Vezani članci
HRVATSKA VOJSKA (II.)
HRVATSKA VOJSKA (III.)
INTERVJU: IGOR TABAK
U odnosu prema stanju otprije 20 i više godina sigurnost u Europi i svijetu umnogome se promijenila. Osim s terorizmom, suočeni smo i s rastućim tenzijama kad se radi o novom hladnom ratu i s novom utrkom u naoružavanju, s novim rasporedom geostrateških interesa. Kako to sve komentirate?
- Nakon završetka Hladnog rata opća situacija u svijetu bitno se promijenila, uključujući i područje sigurnosti, gdje su te promjene izrazito velike. Nestala je podjela Istok - Zapad, koja je unatoč velikim količinama naoružanja s obje strane, uključujući i nuklearno, ipak koliko-toliko održavala jednu globalnu stabilnost, unatoč sukoba na nekim područjima svijeta. Nakon nestanka takve podjele svijeta počeli su se događati mnogi pozitivni procesi, zemlje se međusobno povezivati, međusobno surađivati, neoliberalni koncept postao je dominantan u svijetu. Međutim, on nije uspio uspostaviti dugoročnu stabilnost i sigurnost, unatoč nastojanjima SAD-a da postane vodeća svjetska sila, Amerika tu priliku koja se pružila 90-ih godina nije iskoristila. Počeli su procesi koji su ukazivali na nove izvore ugrožavanja, iako danas nema sukoba među državama. Države međusobno ne ratuju, ali su izložene opasnostima od takozvanih nedržavnih aktera koji ugrožavaju njihovu sigurnost, ti sukobi se u pravilu događaju unutar jedne države ili kao što sad vidimo na Bliskom istoku unutar jedne regije. Drugim riječima, sigurnost je danas postala vrlo širok pojam i ne možemo je više promatrati samo kao vojnu sigurnost, ona je dobila mnoge druge dimenzije, i ekonomsku i socijalnu, kao i onu dimenziju koja podrazumijeva zaštitu ljudskih prava i sloboda. Dakle, danas kad se okrenemo oko sebe vidimo ugrozu na sve strane i zato nam treba novi pristup sigurnosti, jer upravo zbog globalizacije i internacionalizacije, država se više ne može sama brinuti o svojoj sigurnosti, nego je prisiljena povezivati se i udruživati s drugim državama kad se radi o zajedničkoj sigurnosti. I to je ono što je posebno važno za Hrvatsku.
PARTNERSKI ODNOSI
Hrvatska je članica NATO saveza, no je li to članstvo i dalje jamac ukupne sigurnosti, prije svega za EU, uključujući i RH?
- Hrvatska svoju sigurnost ne može gledati izolirano od regije u kojoj se nalazi ili globalne zajednice i zato je iz današnje perspektive vrlo važna činjenica da je Hrvatska članica i NATO-a i Europske unije. Mi s našim partnerima i saveznicima, kao što dijelimo sigurnosne rizike, tako imamo mogućnost udruživati naše sigurnosne kapacitete kako bismo učinkovitije odgovorili na te izazove. A oni su danas brojni. I kao što sam rekao, izazovi nisu samo vojnog karaktera, budući da smo suočeni s terorizmom koji je danas dominantan, ali i s organiziranim kriminalom koji više nije nacionalna kategorija, on je danas također internacionaliziran. Tu su i ilegalne migracije, koje osim svoje humanitarne dimenzije imaju i vrlo izraženu sigurnosnu dimenziju. Treba spomenuti i syber kriminal te hibridno ratovanje kao načine ugrožavanja nacionalne sigurnosti. Dakle, postoji velik broj opasnosti na koje danas treba odgovoriti. Danas svaka država, pa i Republika Hrvatska, mora na jedan novi način, primjeren današnjim uvjetima, razmišljati o vlastitoj sigurnosti. U tom kontekstu, ponavljam, treba dalje razvijati partnerske odnose sa zemljama članicama NATO-a, s članicama Europske unije, kako bismo ojačali svoju obrambenu i sigurnosnu dimenziju.
Koji bi nam o tom pitanju trebali biti prioriteti?
