Zemlje eurozone trebaju se povući iz eura kao jedinstvene valute i vratiti se na strukturu “zajedničke valute”, izjavila je Marine Le Pen, čelnica francuske Nacionalne fronte, predlažući povratak na ECU (European Currency Unit/Europsku valutnu jedinicu) koja je vrijedila do 1999. godine kada je uveden euro.

U razgovoru za Reuters Le Pen, koja se nada da će postati iduća francuska predsjednica na izborima u svibnju ove godine, ne krije da se zalaže za izlazak iz eurozone i povratku francuskog franka. Le Pen smatra da bi ECU mogao poslužiti kao tranzicijsko rješenje koje će završiti potpunom smrću europske valute.

Zamjenik Marine Le Pen Florian Philippot, izjavio je kako monetarna suradnja između drugih europskih zemalja ne predstavlja prepreku njihovog stava da Francuska treba ponovno uspostaviti monetarnu suverenost.

“Valuta koja bi slijedila ECU model nije moneta koju ćete imati u novčaniku, to je računovodstvena valuta između zemalja”, izjavio je Philippot. “To bi trebao biti prijelazni model”, dodao je.

ECU bi egzistirao zajedno s nacionalnom valutom”, izjavila je Le Pen. U međuvremenu, glavni ekonomist Nacionalnog fronta Jean-Richard Sulzer razrađuje plan napuštanja eura u slučaju da Marine Le Pen odluči izvesti Francusku iz eurozone.

Slične stvari događaju se i u nekim drugim zemljama eurozone. Čelnik ekonomskog instituta Ifo Clemens Fuest izjavio je za njemačke medije kako će Talijani na kraju poželjeti izići iz eurozone ako se njihov životni standard ne poboljša.

- Životni standard u Italiji na istoj je razini kao i 2000. godine. Ako se to ne promijeni, Talijani će u nekom trenutku reći: “Ne želimo više tu eurozonu", kazao je Clemens Fuest u razgovoru za dnevni list Tagesspiegel.

Napomenuo je također da ako njemački parlament odobri program pomoći Italiji, njemačkim poreznim obveznicima natovarit će na leđa rizike "čije razmjere ne poznaje niti ih može kontrolirati". Njemački parlamentarni zastupnici ne bi to trebali prihvatiti, smatra Fuest.

Italija nije zatražila program pomoći, napominje Reuters. Vlada u Rimu fokusirala se na jamčenje stabilnosti financijskog sektora, počevši sa sanacijom posrnule banke Monte dei Paschi di Siena.

Zbog već poznatih razloga Grčka je razmišljala da 2011. godine raspiše referendum o izlasku iz zajedničke valute, a 2015. godine ozbiljno je razmatrala izlazak iz eurozone. No pritisnuti dugovima natjerani su da odluke donose “s nožem na vratu”, kako je to opisao 2015. godine grčki premijer Aleksis Cipras, pa se to nije dogodilo.

U Nizozmskoj koja će također ove godine izići na birališta, sve je popularniji čelnik populističke Stranke slobode Geert Wilders, koji “tvrdo” zagovara izlazak iz EU-a. Ako se to dogodi, zasigurno neće ostati ni u eurozoni.

Kako bi to sve trebalo izgledati, još je pitanje jer Lisabonski ugovor, koji je stupio na snagu krajem 2009. godine, predviđa mogućnost izlaska iz Europske unije, dok se izlazak iz eurozone ne spominje. Praktički, izlazak iz eurozone povlačio bi za sobom i izlazak iz EU-a i obrnuto.

Zanimljivo je da Međunarodni monetarni fond u svojoj službenoj studiji 'External Sector Report' za 2016. tvrdi kako je jedinstvena valuta euro glavni instrument europske slabosti. Prema tom dokumentu francuska ekonomija navodno ima prejaku valutu za 6 posto, dok njemačka ima podcijenjenu valutu za najmanje 15 posto. Raspon nejednakosti između ove dvije temeljne članice EU-a prikazuje onaj ključni razlog koji uništava ekonomsku ravnotežu Europe.

Izlazak Velike Britanije (koja nikada nije napustila nacionalnu valutu) iz EU-a, izazvao je dovoljno veliku političku krizu. Još jednu monetarnu krizu Unija vjerojatno ne bi preživjela.