Kraj godine neće ponuditi konačno rješenje situacije oko obvezne ugradnje razdjelnika. Posljednje informacije iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike kažu kako će do početka iduće ogrjevne sezone (15. rujna 2017.) definirati zakonske podloge, modele i pravilnike kojima će riješiti otvorena i goruća pitanja u toplinarstvu.

- Novi zakon riješit će probleme, a do tada nećemo kažnjavati građane - poručili su prije desetak dana iz ministarstva. Time je dano do znanja kako se do tada odgađa obveza ugradnje razdjelnika topline za zgrade do 70 stanova, koja se prema Zakonu o tržištu toplinskom energijom treba obaviti do kraja ove godine. No, jasno je kako će se o razdjelnicima i njihovoj svrhovitosti stoga i dalje u Hrvatskoj pričati i debatirati.

Neka viđenja tog problema, a kroz prizmu iskustva drugih zemalja, ponudili su u zagrebačkoj Udruzi za zaštitu potrošača "Razdjelnici topline". Ljiljana Mrkonjić, tajnica Udruge, u svojem završnom radu na MBA studiju, a o temi razdjelnika, barata intrigantnim podacima. Primjerice, Finci i Šveđani, a riječ je o drugoj i trećoj zemlji u Europi po potrošnji energije (Hrvati su na začelju), u 2014. i 2015. godini napravili su studije isplativosti koje su pokazale da “se u 99 posto postojećih višestambenih zgrada u Finskoj ugradnja individualnih mjerila ne isplati jer pojedini stanar jako malo može utjecati na ukupnu potrošnju zgrade, a ugradnja kalorimetara ili razdjelnika donosi toliko visoke troškove koje nije moguće pokriti uštedama energije koje bi se ostvarile promjenom ponašanja stanara"...

U Finskoj se 87 posto kućanstava grije na zajedničko centralno grijanje, u Hrvatskoj samo 10 ili 11 posto.

- Švedska, a sličnoj je i u Danskoj, emisiju ugljičnog dioksida (CO2) smanjivala je u proteklih 25 godina na način da je povećavala udjel kućanstava koja se griju preko daljinskog centralnog grijanja. Mijenjali su samo vrstu goriva koje toplane koriste za zagrijavanje tih domaćinstava, zamjenjujući ugljen alternativnim izvorima poput drva, biomase, drvne sječke, otpada ili otpadnih ulja te su tako smanjivale emisiju CO2 - upozorava Mrkonjić. Također, te su studije pokazale da se zavrtanjem ventila na radijetoru zbog razdjelnika teško može uštedjeti više od deset do maksimalno dvadeset posto potrošene energije, što je, ocijenjeno je u konačnici, nedovoljno da bi se investicija u razdjelnike i plaćanje očitavanja isplatili. Dakle, u mnogo hladnijim zemljama, a koje imaju mnogo više korisnika centralnog grijanja, došli su do zaključka da im razdjelnici ne bi bili ni od kakve koristi. Osim u Hrvatskoj, razdjelnici su obvezni još samo u Sloveniji, Italiji, Bugarskoj i Rumunjskoj.

Hrvatska se također upustila u izradu studije, za resorno ministarstvo kao naručitelja to je napravio Energetski institut Hrvoje Požar. Proveli su analizu u 56 zgrada s oko četiri tisuće stanova u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Vinkovcima, Vukovaru, Karlovcu, Samoboru, Velikoj Gorici i još nekim manjim gradovima u kojima postoji centralno grijanje iz toplana ili kotlovnica. Rezultati su pokazali da je zahvaljujući razdjelnicima ostvarena ušteda topline od gotovo 30 posto. No, u udruzi “Razdjelnici topline” spremni su i to osporiti, prije svega i zbog toga što studija nije javno objavljena. Zbog toga su do tog materijala u udruzi došli iz “svojih” izvora. Analizirajući je, smatraju kako se u studiji nigdje ne kaže da su zgrade uštedjele 30 posto energije godišnje - jer je promatrano razdoblje bilo samo pet mjeseci. Godišnje je to znatno manje. Također dovode u pitanje odabir zgrada, mišljenja su kako je riječ o biranim zgradama, koje nisu reprezentativan uzorak.

- Učinak nasilnog uvođenja razdjelnika Hrvatskoj je takav da se sve više potrošača želi potpuno isključiti iz sustava centralnog grijanja ili, pak, onemogućeni u želji da se isključe, prelaze na grijanje preko ostalih izvora, uglavnom struje ili plina - kaže Mrkonjić te smatra kako se sve to ne može podvesti pod uštedu energije. Za nju je to prije raspad sustava centralnog grijanja i propast cijene takvih stanova, koji su preko noći “od komfornih” postali stanovi “bez grijanja”.