Objavljeno 24. prosinca, 2016.
Nikad nisam radila glavom, nego srcem! - životno je geslo Valpovčanke Vere Vicić, koja je u svojoj sredini već godinama poznata po svom nesvakidašnjem višedesetljetnom humanitarnom radu i angažmanu za najpotrebitije, za što je ove godine primila i javno priznanje Grada Valpova, Plaketu “Matija Petar Katančić”.
Za isto priznanje nominirao ju je Župni Caritas Župe Valpovo, gdje samostalno volontira od njegovih samih početaka 2000. godine pa sve do danas. Od 2002. se aktivno uključuje i kao član Zajednice Vjera i svjetlo – Međunarodnog pokreta osoba s intelektualnim poteškoćama, član je Župnog pastoralnog vijeća, te prijatelj i volonter Udruge osoba s invaliditetom MI Valpovo od samog osnutka udruge. Njezini suradnici naglašavaju da njezina posebna vrijednost i kvaliteta leži u činjenici što o najpotrebitijima skrbi kroz neposredni kontakt s ljudima i njihovim svakodnevnim problemima i potrebama, zbog čega je značajno pridonijela društvenom i socijalnom djelovanju u Zajednici. Kada se svemu tome doda i podatak da je tijekom godina ova 68-godišnjakinja koja nije imala vlastitu djecu, duže ili kraće čuvala 25 djece te preuzela brigu o dječaku bez roditelja iz Valpova, Marku Šimiću, kojega je iškolovala i zaposlila, više je nego jasno zašto u svojoj sredini ova osoba velikog srca važi za pravog anđela bez krila. No, unatoč svemu nabrojenom što se o njezinu radu zna, udovica Vera skromno kaže da nerado govori o sebi.
- Potreba za humanošću, pomaganjem i dobrim djelima ne postoji samo u vremenu oko Božića, već je ta potreba prisutna tijekom cijele godine i uvijek netko treba našu pomoć u bilo kojem obliku. Raduje što su me moji sugrađani tijekom godina prepoznali kao nekoga tko im je spreman rado izaći u susret i ne prođe tjedan da netko od potrebitih ne zakuca na moja vrata ili me ne nazove s molbom da mu treba obuća, odjeća, hrana, higijenske potrepštine… Sretna sam što u svakom tom trenutku tada znam točno koga nazvati da mi pomogne u tome i što smo s godinama stvorili svojevrsni lanac dobrote i humanosti čije su karike i oni znani i oni neznani dobrotvori kojima je najveća radost nekog usrećiti. Mislim da je zapravo u tome i najveća tajna ljudske sreće i zadovoljstva – ako usrećiš i pomogneš svome bližnjemu! - priča Vera koja je u svoj lanac uključila čak i svoje kumove iz Njemačke koji tijekom godine vrijedno prikupljaju donacije u svome domu i svaki put kada dolaze u Hrvatsku donesu po 30-ak vreća odjeće, obuće i drugih potrepština, koje Vera sa svojom ekipom nakon toga dijeli onima kojima je najpotrebnije.
Iz njezine želje za pomoći rodila se i nesvakidašnja skrb za dječaka bez roditelja, Marka Šimića, o kojemu se počela brinuti kao devetogodišnjaku kada mu se majka utopila. Iako nije mogla dobiti skrbništvo nad njim, Vera se majčinskim žarom brinula za njega i pomagala mu tijekom cijelog obrazovanja, sve dok nije završio srednju školu za kuhara te je danas zaposlen u valpovačkoj Pekari Čičak d.o.o.
- To sigurno nije bilo lako ni jednostavno i imali smo sretnih i teških razdoblja i epizoda, no ono što nas je uvijek povezivalo bila je međusobna ljubav i poštovanje, tako da me Marko i danas vrlo često nazove i navrati s pitanjem treba li mi što. No, meni je ipak najveća nagrada kada ga vidim da je izrastao u pravog čovjeka i da je sretan i ispunjen. Veća nagrada mi ne treba - priča Vera koju je nakon dodjele javnih priznanja posebno ganuo Markov dolazak na pozornicu s buketom cvijeća u rukama, kojim joj je na simboličan način želio izraziti zahvalnost za sve ono što je za njega učinila i što mu je i dalje podrška i oslonac kakvu nažalost nisu osjetila ni mnoga djeca s vlastitim biološkim roditeljima.
Blagdani su pred vratima, a Vera koja trenutačno zbog zdravstvenih problema proteklih tjedana nije bila mobilna i pokretna kao inače, podsjeća da se uza sve blagdansko obilje ne zaboravi da je to prije svega vrijeme razumijevanja, ljubavi, mira i praštanja, kojih nam svima treba više ne samo u blagdansko vrijeme, nego tijekom cijele godine. “Jer smisao Božića nije u kićenju i poklonima, već međusobnom darivanju ljubavi, pažnje i razumijevanja i – vremena. Od toga doista nema većeg i dragocjenijeg poklona”, poručuje valpovačka humanitarka.
Lidija ANIČIĆ
Smisao Božića je u međusobnom darivanju ljubavi, pažnje i razumijevanja i – vremena