Voziš se u metrou, okružen svim tim kulturnim razlikama. Trideset metara ispod prašnog pakla četvrtog najmnogoljudnijeg grada na svijetu i pokušavaš shvatiti gdje si trenutno. Samo, nisi sam, lega je pokraj tebe, ali ne neki lega, pravi lega, rođen i "uzgajan" u gradu na Dravi.
Prije puta jedva da smo se i poznavali, a sada, svakim provedenim danom, imam osjećaj kao da se znamo cijeli život. Pomažete si, dajete potporu i nekako kao da je dio Osijeka s vama. Pričate, komentirate ljude, situaciju oko sebe, ne možete se načuditi načinu života i kulturi koju oni njeguju, ali isto tako gledaju i oni nas. Proučavaju, imaš osjećaj da te toliko dugo gledaju da bi te bez problema opisali nekom u policiji, sve do zadnje dlake na glavi. Njima smo, naravno, mi ti koji su čudni, autsajderi, sve što mi mislimo o njima, iste stvari i oni ne mogu shvatiti kod nas, no mi se samo pokušavamo uklopiti, asimilirati se što prije kako bi nam vrijeme provedeno ovdje prošlo što lakše.
BITI KAMELEON
To je u ovom slučaju malo zahtjevnije s obzirom na to da je Indija, tj. New Delhi, definicija kulturnog šoka. Naglašavam New Delhi, jer je Indija poput kontinenta sama za sebe. Svakih 100 kilometara sve se mijenja, od ljudi i govora pa do klime i navika. Svejedno, jedino zajedničko nam je što dišemo, jedemo i spavamo, no čak i te tri osnovne stvari u Indiji poprimaju posve novo značenje. Život kakvog mi poznajemo ovdje i ne postoji, ovdje sve funkcionira po jednom posve drugom principu. Osim što dan provedeš na poslu, ostatak ostaviš u prometu.
Promet je općenito problem velikih gradova, a zamislite kako je tek kada na to dodate nepostojanje pravila, a cestom se služi sve što na sebi može imati kotače. Stvari koje sam vidio tamo teško da ću opet doživjeti i svjedočiti o njima na nekom drugom mjestu. Jednadžba je vrlo jednostavna, a ta iz prometa može se preslikati na bilo koji drugi segment života u Indiji. Njih je jednostavno previše i svatko se brine samo za sebe. Svrha dana nije živjeti, nego preživjeti, da biste i idući dan mogli raditi i zarađivati kako biste sebi osigurali samo ono najosnovnije, a ponekad čak ni to. U mravinjaku poput ovog indijskog posve je normalno izgubiti osjećaj zajedništva, koji je koliko god mi to htjeli negirati, kod nas još uvijek više nego postojan. Ljudi u Indiji jedva da imaju vremena za sebe, a kamoli za pojedinca kojeg nikad u životu nisu vidjeli. Tako u prometu svatko gleda sebe, da kući dođe prvi. I prije nego što se okrenete kako biste se prestrojili u drugi trak, vaš se dio ceste iz dva traka pretvorio u četiri. Četiri traka usko naguranih auta da se ponekad čak i retrovizori uvlače kako bi se pomaknulo za koji centimetar u što bolju startnu poziciju. Samo, bilo bi super da su tu samo auti, no tu su i rikše, bicikli, autobusi, kamioni, pješaci, vlastito izrađena vozila, motocikli itd.
Ono što sam htio reći je to da je u Indiji apsolutno sve drugačije, svaki segment života razlikuje se od onog na što smo mi naviknuli. Ono što je meni pomoglo, i pomaže na svakom od putovanja, jest imati nekog s kim tamo možeš preživjeti. Jer biti Marko iz Osijeka, koji je naviknuo piti kavu s prijateljima u tišini i čistoći svoga rodnog grada, znači imati podosta poteškoća s aklimatizacijom na indijsko podneblje. Stoga je nužno stvoriti osobu, dio sebe koji može tu preživjeti. To podrazumijeva mijenjanje navika i rituala, biti kameleon iz čiste potrebe za opstankom, odnosno svladati sposobnost mimikrije, no nemaš godine i godine evolucijske prilagodbe na svojoj strani, nego sličnu osobinu moraš razviti što prije. Naravno, stvari koje su ti bitne i koje ti daju snagu nekako se moraju uklopiti u raspored koji je već i ovako predviđen za tridesetosatni dan. No, ako potoneš u rutinu koju ti ovaj stroj nametne, teško ćeš se izvući.
