ĐAKOVO -  „Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan.“ Bog je postao čovjekom. Rodio se na rubu društva, u trošnoj kolibi, siromašan, u štali ovoga svijeta. Stao je na stranu čovjeka, poistovjetio se s nama ljudima, prihvatio je našu ljudsku narav, slabost, krhkost i grešnost. Svojim je utjelovljenjem zagrlio svakoga od nas. Rođenjem u Betlehemskoj štali potvrdio je prava, svetost i dostojanstvo svake ljudske osobe. Svojim utjelovljenjem prihvatio je našu golotinju,  ranjenost grijehom i zlom i donio nam poruku spasenja, rekao je u uvodu svoje homilije đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić, predvodeći misu ponoćku u đakovačkoj katedrali.  Pozvao je vjernike da novorođenog Isusa prime u svoj dom.  Rekao je kako je Božić  slavlje rođendana utjelovljenoga Sina Božjega. - Njegovim je rođenjem naša povijest postala bogatija i bremenitija. Sin je Božji »sišao s nebesa radi nas ljudi i radi našega spasenja« — radi našeg očovječenja, radi našeg ostvarenja, radi nas, da mi ljudi budemo više ljudi, rekao je Hranić.

Poručio je kako je Isus na se ljudsku narav da mi budemo jedno s njim; "on naše, a mi njegovo tijelo. I gdje je Isus, gdje je njegovo tijelo, ondje smo mi. Mi smo njegovo tijelo, a on među nama i u nama, jedno s nama".  - Stoga svjedo¬čanstvo i poruka ove božićne noći za sve nas ljude glasi: Bog nas je pri¬hvatio, nije nas prezreo, već tjelesno nosi tijelo i krv svih nas, poručio je nadbiskup. - Obraćenje nas pojedinaca, Božji prodor u ovaj svijest i otvaranje našega srca za Boga, za njegovo svjetlo i njegovu riječ, nužno rađa nečim novim, kvalitetnijim, ljudskijim, humanijim, poštenijim - rađa promjenom mojega odnosa prema drugim ljudima i svemu onome što je oko mene i u čega sam uronjen; rađa mojim novim kvalitetnijim odnosom prema bračnome drugu, odgovornošću prema obvezama i prema poslu; poštenjem prema suradnicima; solidarnošću prema potrebitima; humanošću i dobrotom prema podređenima; ljubavlju prema svima. Božji prodor u moje srce i otvaranje moga srca, moje obraćenje dotiče druge; jer mijenja moj odnos prema njima. Ja postajem humaniji, pošteniji, odgovorniji. Moja pogođenost Bogom i otvaranje moga srca Bogu, promjena koja se događa u meni postaje 'blagovijest za sav narod' - postaje izvorom radosti za druge, poručio je na ponoćki Hranić.  Istaknuo je kako  Bog ne napušta svoj narod, nego narod zaboravlja Boga i zatvara se za njegovu riječ. - Bog je zato nemoćan te i on trpi zbog grijeha svojega naroda, dodao je nadbiskup đakovačko-osječki.

- Kao čovjek i kao biskup sa svima vama dijelim vaše brige i poteškoće, sve ono što proživljava naša draga Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem te čitava Hrvatska. Tužimo se: naša situacija, moja narav, čitavo moje biće, moji životni uvjeti, naši međuljudski odnosi, gospodarska i demografska situacija, loše vijesti, čitav moj i naš život je bijedan. Poruka ove svete božićne noći za sve nas glasi: Bog nas nije napustio, Bog nas pri¬hvaća i on je zajedno s nama, jedan od nas. Nosi tijelo i krv svih nas. Ljudska se sreća krije u izobilju materijalnih dobara i u visokom životnom standardu. Pokazuje nam da je istinski velik onaj tko zna biti skroman, jednostavan i ponizan. Zaustavimo se, zato, ovih božićnih dana pred jaslicama i pogledajmo dobro u njih!, poručio je slavonskom čovjeku nadbiskup Hranić u božićnoj noći.

S.ŽUPAN