Vezani članci
IZGUBLJENA (OTPISANA) GENERACIJA (II.):
PREDRAG BEJAKOVIĆ:
Od prvih tranzicijskih dana radnici u srednjoj životnoj dobi u Hrvatskoj “ugrožena su vrsta” i prvi su dobili otkaze kad su loše vođene privatizirane tvrtke propale. I tako sve do danas.
Ako ste kojim slučajem prešli 45., ostali bez posla, a ne pripadate u deficitarna zanimanja, ili niste spremni za prekvalifikaciju, a nemate ni mogućnosti za pokretanje privatnog biznisa, pa ni onog najmanjeg, loše vam se piše. Neće vam pomoći ama baš nitko i ništa, jer starosna diskriminacija postala je i ostala najrasprostranjeniji oblik diskriminacije na tržištu rada. Pronalaženje novog posla po dobivanju otkaza starijim osobama gotovo je nemoguća misija.
Trenutačno je u Hrvatskoj zaposleno oko 65 tisuća starijih od 60 godina, a 375 tisuća radnika je u dobi između 40 i 50 godina. Svi koji su rođeni poslije 1961. godine, neovisno o spolu, trebali bi raditi do 67. godine, što otvara brojna pitanja. Ali to su ipak sretnici u odnosu na tisuće nezaposlenih njihove dobi koji već utabanim stazama do burzi rada neuspješno pokušavaju doći do bilo kakvog posla. Njima je samo dužnost jednom mjesečno doći u HZZ da bi ostvarili pravo na pomoć, ako ga ispunjavaju, a mogu uz put pogledati i oglase za slobodna radna mjesta, mada nemaju velikih izgleda. Naprosto, starije osobe koje ostanu bez posla najvjerojatnije se više neće uopće uspjeti ponovno zaposliti.
OČAJ I NEMOĆ
Službeno, radne prakse kojima se diskriminiraju stariji kandidati u Hrvatskoj protuzakonite . Međutim, takvu diskriminaciju nije lako dokazati. Dokazi obično ne postoje, a kolege nerado svjedoče u strahu da će i sami ostati bez posla.
Nesretnih života i sudbina tako je napretek, ali tko za to više i pita, ostaje samo ljutnja i ogorčenost... Mnogi su prepušteni sebi samima, jer država, koja je trebala vrlo dobro znati kakve će biti posljedice prijelaza iz socijalizma u kapitalizam, nije učinila ništa konkretno za spas cijelog jednog naraštaja. Okvirno se procjenjuje da je oko 300.000 ljudi izgubilo posao samo zbog nezakonite pretvorbe i privatizacije. Među njima je upravo najveći udjel ove dobne skupine (45-55) koja bi trebala biti u naponu snage za obavljanje odgovornih poslova.
Prema podacima od ove godine Hrvatska ima oko 130 tisuća osoba koje su bez posla dulje od dvije godine i oko 70 tisuća radnika koji su nezaposleni između jedne i dvije godine. A koga god tako dugo odgurnu s tržišta rada sve su mu skromnije šanse da se ponovno zaposli. Kao što prednjači po nezaposlenosti mladih, Hrvatska u europskim okvirima prednjači i prema broju ljudi koje stručnjaci nazivaju izgubljenim generacijama. Odlukom politike, ova je godina trebala biti godina tih ljudi, jer je Europska komisija krenula u zajednički projekt sličan Garanciji za mlade. Sve su se države članice obvezale da će pripremiti posebne programe za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba, no Hrvatska je zbog smjene vlasti kasnila u pripremama. Države članice EU-a dobile su zadatak da dopru do svih svojih građana koji ne rade dulje od 18 mjeseci te da ustanove njihove potrebe i potencijale. No, do danas još se ništa bitnoga po tom pitanju nije ostvarilo.
