Hrvatske oružane snage ove godine dobile su iz SAD-a donaciju od 16 izviđačko-jurišnih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, a od 2010. godine dosad Hrvatska je od SAD-a dobila naoružanja i tehnike, ali i druge opreme te obuke u vrijednosti od oko pola milijarde dolara.

S druge strane, Srbija u Rusiji nabavlja šest zrakoplova MiG 29, dok bi svoja četiri zrakoplova istog tipa trebala poslati na remont u Rusiju te bi već iduće godine imala osposobljenu jednu lovačku eskadrilu s deset borbenih zrakoplova. Osim toga, Srbija iz Rusije dobiva i 30 tenkova - modernizirane verzije prilično starog modela T72 i isto toliko oklopnih transportera. Srpski premijer Aleksandar Vučić najavio je i kupnju 13 helikoptera europskog proizvođača - Airbus Helicopters - šest naoružanih transportnih helikoptera za potrebe specijalnih snaga, tri za ministarstvo unutarnjih poslova, dok je za četiri letjelice rekao da ih Srbija očekuje kao donaciju. Vučić je najavio dodatna ulaganja u vojnu industriju, rekavši da će dramatično uvećati kapacitete i na taj način odvratiti svakog tko misli da može napasti Srbiju.

Ne ulazeći u usporedbe opremljenosti i mogućnosti oružanih snaga Hrvatske i Srbije, postavlja se pitanje - može li se govoriti o svojevrsnoj utrci u naoružavanju dviju vodećih zemalja zapadnog Balkana, kroz koje se očituju utjecaji Zapada i NATO-a s jedne strane i Rusije s druge strane? Ta se teza može iščitati iz izjava srpskih političkih dužnosnika, dojma smo, mnogo više nego njihovih kolega u Hrvatskoj. Ili je srpsko “napuhavanje” hrvatskog naoružavanja imalo za cilj izvući što više od Rusije?

Analitičar portala Obris - Obrana i sigurnost Igor Tabak za Glas Slavonije kazao je kako razvoj situacije ostavlja dojam da su dvije zemlje u svojevrsnoj utrci u naoružavanju, no on zaključuje da je to samo - dojam, s obzirom na to da se mnogo više priča nego što se stvarno ulaže u vojnu tehniku i suvremene sustave, jer i Hrvatska i Srbija za takvo što jednostavno nemaju novca.

- Nekoliko je dokaza za to. Evo, primjer je hrvatski vojni proračun. U javnosti je istaknuta informacija kod donošenja državnog proračuna za 2017. da je povećano izdvajanje za Ministarstvo obrane, no mnogi zaboravljaju podatak kako je u ožujku ove godine taj vojni proračun radikalno smanjen te da će hrvatski vojni proračun u 2017. godini biti otprilike na razini iz 2015. godine - naglašava Tabak.

Kaže kako Srbija gleda vojne donacije koje Hrvatska dobiva i koje su, kaže on, u vrlo malim količinama i koje uglavnom rješavaju neke probleme, primjerice po pitanju mobilnosti oružanih snaga.

- Tako smo dobivali oklopna vozila MRAP, zatim kamione na otpisu od Nijemaca, a tek pored toga jedan manji dio doniranoga omogućit će neke nove sposobnosti hrvatskih oružanih snaga. U redu, tu je i 16 helikoptera, no i to je realno gledano mali pomak za naše oružane snage. U Srbiji takve donacije ipak izazivaju zavist i nervozu. Pa i nakon našeg vojnog mimohoda koji je bio “drukčiji od očekivanja”, može se reći da je došlo prvenstveno do verbalne i “političke” utrke u naoružanju - kaže Tabak. Spomenuo je i priču o tome da bi Hrvatska od SAD-a nabavila višecijevne raketne lansere sa suvremenim raketama dalekog dometa, što se pretvorilo u priču o balističkim raketama, koja je u Srbiji svojevremeno ove godine dobila veliku pozornost. Od lansera i raketa nije bilo ničega i pitanje je hoće li ikada i biti - podsjeća Tabak ističući kako Srbija, baš kao i Hrvatska, ima “radikalno skučen vojni proračun kojim ne može kupovati novu tehniku, posebice u nekom ozbiljnijem obujmu.” Naveo je tu primjer Srbije, koja je nakon što je ostala bez helikoptera za spašavanje i medicinski prijevoz, iz Rusije kupila dva nova transportna helikoptera, koji su tu zemlju praktički koštali kao Hrvatsku cijela eskadrila Kiowa.

- Iako se nekad pričalo i o protuzračnim projektilima, sustav S 300 ili BUK, sada Srbija s Rusijom prvenstveno dogovara nabavu borbenih zrakoplova MiG 29, te još tenkova i oklopnih transportera. Isti problem s obnovom flote borbenog zrakoplovstva ili resursa za čuvanje zračnog prostora ima i Hrvatska. Govorimo o vrlo malom broju zrakoplova koji bi u Srbiji bili nabavljeni - šest, uz koje bi bili remontirani i postojeći zrakoplovi. Vrlo vjerojatno ovih šest zrakoplova stari su kao i oni koje je Jugoslavija nabavljala krajem 80-ih godina. Dakle, sve zajedno predstavlja za srpsko zrakoplovstvo veliku promjenu, ali to nije ništa spektakularno. Ključno je međutim što na taj način još jedna zemlja u regiji bar donekle rješava problem borbenog zrakoplovstva. Rumunjska je nabavila rabljene američke avione, Bugarska ima raspisan natječaj za nabavu aviona, Mađarska rješava leasing sa Švedskom za svoje Gripene, kao i Češka i Slovačka. Srpsko rješavanje pitanja vojnog zrakoplovstva u Hrvatskoj ne treba biti razlog za nervozu, nego poticaj da i Hrvatska krene u rješavanje tog problema koji se u nas odgađa dugi niz godina - zaključuje Tabak.

On napominje kako je još uvijek upitno što će sve Srbija nabaviti u Rusiji, ističući kako je tu važan detalj i činjenica da su iduće godine u Srbiji predsjednički izbori i da je sadašnji predsjednik Tomislav Nikolić, koji će se kandidirati i za sljedeći mandat, vrlo blizak Ruskoj Federaciji.