- Uz to što ima garancije NATO-a i što ima svoju poziciju unutar Europske unije, Hrvatska mora voditi računa i o vlastitim interesima, o vlastitim sigurnosnim i vojnim kapacitetima. Prioritet svih prioriteta je osmisliti koncept nacionalne sigurnosti primjeren novim uvjetima, definirati novu strategiju nacionalne sigurnosti, što treba biti jedan od najvažnijih poslova. Dakle, da se vidi što je to sigurnost u suvremenom svijetu i kako se ta sigurnosna dimenzija, globalno sigurnosna dimenzija, reflektira na Republiku Hrvatsku, da se analizira koje su to ugroze kojima smo izloženi i vidi kako se možemo najbolje organizirati kako bismo učinkovito mogli odgovoriti na opasnosti. Treba vidjeti jesu li kapaciteti kojima raspolažemo dovoljni ili ih treba jačati, i u kojem dijelu. Sustav nacionalne sigurnosti trebao bi biti čvršće povezan, nego što je to bilo do sada. Vjerujem da će to omogućiti koncept domovinske sigurnosti kojeg zagovaraju sadašnji donositelji političkih odluka. Mislim da je izuzetno važna i modernizacija oružanih snaga. Srećom da imamo neka važna iskustva kad se radi o djelovanju oružanih snaga i u mirnodopskim uvjetima, vezana za određene opasnosti koje nisu vojnog karaktera kao što su naprimjer požari, poplave, sve ono što može ugroziti ljude i materijalna dobra. Ukupno uzevši, više ni jedna država neće moći sebi dopustiti luksuz da ima vojsku koja će biti namijenjena samo za vođenje rata, vojska će se morati baviti i drugim vrstama poslova, pa često i policijskim poslovima. Jer kad, primjerice, danas odete u neke europske prijestolnice, recimo u Pariz, vidjet ćete tamo na svakih 200 - 300 metara vojnu ophodnju, koja je u funkciji potpore i izvršavanja policijskih poslova.
PROMJENA KONCEPTA
Znači li to da je i dosadašnji vojni koncept prevladan, s obzirom na ugrožavanje sigurnosti države koje je sve izraženije?
- Mislim da će koncept organiziranja vojske koji je bio dominantan krajem 90-ih i početkom 2000-ih godina, prema kojem se vojska profesionalizirala u okviru neoliberalnog intervencionističkog djelovanja, biti sve više prevladan. Države će upravo zbog niza opasnosti kojima su izložene (terorizam, ilegalne migracije itd.) morati ozbiljno razmišljati o obnavljanju koncepta pričuvne vojske i možda u konačnici i neke vrste služenja vojnog roka. Zemlje koje imaju takav oblik teritorija kao što ima Hrvatska, gdje su neki dijelovi vrlo rijetko naseljeni, oni će jednostavno morati biti sigurnosno pokriveni, a to se neće moći pokriti samo profesionalnim snagama, vojnim ili policijskim. Najbolji koncept zaštite tih teritorija je da stanovništvo koje tamo živi bude uključeno u sustav nacionalne sigurnosti, da bude obučeno, pripremljeno, da može bar na onoj najnižoj razini odgovoriti na određene sigurnosne izazove.
Tako nešto imaju Amerikanci u svojima saveznim državama...?
- Ne samo Amerikanci nego i Švicarci i druge zemlje. Ako npr. pogledate našu kopnenu granicu, koja je duža od 1000 km, nema tih policajaca koji, unatoč suvremenoj tehnici i tehnologiji, mogu sve to kontrolirati. Najbolji čuvari takvih granica su lokalni stanovnici koji jako dobro poznaju svoj teritorij i vrlo lako mogu uočiti sumnjiva kretanja na takvom području. Dakle, možemo reći da se Hrvatska danas, kao i mnoge zemlje u Europi, nalazi u jednom prijelomnom razdoblju kad mora redefinirati svoj ukupni koncept nacionalne sigurnosti. Pritom je, dakako, iznimno važna vojna komponenta, naše oružane snage. Mi danas imamo zrakoplovstvo koje je u funkciji, ali bez njegova obnavljanja u tehnološko-tehničkom smislu, bez novih modernijih zrakoplova, s te vojne strane dugoročno je nemoguće graditi sigurnost države i svih njezinih građana. Naravno da sigurnost ima svoju cijenu, ali da biste se osjećali sigurni, morate u sigurnost i nešto uložiti. Spomenut ću primjer Švicarske. Švicarci su do završetka Hladnog rata izgradili atomska skloništa za cjelokupno stanovništvo. Uložili su golema sredstva, milijarde franaka u taj projekt. Neki su smatrali da je to neracionalno trošenje novca, potpuno nepotrebno. A njihov odgovor bio je da je sigurnost trajna vrijednost koju ako želite imati, morate i platiti. Zato će oni koji donose političke odluke (Vlada, Sabor...), kako bi uvjerili građane da su sigurni, morati puno više nego što je to dosad bilo investirati u sustav nacionalne sigurnosti, uključujući i povećana izdvajanja za obranu, za vojsku, a to je nešto što će morati učiniti i druge zemlje, naši partneri u NATO-u. Mi smo se na neki način uljuljkali u osjećaj sigurnosti koji nam je dosad pružao SAD i veliki europski saveznici. Mislim da to vrijeme polako prolazi, da će svatko morati puno više preuzimati odgovornost za vlastitu sigurnost, a to znači i puno veća ulaganja i puno veće investicije. Pritom prioritet RH mora biti modernizacija ratnog zrakoplovstva i nabava novih zrakoplova. Oni neće biti u funkciji prijetnji bilo kome, oni trebaju biti u zaštiti naše suverenosti, našeg interesa, našeg teritorija.