Tako je i jedan naoko nezanimljiv natječaj za po mnogočemu neatraktivan posao spremača ili spremačice u jednoj osječkoj školi otkrio očaj s kojim su i na istoku Hrvatske suočene osobe srednje dobi. Za to jedno radno mjesto, gdje bi kandidat dobio posao s punim radnim vremenom na određeni rok, prijavile su se čak 24 osobe. No, pozornost privlači podatak da posao spremačice traže dvije visokoobrazovane osobe - 50-godišnji diplomirani inženjer poljoprivrede i 39-godišnji diplomirani pravnik! Ta pokazuje koliko su ljudi očajni kada traže posao daleko ispod svoje obrazovne razine, na određeni rok, za koji plaća teško da može biti veća od tri tisuće kuna. Dvije osobe imaju završenu samo osnovnu školu, a pet kandidatkinja su kvalificirane radnice sa završenim III. stupnjem obrazovanja.
I dob kandidata govori mnogo. Na toj listi čak je polovina osoba u dobi od 50 ili više godina. Osim toga, devet je osoba u dobi od 39 do 49 godina. Posve je jasno kako su te nesretne pedesetogodišnjakinje u velikoj deindustrijalizaciji na području Osijeka i bliže okolice izgubile posao i vjerojatno već godinama izgubljene na tržištu rada pokušavaju preživjeti radeći bilo kakav posao.
Da stvar bude još gora, pedesetogodišnjake poslodavci nerado zapošljavaju, birajući mlađe, brže, sposobnije i zdravije. Osim toga, ljudima koji su možda i više od 20 godina radili jedan posao i izgubili ga, nije se lako prekvalificirati. Za razliku od mladih, koji su zbog posla otputovali u inozemstvo, osobe u pedesetima to ne mogu samo tako učiniti, jer nisu u dobi da se jednostavno spakiraju i krenu u također velik rizik potrage za boljim životom u Njemačkoj ili Irskoj.
GUBITAK POSLA RAVAN SUICIDU
Predsjednik Nezavisnog hrvatskog sindikata Krešimir Sever, komentirajući ovaj osječki primjer koji smo mu prezentirali, kaže kako se u njemu vidi sva naša besperspektivnost.
- Mladi su, na žalost, već napustili zemlju tražeći posao u inozemstvu, premda se to iz službene statistike ne može iščitati, s obzirom na to da se mnogi ne odjavljuju sa svojih adresa u Hrvatskoj. Gotovo bi se moglo reći da je među nezaposlenima i preostao najveći broj ljudi u srednjim godinama koji su prisiljeni tražiti bilo kakav posao, poput ovoga spremačice i uz to vrlo nesiguran, jer je na određeno vrijeme - kaže Sever.
On podsjeća kako samo 16 - 17 posto nezaposlenih osoba prima naknadu za nezaposlenost sa Zavoda za zapošljavanje te je većina nezaposlenih često prisiljena raditi bilo što, pa i na crno, kako bi prehranila svoju obitelj. Apatiju pojačava i osjećaj da je vrlo teško i rizično pokrenuti bilo kakav vlastiti posao.
- Ljudi se onda odlučuju jednostavno posao tražiti u inozemstvu. A među onima koji su tu vlada jagma za bilo kojim radnim mjestom koje se pojavi, pa onda i za mjestom spremačice. Takvu situaciju nerijetko koriste i poslodavci, isplaćujući bezobrazno niske plaće, ili dajući zaposlenima ugovore na određeno vrijeme, a radnici su onda prisiljeni pristati na sve samo da im poslodavac produži ugovor - zaključuje Sever.
Krešimir Sever je stava kako na tržištu rada osobe srednje dobi u usporedbi s mladima, koji su vjerojatno školovaniji i okretniji, imaju vrijednost koju poslodavci trebaju cijeniti, a to je prije svega iskustvo, drukčiji pristup radu, stabilnost, visoka razina radnih navika... Žalosno je što čak i značajno povećanje državne potpore za zapošljavanje osoba starijih od 50 godina u Slavoniji i Baranji teško da može dati dobre rezultate. Razlog je u tome što se otvara vrlo malo novih radnih mjesta.
