Hoće li današnja djeca i generacije mladih živjeti bolje od svojih roditelja kad zagaze u srednje godine? Prema mišljenju njihovih roditelja, većina vjerojatno neće.

Kako je pokazalo posebno istraživanje Eurobarometra za 2016. nazvano "Budućnost Europe", čak 56 posto ispitanika u Europskoj uniji smatra da će život današnje djece biti teži nego život njihove generacije. To se neoptimistično predviđanje povećalo u odnosu na istraživanje iz jeseni 2015. za čak šest posto. Sociodemografska analiza ovih odgovora pokazala je i da je više žena nego muškaraca ustvrdilo kako će život njihove djece biti teži, a s takvim se predviđanjima slaže i veliki dio ispitanika starijih od 55 godina.

Jesu li stariji samo brutalno realni, poneseni općim pesimizmom ili imamo mlade koji su nemoćni pred društveno-gospodarsko-političkim trenutkom koji im ne da naprijed, da se realiziraju u odgovorne pojedince prema sebi, obitelji i društvu i tako si život u srednjim godinama učine boljim nego što su ga imali njihovi roditelji? Imamo li generaciju izgubljenih mladih bez perspektive, planova, vizija, ideja, koji predugo žive s roditeljima i od njihovih primanja, život provode na društvenim mrežama, nemaju izgleda za osamostaljenje, dobivanje sigurnog posla?

Osječki sociolog Krunoslav Vukelić u prognozama hoće li život današnje djece biti teži u odnosu na njihove roditelje istovremeno je umjereni optimist i oprezni pesimist. Kaže, stvorio se strah koji nije u cijelosti opravdan, a društvo treba naći neki mehanizam da to riješi.

- Sve bih stavio u kontekst društveno-političke krize općenito, osjećaja nesigurnosti zbog terorizma kao svjetskog problema, kroz migracije, nesigurnost radnog mjesta, bojazni za mirovine jer je prisutan bauk od pada mirovinskog sustava, ne samo kod nas nego posvuda u Europi. I ondje su mirovine male, ali su zato plaće, za razliku od naših, solidne. Prisutna je atmosfera nesigurnosti za radno mjesto jer je, uz ostalo, bojazan od tolike automatizacije koja je istisnula čovjeka iz radnih procesa, pa i na tome treba poraditi. Očekuje se da će doći do društvene krize, teške demografske situacije - do starenja stanovništva, a da taj “međugeneracijski manjak” neće imati tko nadoknaditi jer nema dovoljno ljudi, pa je sada najgore srednjoj generaciji i mladima. Sve se to, dakako, opet reflektira na bojazan za opstanak mirovinskog sustava. Sve to mogu biti okidači bojazni srednje generacije za budućnost svoje djece, ali i korijeni pesimizmu mladih za svoju sutrašnjicu - kaže Vukelić i ocjenjuje kako je nastupio opći pesimizam koji i nema prevelikih osnova te da u tome treba biti realan.

S druge strane, ističe Vukelić, čovjek 21. stoljeća nikada nije živio bolje, gledajući kroz povijest, a toliko je bremenit strahovima. Možda su srednje generacije samo svakodnevno preizložene lošim vijestima o nezaposlenosti, ovrhama, bolestima, terorizmu... pa ih to odvodi u kolektivnu zabrinutost za sutrašnjicu njihove djece. Ili su djecu odgajale po onoj “ja sam se napatio da ti ne bi morao”, pa danas imaju neambicioznu, nepoduzetnu djecu koja se nikada neće osamostaliti.

Dio je tu i onih koji danas, unatoč radnoproduktivnoj dobi, žive od mirovine roditelja pa se boje da se to nikada neće promijeniti, da će se takva, obeshrabrujuća situacija sutra preslikati i na njihovu djecu. Je li nam to srednja generacija toliko “išibana” problemima pa ne vidi svjetlo na kraju tunela ni u idućoj generaciji, generacije svoje djece? Đakovački ekonomist, i sam otac u srednjim godinama, poslodavac Zdravko Grubeša kaže kako po prirodi nije ekonomist katastrofičar, pa bi uvijek rekao da evolucija i civilizacija vode svijet naprijed.

– Ne mislim da će generacije naše djece živjeti gore od nas. Doći će do nekih novih rješenja, držim da će se razviti neki drugi sektori – nestat će fosilna goriva, pa će uslijediti prava revolucija u alternativnim izvorima energije gdje će mnogi vidjeti svoju šansu, zaposlenje i naposljetku zaradu - optimističan je Grubeša.

Uvjeren je da zahvaljujući ekonomijama svijet ide naprijed. Za budućnost mladih se, kaže, ne boji.

– Poučen svojim iskustvom u radu s njima, mogu reći da su izuzetno dobri radnici, pametni, veliko su osvježenje u svakom kolektivu, brzo razmišljaju, brzo donose odluke. Neunošenje 'svježe krvi' donosi propast. Idealna formula za svaku tvrtku je: 30 posto iskusnih, toliko mladih i toliko radnika srednje generacije - kaže Grubeša i poručuje: “Tako treba razmišljati svaki poslodavac pa neće biti ni bojazni kakav će za 15 do 20 godina biti život današnjoj generaciji mladih.”