DOMAĆI KAPACITETI
Hrvatska osim kopnene ima i dugačku morsku granicu, što znači da moramo i o tome voditi računa. Kako tu stojimo s opremljenošću?
- Treba jačati i ratnu mornaricu. Mi smo pomorska zemlja, vidimo da sigurnosni izazovi dolaze i s mora. Posebno se to odnosi na migracije, na terorizam, mislim da je to također jedan od prioriteta. Možemo biti relativno zadovoljni stanjem kopnene vojske, ona se posljednjih godina prilično modernizirala. Isto tako mislim da je i policija relativno dobro organizirana i opremljena. Tu smo iskoristili pogodnost članstva u Europskoj uniji, a ulaskom u Šengen to će biti još i puno bolje. Tamo gdje bi se mogli napraviti određeni pomaci, to je segment civilne zaštite, odnosno zaštite i spašavanja. Jer tu imamo prilično decentraliziran i prilično razvođen sustav, a civilna zaštita, vatrogastvo i razne druge strukture koje se bave djelovanjem u katastrofama trebali bi biti također puno bolje organizirani, više centralizirani i povezani s drugim segmentima sustava da bi bili efikasniji. Jasno, to će značiti više financijskih izdvajanja. Gledajući cjelokupnu situaciju, olakotna je okolnost što se gospodarska situacija popravlja, što se može pozitivno iskoristiti, posebno ako se aktiviraju naša poduzeća koja će u tome sudjelovati, u smislu proizvodnje opreme, vojne tehnike, a mi tu imamo iskustva i kapacitete. Mislim da se tu može napraviti relativno dobar spoj.
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
STANJE U REGIJI
Izbjeći sukobe pod svaku cijenu
- Više ne možemo govoriti samo o euroatlantskoj zajednici koja se uvijek promatrala kao nešto što određuje svjetsku politiku. Mi danas u globalnoj zajednici imamo nove igrače koji su izuzetno važni. Ne mislim tu samo na Rusiju koja je tradicionalno važna, i ekonomski i vojno, posebno vojno, jača je sasvim sigurno i Kina koja je postala svjetski igrač. Tu je i Indija, tu se neke latinoameričke države, dakle situacija u svijetu se bitno mijenja i toj situaciji se treba prilagoditi. Ono što je za nas važno, to je da moramo pratiti stanje u regiji, da uvijek moramo biti pripravni da procjenjujući situaciju adekvatno reagiramo, nastojeći da se pozitivni procesi potiču i da oni budu toliko snažni da se u regiji više ne događaju nikakvi sukobi. Ali ono na što nećemo moći puno utjecati, a što će se posve sigurno odražavati i na našu sigurnost u budućnosti, to je stanje na Bliskom istoku, stanje u Sjevernoj Africi, vidimo da su tamo nefunkcionalne države, države koje će biti vrlo teško stabilizirati, koje će sasvim sigurno još dugo vremena biti generatori nesigurnosti i nestabilnosti, ne samo na tom području nego i području Europe, i to posebno dijelova Europe koji graniče s tim dijelovima svijeta, prije svega Turska. Turska je velika zemlja i bilo kakva njezina daljnja destabilizacija može se odraziti na regiju, uključujući i negativne implikacije na stanje u Hrvatskoj.