A ostati bez posla i bez prava na mirovinu s pedesetak godina, u nekim je slučajevima, nažalost, ravno suicidu. Izgubljena generacija jednostavno nije zaslužila otići nesretna. Živeći u permanentnom stanju PTSP-a zbog kronične nezaposlenosti, ti su ljudi izloženi najopakijim psihosomatskim oboljenjima. Oni su jedna od ugroženih skupina o kojima se društvo brine samo kada treba lansirati novi, naravno, financijski ograničen paket mjera poticajnog zapošljavanja.
Damir GREGOROVIĆ/Igor MIKULIĆ
GENERACIJA 50+
EK požuruje zapošljavanje starijih
Iako je već najavljivano uvođenje nove mjere - realizaciju “Garancije 50+”, odnosno poticanje zapošljavanja starije radne snage, moralo se pričekati formiranje nove vlade i donošenje proračuna, pa još jednom tako. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava izradilo je podlogu za uvođenje nove mjere, poticanja zapošljavanja starije radne snage. Jer iz Europske komisije prema hrvatskoj Vladi stigle su i primjedbe kako bi trebali popraviti i situaciju oko niske stope aktivnosti radno sposobnog stanovništva starijeg od 50 godina. Takvih je, prema ukupnom broju nezaposlenih u Hrvatskoj, gotovo trećina. U evidenciji Zavoda za zapošljavanje nezaposleno je oko 80 tisuća starijih od 50 godina. Osnova Garancije za starije od 50 godina oslobađanje je poslodavaca od plaćanja doprinosa u cijelosti ili djelomično. Tako bi poslodavac koji zaposli radnika kojemu do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu nedostaju tri godine staža potpuno bio oslobođen doprinosa na plaću od ukupno 17,2 posto za zdravstveno osiguranje, zapošljavanje te zaštitu zdravlja na radu. Za radnika kojemu do dobi potrebne za starosnu mirovinu nedostaje od tri do pet godina poslodavcu bi se doprinosi smanjili za 75 posto, odnosno plaćao bi 25 posto doprinosa na plaću. Za zapošljavanje radnika kojemu do starosne mirovine nedostaje od pet do sedam godina staža poslodavac će plaćati 50 posto doprinosa na plaću, a u slučaju zapošljavanja radnika kojemu do starosne mirovine nedostaje od sedam do 15 godina staža poslodavac bi plaćao 75 posto doprinosa na plaću. Uz to trebalo bi izmijeniti i Zakon o doprinosima kojim bi se utvrdile olakšice za poslodavce koji će zapošljavati stariju radnu snagu. Sredstva za financiranje ove mjere došla bi iz Europskog socijalnog fonda, iz kojeg Hrvatska može povući do 500 milijuna eura do 2020. godine. (D.K.)
NADA MURGANIĆ MINISTRICA DEMOGRAFIJE, OBITELJI, MLADIH I SOCIJALNE POLITIKE
GORUĆI SOCIJALNI PROBLEM
Je li i koliko tzv. izgubljena generacija ljudi koji su u dobi između 45 i 55 godina, ne svojom krivnjom, ostali bez posla, također jedan od gorućih socijalnih problema?
- Veliki broj radno sposobnih i djelomice radno sposobnih nezaposlenih osoba, pa tako i kategorija nezaposlenih osoba u životnoj dobi od 45 do 55 godina, uistinu je gorući socijalni problem u Republici Hrvatskoj. Dok Hrvatski zavod za zapošljavanje vodi točnu evidenciju navedene kategorije građana, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku svojim mjerama želi obuhvatiti sve socijalno ugrožene građane, pružiti im potporu i osigurati im dostojan život i pomoć u najtežim životnim situacijama.
Kako riješiti taj problem? Što sa socijalnom zaštitom, socijalnom skrbi takvih skupina?
