osobnu letvicu da vidim do kuda mogu dobaciti. A nadam se da mogu još, itekako.

Po čemu ćete još pamtiti 2016. godinu?

- Mislim da ćemo svi ovu 2016. pamtiti kao lošu i pomalo zlokobnu godinu za svjetske glazbenike, koji su nas uistinu prerano napustili, ali srećom ostavili su nam pregršt dobre glazbe da ju pazimo i njegujemo, kako nikada ne bi bila zaboravljena. Osobno ću godinu pamtiti kao dobru jer sam prvi put nominirana u kategoriji Najboljeg ženskog vokala nagrade Porin. To je nešto što me iznimno veseli i doista sam bila počašćena tom nominacijom. Uostalom, svaka godina koju preživimo u ovim teškim vremenima s osmijehom na licu i dobrom i zdravom djecom je uspjeh koji se pamti!

O čemu govori vaša nova pjesma?

- 'Kad jednom se spoje' prekrasna je pjesma Miroslava Lesića, koji je na divan način obuhvatio najvažniju životnu poruku, a to je da je najdragocjenije u životu pronaći osobu koja će s vama dijeliti dobro i zlo u pravom smislu te riječi. Kad pronađete životnog partnera, pravoga prijatelja ili prijateljicu, obitelj, dom, to su prave vrijednosti koje treba znati poštovati i održati do kraja života, uz svakodnevnu zahvalnost, jer to je bingo koji se osvaja samo jednom. Zato svaki dan govorite dragim ljudima da ih volite, mislite na njih - to je i poruka ove naše pjesme!

Kako se pripremate za nastup na 64. Zagrebačkom festivalu?

- Pripreme za nastup na Zagrebačkom festivalu teku uobičajeno. Upravo smo snimili posljednje kadrove spota koji režira Tomislav Pović i sve je u dobrim rukama medijske kuće Hamar Media koja stoji iza mene. Jako sam zahvalna mojoj Lidi što vjeruje u sve ovo kao i mi, to je doista bitno. Na promociji spota malo ćemo i zasvirati, čemu se najviše veselim, jer imam vrhunski bend sastavljen od velikih profesionalaca i mislim da će zvučati predobro. Uostalom, dijelit ću pozornicu s Dadom Marinkovićem, Alenom Svetopetrićem, Robijem Vrbančićem i Tomislavom Modrićem, pa što mi više treba? He, he, he... Na samom festivalu na pozornici će mi se pridružiti članovi zbora Emanuel, koji su veliki profesionalci s golemom i hvalevrijednom karijerom iza sebe, i oduševljena sam što ćemo zajedno otpjevati “Kad jednom se spoje”.

Kad biste osvojili nagradu poput Porina, za koju ste prošle godine i nominirani, komu biste zahvalili?

- Mislim da je logično da u svakoj zahvali na prvom mjestu bude obitelj, moj suprug, moja djeca i baka koja nam je najveća logistička podrška (smiješi se). Naravno, i svim glazbenicima i suradnicima bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo. Moje ime može pisati sto puta u naslovu pjesme, ali ja sam jedna karika u lancu koji čine dobri, vrijedni i iznimno talentirani ljudi uključeni u cijeli projekt.

Manje je poznato da je vaš suprug bubnjar Parnog valjka Dalibor Marinković. Kako ste se upoznali i što vas je kod njega osvojilo?

- Ha-ha, istina, već smo dugo godina zajedno i uspijevamo kroz sve prilike i neprilike. Upoznali smo se, naravno, na koncertu, ja sam u to vrijeme pjevala prateće vokale Dini Merlinu, a on je svirao u njegovu bendu. Nakon poznanstva i prijateljstva postali smo i nešto više. Danas smo ponosni supružnici i roditelji blizanaca, suradnici, kolege i što je najvažnije - najbolji prijatelji. Bavimo se istim poslom i doista jedno za drugo imamo veliko razumijevanje i podršku, što je u ovakvom poslu iznimno važno. Dado je sad već u ulozi mog izvršnog producenta, vođe benda, organizatora, puno toga radi i zna to bolje od mene, tako da ja kao poslušna žena slušam i... slušam (smijeh).

Biste li voljeli da i vaša djeca krenu vašim stopama?

- Dječaci će kako oni žele i tu ćemo doista poštovati njihove karaktere i želje. Trenutno pohađaju glazbeni vrtić u Glazbenom učilištu Elly Basic, u školi u koju sam i ja išla i mislim da je daleko najbolja u glazbenom obrazovanju. Za sada im se sviđa glazba, ples i sve što je vezano uz to, a dokad, to ćemo vidjeti.

Što ste si poželjeli u 2017. godini?

- Samo zdravlja. Nekako mi se to čini jedino važno, jer drugo se nekako sve posloži; nekada dobro, nekada malo manje dobro, ali borimo se i idemo kroz život uzdignute glave. Svima bih poželjela mir i sreću unutar njihova četiri zida, kad su kod kuće, da su sigurni i sretni. A onda dođe i pjesma, i glazba krene...