Potrebno je pojasniti što to točno dva Osječanina rade tako daleko, u jednom posve drugom svijetu, u kulturi toliko različitoj da sve što si dosad naučio, moraš učiti iznova. Sva su se pravila igre promijenila, a na tebi je da to usvojiš što prije, jer u suprotnom će ti biti jako teško održati korak s drugim igračima. Igrom slučaja, kako to obično i biva u životu, put (u ovom slučaju put je modeling, a sredstvo je matična agencija) nas je odveo u različite agencije u Indiji, no obje su u istom gradu, spomenutom New Delhiju. Izučavamo zanat modelinga i pokušavamo iskoristiti sve što nam ovaj svijet može pružiti. S tim na umu, možemo reći da se naš posjet udaljenom kontinentu razlikuje od doživljaja ostatka turista koji svakodnevno lutaju ulicama. Naravno, život izvan Lijepe Naše ovisi o jako puno faktora. A jedan jako bitan je i agencija za koju radimo, jer smo tu pod njezinom brigom, ona je preuzela odgovornost za nas, ali isto tako, možda i najvažniji čimbenik u svemu je kakva si ti sam osoba, jer ovaj život puno pruža, a na tebi je što ćeš od svega toga iskoristiti.
OKRUŽEN SVIJETOM
Svakodnevno si okružen ljudima iz cijeloga svijeta. Cimer ti je Bjelorus, a prošla dva su ti bila iz Češke i Kostarike. U stanu s tobom žive cure iz Nizozemske, Brazila i Rusije, ali je bilo i Španjolki, Rumunjki te nekoliko njih iz Ukrajine. Da ne spominjem da na poslovima, po klubovima i u teretani srećeš i ostatak svijeta, ljude iz Amerike, Afganistana, Indonezije..., te, kako uvijek biva, susjede iz Srbije te pripadajućeg dijela Balkana. I svim tim ljudima okružen si u Delhiju, gradu s više od 24 milijuna stanovnika. Sudbine, priče i situacije u kojima se zatekneš dodatno su bogatstvo ovog iskustva. Zamislite samo razgovore koje vodite na dnevnoj bazi. Jedan dan ti prijatelj prepričava doživljaje s pješčanih plaža Rija de Janeira, gledaš video s oproštajne večere pune plesa, glazbe i veselja, a kada dođeš kući, sustanari ti pokušavaju objasniti kako se život odvija u Kaliningradu ili pak u selu pokraj Minska. Svi ljudi koje sretneš su različiti, svatko od njih ima drugačiji cilj u životu, no svi su u jednom složni. Puni su života, puni su volje za istraživanjem, istraživanjem sebe, a svakim tim razgovorom i tvoji pogledi se mijenjaju, ti se mijenjaš. Hrabri su to ljudi, nije jednostavno napustiti obitelj, prijatelje i napraviti korak izvan svoje udobne zone. No, tu život i počinje. Osjećaj koji te obuzme kada shvatiš kojim smjerom si odlučio ići gotovo je nemoguće opisati.
MODELING U INDIJI
U srcu Indije, druge najmnogoljudnije zemlje na svijetu, ne samo da otkrivaš kulturu hinduističkog naroda nego i malo od svake osobe koju sretneš i upoznaš, i tu rasteš, tu je prava čar putovanja. Proširuješ sebi svjetonazor. Počneš shvaćati da je život na koji si naviknuo jedan rijedak luksuz koji si većina ne može priuštiti. Pri tom ne mislim na skupe izlaske, velike aute ili podebeo novčanik. To se odnosi isključivo na činjenicu da se ne moraš bojati kako ćeš disati kada iziđeš van, da možeš otvoriti slavinu i normalno, bez straha, popiti času vode, da ne spominjem to što ćeš ujutro imati (tople) vode da se tuširaš i opereš zube. Hodati ulicama svoga grada i znati da si siguran. Biti slobodan. Znati da su ti osnovni uvjeti za život osigurani. Što više upoznaješ, to više rasteš, i to je neizbježno. Polako iz dana u dan počinješ shvaćati što ti je doista važno u životu, jer tek kada iz najtežih situacija izađeš kao pobjednik, tek onda ćeš znati što možeš, a bez toga ne možeš znati tko si.