- Socijalna zaštita vezana uz djelokrug nadležnosti Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku uključuje socijalnu skrb koja je propisana Zakonom o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 99/15. i 52/16.), za korisnike koji se iz bilo kojeg opravdanog razloga propisanog ovim Zakonom nađu u potrebi za socijalnom skrbi. Socijalna skrb organizirana je djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo. Osoba koja ne može osigurati uzdržavanje svojim radom, pravima koja proizlaze iz rada ili osiguranja, primitkom od imovine, iz drugih izvora, od osoba koje su je dužne uzdržavati na temelju propisa kojima se uređuju obiteljski odnosi ili na neki drugi način, ima prava u sustavu socijalne skrbi pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. Prava u sustavu socijalne skrbi korisnik ostvaruje prema načelu slobodnog izbora i pod uvjetima propisanim ovim zakonom. Korisnik ostvaruje prava u sustavu socijalne skrbi u skladu s individualnim potrebama i uz aktivno sudjelovanje korisnika.
Vidimo da je bilo pokušaja (programa, planova) poput Garancije 50+, Pola-pola potpora za zapošljavanje i dr. mjera, no učinak je vrlo mali, ili se te mjere niti ne provode. Kako to komentirate?
- Mjere aktivne politike zapošljavanja u nadležnosti su Ministarstva rada i mirovinskog sustava koji vode i evidenciju u rezultatima provedivosti. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku podržava sve inicijative vezane uz poticanje zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih, djelomice ili potpuno radno sposobnih osoba, jer time im se omogućava ponovan povratak u svijet rada, čime se značajno utječe na smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti naših građana. Socijalni radnici u Centrima za socijalnu skrb na Odjelima novčanih naknada uz ostvarivanje prava, stručnim savjetodavnim radom nastoje s dugotrajno nezaposlenima izraditi individualne planove, uključiti ih u aktivnosti lokalne zajednice, aktivno traženje posla, a čime se utječe na smanjenje rizika od siromaštva.
Nakon što izgube prava za nezaposlene, što sa socijalnom skrbi takve populacije, koliko i kojim mjerama Ministarstvo ublažava njihovu tešku situaciju?
- Ministarstvo je dosadašnjim zalaganjem značajno unaprijedilo sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj, te je i u ovim ekonomski izazovnim vremenima nizom reformi pružilo značajan doprinos sustavnoj skrbi za siromašne građane. Sustav socijalne skrbi Republike Hrvatske organiziran je na način da država, s ciljem sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja socijalne ugroženosti, skrbi za najpotrebitije članove društva. Zakonom o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16.) definirani su, između ostaloga, korisnici koji ostvaruju prava i uvjeti potrebni za njihovo ostvarivanje. Socijalnu skrb ostvaruju dvije kategorije korisnika: prva su siromašni koji nemaju vlastitih prihoda, ili su ti prihodi manji od propisanih cenzusa, odnosno nedostatni za podmirenje osnovnih životnih potreba, a druga su oni koji socijalnu skrb primaju u svrhu zadovoljavanja specifičnih potreba, nastalih uglavnom zbog invalidnosti, starosti, psihičke bolesti, ovisnosti i dr.
Koja prava, na temelju Zakona o socijalnoj skrbi, korisnici mogu ostvariti?
1. Zajamčena minimalna naknada (ZMN) je pravo na novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samca ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. ZMN se može priznati u cijelosti ili djelomice u naravi, ako Centar za socijalnu skrb utvrdi da postoji vjerojatnost da korisnik ZMN-a neće koristiti za podmirenje osnovnih životnih potreba. Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos ZMN-a utvrđuje Vlada Republike Hrvatske. Do donošenja odluke Vlade Republike Hrvatske osnovica na temelju koje se izračunava iznos ZMN-a za 2014. g. iznosi 800,00 kuna.
2. Naknada za troškove stanovanja uključuje najamninu, komunalne naknade, električnu energiju, plin, grijanje, vodu, odvodnju i druge troškove stanovanja u skladu s posebnim propisom. Navedeno pravo mogu ostvariti korisnici ZMN-a.
3. Troškovi ogrjeva podrazumijevaju pravo kojim se jednom godišnje korisniku ZMN-a osigura tri m3 drva ili odobri novčani iznos za podmirenje tog troška.
4. Naknada za osobne potrebe korisnika smještaja je pravo koje je vezano uz uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, odnosno ostvaruju ga naši korisnici u sustavu socijalne skrbi koji se nalaze na smještaju, te predstavlja naknadu za njihove osobne potrebe.
5. Jednokratna naknada priznaje se u slučajevima kada samac ili kućanstvo zbog trenutačnih materijalnih teškoća nisu u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe (nastale primjerice zbog rođenja ili školovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, elementarne nepogode i slično).
6. Uvećana jednokratna naknada je pravo koje u osobito opravdanim slučajevima može priznati Centar za socijalnu skrb, a uz prethodnu suglasnost MDOMSP-a, u najvišem iznosu od 10.000,00 kn.
7. Jednokratna naknada za pogrebne troškove korisnika ZMN-a i korisnika smještaja ili organiziranog stanovanja.
8. Osobna invalidnina je pravo koje se priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba, a ovisi o prihodima koja samac ili kućanstvu ostvaruje.
9. Doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama, zbog čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe.
10. Naknada za ugroženog kupca energenata predstavlja pravo na subvenciju troškova električne energije ugroženim kupcima, odnosno krajnjem kupcu na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva ako je: korisnik ZMN-a, član kućanstva koje je korisnik ZMN-a, korisnik osobne invalidnine, ili živi u kućanstvu s korisnikom osobne invalidnine. Iznos naknade za ugroženog kupca energenata iznosi najviše 200,00 kn mjesečno.(D.J.)
EUROPSKI PRIMJERI
Kako se s problemom starijih nezaposlenih nose neke članice Europske unije?
Europa nepovratno stari, a ta je starost sve dulja. Stoga, ništa čudno da Europska unija za razliku od Balkana nastoji svim silama poslovno angažirati starije radnike. Štoviše, dob za mirovinu se povećava. U Francuskoj sa 60 na 62, Velikoj Britaniji sa 65 na 66, u Njemačkoj sa 65 na 67, a prijedlog je da bude i 70. Svaka takva reforma izaziva širokopojasne socijalne nemire pogotovo u mediteranskim zemljama, no činjenica jest da Europljani žive sve dulje i da je radno aktivnih sve manje. Unija je izbacila nekoliko strategija za zapošljavanje starijih osoba. No malo je koja zemlja ispunila kriterije poput onoga da kompanije ustanove minimalnu kvotu za davanje posla starijima od 50. U Francuskoj je veća vjerojatnost da netko u pedesetima prestane raditi s obzirom za relativno nisku dob za prijevremenu mirovinu. Rezultat je da pogođeni takvom mjerom više ne mogu naći posao, a mirovina koju primaju nije dovoljna za minimalno kvalitetan život.
Ni u Njemačkoj situacija nije bajnija, no EU strategija je polučila rezultat. Između 1999. i 2009. zapošljavanje osoba između 55. i 64. godine skočilo je s 40 posto na gotovo 60. Najbolje stoji Švedska gdje je zapošljavanje u tom dobnom razredu čak 70 posto. Najgora je pak Italija - 35 posto.
Skandinavske zemlje napravile su najveći progres u posljednjih desetak godina. Vrlo malo ljudi koristi mogućnost prijevremene mirovine i manji je pritisak za reforme zakona o radu.
U Češkoj je dobni razred od 55 do 65 godina zaposlen u omjeru 46 posto. Problemi, kao i u slučaju Mađarske, variraju od nedovoljnih kvalifikacija, zdravstvenog stanja, stereotipa i diskriminacije na bazi starosti. Vlade istočnoeuropskih zemalja još uvijek ne poduzimaju dovoljno ne bi li prekvalificirale starije ljude i otvorile im širi spektar poslovnih mogućnosti. Doduše, da nisu postale članice EU-a i tako se stavile pod jaram nešto progresivnijeg vrednovanja rada ljudi u zrelijim godinama, možda bi danas dijelile balkansku, pa tako i hrvatsku priču.(I.M.)