Sve navedeno pruža naizgled plitak svijet modelinga. Puno je razloga zašto se modeli odluče na takvo putovanje, nekima je to bijeg zbog loše situacije kod kuće, nekima je samo do putovanja, ali svima je zajedničko, nekima više, nekima manje, novac. Većina misli da modeli žive raskošnim životom, zarađuju bajoslovne količine novca i upuštaju se u promiskuitetne vode. No, istina ne može biti dalje od navedenog. Da, može se zaraditi dosta novca, sve ovisi, kao i svagdje, o puno toga, čak i o navedenim stvarima, većina modela, pogotovo onih na prvom putovanju, ne zaradi ništa. Sretni su ako se kući vrate s pokojom dobrom slikom u booku te se upute na sljedeću destinaciju.
Piše: Marko MIĆUNOVIĆ
BEZ GRČA
Jedino bez čega ćeš ostati na kraju ugovora je vrijeme
Nije sve samo do ljepote, moraš se i svidjeti klijentima, fotografu, članovima studija. Biti brz te kvalitetno raditi. Isto kao u sportu, nogometaša, tenisača i košarkaša jako je puno, gotovo ih je nemoguće nabrojiti, ali se najčešće čuje samo za one najbolje kao što su Cristiano Ronaldo, Novak Đoković te LeBron James, dok ostali to rade iz ljubavi te kako bi si osigurali bolje sutra. Ono što je najvažnije, što svima daje određenu dozu sigurnosti, jest, naravno, novac, jer ipak ne možeš bez novca. A ono bez čega ćeš ostati na kraju ugovora je vrijeme. Bez tri mjeseca provedena na jednom posve drugom planetu. I na tebi je što ćeš nakon ta tri mjeseca misliti i reći. Možda da si u cijelosti opravdao očekivanja, iskoristio potencijal koji ti je pružen, ili si tri mjeseca živio u grču odbrojavajući dane do povratka kući.
ŽIVOT PUN AVANTURE
Svaki dan nešto novo: Ne znaš kamo ideš, ali znaš da će sve biti u redu
Sjećam se kada sam se prije nešto više od dvije godine prvi put odvažio na put u nepoznato. Stajao sam u redu na terminalu T-2 u Budimpešti, s putovnicom i boarding kartom u ruci, čekao na posljednji pregled prtljage, čekao da prijeđem taj point of no return, iza mene su stajali moji roditelji, jednako u šoku, možda i više nego ja, jer ja sam bio taj koji odlazi. Osjećaj toliko jak da se ne možeš kontrolirati. Nemoguće je suzdržati se i vjerojatno ga svatko izrazi na sebi svojstven način, no ja sam se samo počeo smijati. Smijati od sreće, smijati od emocija koje još ne poznaješ, emocija toliko novih i pozitivnih da te trenutno obuzme osjećaj ugode. Ne znaš gdje ideš i što će se sve dogoditi, ali znaš da će sve biti u redu. Svaki dan naučimo nešto novo. Samo što se previše zamaramo učenjem o materijama, dok bi nam fokus trebao biti na vlastitoj sreći te sreći ljudi oko vas. Ne samo ljudi do kojih nam je stalo nego i do onih koje ćemo sresti samo jednom. Jedni na druge ostavit ćemo trag koji ćemo nositi sa sobom do kraja života. I s tim stavom, s tom energijom, ti zračiš. Gdje god da se uputiš, gdje god da se nađeš, drugačije se odnose prema tebi zato jer si stranac, osoba koja se odvažila na život pun avanture, pa već na samom početku imaš određeni imidž kojem oni teže.
Počneš shvaćati da je život na koji si naviknuo jedan rijedak luksuz koji si većina ne može priuštiti...
I u New Delhiju izučavali smo zanat modelinga i pokušavali iskoristiti sve što nam ovaj svijet može pružiti...
U srcu Indije ne samo da otkrivaš kulturu hinduističkog naroda nego i malo od svake osobe koju sretneš i upoznaš. I to je prava čar putovanja...